Blago Zadro rođen je daleko od Vukovara, u malom mjestu Donji Mamići – Ledinac kraj Gruda 31. ožujka 1944. godine. Obitelj se 1954. godine seli u Borovo Naselje, industrijsku četvrt Vukovara gdje Blago završava osnovnu i srednju školu te se zapošljava u Kombinatu ‘Borovo’. Ženi se Katicom s kojim ima tri sina: Roberta, Tomislava i Josipa.
Nakon prvih demokratskih izbora kao član HDZ-a uključuje se u politiku i postaje prvi dopredsjednik HDZ-a u Vukovaru. Aktivno se uključuje u organiziranje obrane pred nastupajućom velikosrpskom agresijom. Zbog njegove iznimne sposobnosti kao organizatora i zbog odlučnosti kojom je zračio dvostruko mlađi branitelji vrlo rado ga prihvaćaju za svog zapovjednika, omiljen je kod svih branitelja Vukovara.
Blago Zadro postaje zapovjednik obrane Borovog Naselja. Jedan od rijetkih zapovjednika koji je svoje vojnike osobno predvodio u bitci, uvijek prvi i uvijek spreman najviše dati od sebe za obranu svog grada, bio je primjer svima na bojištu ali i civilima zatočenim u okruženju takozvane Jugoslavenske Narodne Armije.
Bez obzira na prijetnju koja se nadvila nad Vukovar i Hrvatsku jedan od najvećih heroja domovinskog rata nikada nije bio isključiv u svojim stajalištima, nije bio osvetoljubiv, te je kad god se ukazala prilika pozivao građane druge nacionalnosti, čak i one Srbe koji su se pobunili protiv vlastite države, na mir i na razum, međutim te njegove riječi kod zločinaca nisu naišle na odjek, četnici i velikosrpska soldateska odavno je izgubila svaki smisao za zdrav razum. Nije težio samoisticanju, već je u prvi plan gurao svoje vojnike koje je predvodio do smrti na prvoj crti bojišnice.
Sam način na koji je poginuo dokazuje kakav je to čovjek bio. Doći neprijatelju na domet puške nisi se usudili svi, za takvo što potrebna je velika hrabrost, hrabrost kakvu su tijekom tromjesečne BITKE ZA VUKOVAR dokazali heroji obrane hrvatskog Staljingrada. Herojska bitka za Vukovar zapravo je majka svih Hrvatskih bitaka, baš kao što je legendarni Vukovarac porijeklom sa hercegovačkog krša heroj svih heroja domovinskog rata.
Ujutro, 16. listopada 1991. godine, na raskršću Kupske i Vinogradske, pokošen neprijateljskim rafalom poginuo je Blago Zadro.
Očevim stopama krenuli su i sinovi aktivno se uključivši u borbu protiv velikosrpskog fašizma. Najstariji Robert kasnije je poginuo u borbama kod Kupresa, upavši sa suborcima u tenkovsku zasjedu. Kasnije je kod Kupresa podignut spomenik “petorici Vukovaraca”.
Posthumno prvi hrvatski predsjednik doktor Franjo Tuđman legendarnom junaku Trpinjske ceste dodijelio je čin general bojnika. Ako itko zaslužuje taj čin sasvim sigurno je to Blago Zadro jer njegov doprinos hrvatskoj slobodi je neprocjenjiv. Danas njegovo ime nosi Zapovjedno stožerna škola ‘Blago Zadro’ u Zagrebu te Osnovna škola ‘Blago Zadro’ u Borovom naselju. Po njemu su imenovane i ulice u Grudama, Zagrebu i Vukovaru.