Na današnji dan oboren je An-2, u sastavu Samostalnog zrakoplovnog voda OZ Osijek, te su poginuli piloti Matko Živković i Mirko Vukušić, i padobranci Ante Plazibat i Rade Griva

Domovinski rat Nove obavijesti Obilježavanja Obljetnice Vijesti

Samostalni zrakoplovni vod pri Operativnoj zoni Osijek osnovan je 8. listopada 1991. godine od strane bivših vrhunskih pilota Jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva Marka Živkovića, koji je letio na MiG-29, i njegovog kolege Mirka Vukušića s djelatnicima Privredne avijacije Osijek i članovima Aerokluba Osijek te dragovoljcima iz Đakova. Vod je djelovao s priručnih aerodroma Geigerova pustara i Ivandvor u okolici Đakova, a sastojao se od nekoliko sportskih zrakoplova i poljoprivrednih aviona An-2.

Četvorica zrakoplovaca, piloti Marko Živković i Mirko Vukušić te padobranci Ante Plazibat i Rade Griva, pripadnici Prvog samostalnog zrakoplovnog voda iz Osijeka, poginuli su na današnji dan 2. prosinca 1991. godine. Tu noć prije 32. godine, krenuli su na zadatak na bosutkoj bojišnici kada je njihov zrakoplov pogodila neprijateljska raketa, nedaleko od Otoka.

U spomen na njih, kao i na 27 poginulih branitelja i civila iz Otoka, u nazočnosti obitelji i mještana, položeni su vijenci i upaljene svijeće podno spomenika na središnjem trgu.

Ustrojeni na početku Domovinskog rata i poznatiji pod ratnim nadimkom “Crne vrane”, pomoću poljoprivrednih i sportskih zrakoplova dostavljali su pomoć dijelovima Slavonije u okruženju, ali i borbeno djelovali rabeći pri tome i tzv. bojler-bombe.

pt8xdi47

Pukovnik Marko Živković, osnivač Prvog zrakoplovnog voda Osijek, rođen je 3. listopada 1959. godine u Donjoj Mahali, BiH, kao najstariji od četvero djece Marte rođ. Baotić i Marijana Živkovića. Kako ih škrta zemlja nije mogla prehraniti, a ni radnih mjesta nije bilo, ubrzo nakon Markovog rođenja, početkom šezdesetih godina prošloga stoljeća, obitelj se seli u Vukovar, u tadašnje Borovo naselje, na Trpinjsku cestu. U Vukovaru, Markova majka rađa prvo kćer Maricu koja umire kao šestomjesečna beba, a potom još dva sina, Đuru i Nikolu. Najmlađi Markov brat, Nikola Živković, kao pripadnik MUP-a Vukovar, u direktnoj borbi s neprijateljem, poginut će 17. rujna 1991. godine, na vukovarskoj Mitnici.

Njegovi posmrtni ostaci još uvijek nisu pronađeni kako bi bili dostojno pokopani, a roditelji, Marta i Marijan, donekle pronašli svoj mir. 

Pukovnik Marko Živković, osnivač Prvog zrakoplovnog voda Osijek, rođen je 3. listopada 1959. godine u Donjoj Mahali, BiH, kao najstariji od četvero djece Marte rođ. Baotić i Marijana Živkovića. Kako ih škrta zemlja nije mogla prehraniti, a ni radnih mjesta nije bilo, ubrzo nakon Markovog rođenja, početkom šezdesetih godina prošloga stoljeća, obitelj se seli u Vukovar, u tadašnje Borovo naselje, na Trpinjsku cestu. U Vukovaru, Markova majka rađa prvo kćer Maricu koja umire kao šestomjesečna beba, a potom još dva sina, Đuru i Nikolu. Najmlađi Markov brat, Nikola Živković, kao pripadnik MUP-a Vukovar, u direktnoj borbi s neprijateljem, poginut će 17. rujna 1991. godine, na vukovarskoj Mitnici. Njegovi posmrtni ostaci još uvijek nisu pronađeni kako bi bili dostojno pokopani, a roditelji, Marta i Marijan, donekle pronašli svoj mir. 

Marko je, kao i njegova braća, pohađao Osnovnu školu Bratstvo i jedinstvo, danas Osnovna škola Blage Zadre, a srednju, vojnu školu, završio je u Mostaru. Vojnu akademiju nastavio je u Zadru, a potom u Puli, te nakon akademije odmah upućen na službu u Beograd. 12. srpnja 1986. godine, Marko Živković oženio se Anicom rođ. Olah, a 1987. godine rodila im se kći Marina. U slobodno vrijeme, Marko je, reći će oni koji su ga poznavali, letio “na svemu što je letjelo”, jedrilicama, sportskim avionima, a često je i zmajario, pa je osnovao i vlastiti aeroklub “Galeb”.

Već početkom devedesetih, Marko kao pilot, po nacionalnosti Hrvat, dolazi pod prismotru jugoslavenskih službi, pa čak šest mjeseci prije negoli će službeno zatražiti otpust iz aktivne službe u JNA nije uopće više letio, prema izjavi obitelji “doslovno se nije smio primaknuti avionu”. U kolovozu ’91., obitelj je smjestio u Zagreb, pa odmah nakon što je u rujnu dobio rješenje o otpustu iz JNA, vraća se u Hrvatsku, no tadašnji jugoslavenski pasoš i letačka knjižica, nisu mu nikada vraćeni.

mirko vukusic 5d978db0b7b5e

Pukovnik Mirko Vukušić, rođen je 17. studenog 1959. godine u Vinkovcima kao prvi od dva sina Adelhaide rođ. Grill i Tonka Vukušića. Pohađao je Prvu osnovnu školu u Vinkovcima, tadašnja OŠ Bratstvo i jedinstvo, a potom, nadaren za matematiku upisuje srednju Tehničku školu u kojoj završava samo prvu godinu jer se prebacuje u srednju vojnu školu u Mostar.

Mirkova polusestra Melita, reći će kako je bio lijevak, umjetnička duša, tih i miran, posebno biće koje se nije voljelo isticati. Nakon srednje vojne škole upisuje vojnu akademiju, prvo dvije godine u Zadru, a zatim još dvije u Puli, gdje diplomira kao najbolji pitomac u klasi.

Nakon akademije, raspoređuju ga na prvu službu u Bihać, a ubrzo se i ženi dugogodišnjom djevojkom Marinom rođ. Mirković. 1989. godine Mirko traži premještaj iz Bihaća u Zagreb, ali zbog toga mora prijeći na transportni avion Antonov An-26. Po dolasku u Hrvatsku, nakon naznake ratnih događanja, Mirko se vrlo brzo povezuje s hrvatskim službama, kojima dostavlja važne informacije. Budući da je stalno pod prismotrom, u rujnu, koristeći prigodu kada zbog blokade ceste nije mogao otići na posao, napušta JNA i pridružuje se HV. U početku svojim “jugićem” obilazi položaje i radi na edukaciji protuzračne obrane, a potom se, na poziv Marka Živkovića, pridružuje Prvom zrakoplovnom vodu Osijek.

Budući da je Mirkova supruga Marina u to vrijeme radila u jednoj austrijskoj firmi, radeći čartere na jahtama vidjela je GPS uređaje, a jedan je, svojim novcem i kupila, pa je Mirko po njega došao u München. “Mirko je već bio par puta bio s Markom u Đakovu i već su govorili o organizaciji letova, ali im je bio problem letjeti noću. Kupila sam jedan GPS koji sam tada sama platila, a Mirko je onda došao po njega u München. Sjećam se, imao je bijeli jugo, na njega je montirao GPS, a kada je vidio da to funkcionira, bio je oduševljen.

Pukovnike Marka Živkovića i Mirka Vukušića sudbina je povezala još u ranoj mladosti. Zajedno su pohađali srednju vojnu školu, a nakon toga i vojnu akademiju. Zajedno su radili na osnutku Samostalnog zrakoplovnog voda Osijek i nažalost, 2. prosinca 1991. godine, zajedno su poginuli. Njihovi posmrtni ostaci, u grobovima jedan pored drugoga, sahranjeni su na zagrebačkom Mirogoju 6. prosinca 1991. Kada su poginuli, obojica su imali samo trideset i dvije godine. 

Od 12. prosinca 2012. godine, kada je, u povodu Dana Hrvatskog ratnog zrakoplovstva pročitana Odluka, vojarna Pleso u kojoj je Zapovjedništvo HRZ, nosi naziv “Pukovnik Marko Živković”. Od 19. prosinca 2016. godine, vojarna u Zemuniku nosi  naziv “Pukovnik Mirko Vukušić”.

Priču o hrabrim pilotima i padobrancima ispričana je u Dokumentarnom filmu “Ispod radara”.

Odgovori