U srcu Vukovara, 25. kolovoza 1991. godine, hrvatski branitelj Božo Bionda postao je prvi poginuli branitelj na tom području. Njegova priča, ispunjena hrabrošću i domoljubljem, ostaje trajno zapisana u povijesti Hrvatske.
Kada je poginuo braneći Hrvatsku u Vukovaru, Božo Bionda imao je samo dvadeset i jednu godinu. Zaslužio je da Hrvatska zapamti njegovo ime.
Početak života
Božo Bionda, najmlađi od troje djece Marije i Jure Bionde, rođen je 4. prosinca 1969. godine u Videkić selu pored Slunja. Zbog teške zime, njegovo rođenje službeno je upisano 1. siječnja 1970. godine. Božo je bio iznimno visok, 196 cm, i volio je sport, posebno košarku i borilačke vještine.
Put do branitelja
Nakon završetka srednje škole za elektrotehničara, Božo je služio vojni rok u JNA. Njegova dragovoljnost i domoljublje nisu bili upitni, pa se odmah prijavio na natječaj za Prvi tečaj za hrvatske redarstvenike 1990. godine. Kao pripadnik Prvog hrvatskog redarstvenika, sudjelovao je u suzbijanju pobune na Banovini, a kasnije je prešao u Antiterorističku jedinicu Lučko.
Prijateljstvo i borba
Božo se zbližio s Robertom Zadrom iz Vukovara, s kojim je često putovao u Vukovar i Osijek. Njegova želja da pomogne u obrani Vukovara bila je neizmjerna. Prema pričama suboraca, Božo je trčao za Robertom i njegovim ocem Blagom, ne želeći da odu bez njega.
Posljednji dani
Dana 25. kolovoza 1991. godine, Božo je s suborcima pokušao zaustaviti vojni kamion na Borovskoj cesti. Kamion je naletio na minu, što je izazvalo napad JNA. U ranojutarnjim satima, Božo se vraćao s položaja i zaustavio se kod silosa po kruh. Njegov smijeh odjekivao je Trpinjskom cestom, no ubrzo je stigla vijest o dolasku tenkova.
Bivša JNA s pobunjeničkim srpskim postrojbama krenula na grad iz svih smjerova i sa svim raspoloživim naoružanjem, uključujući tenkove i zrakoplove te se stoga smatra da je 25. kolovoz zapravo i početak Bitke za Vukovar.
Herojska smrt
Božo i Robert Zadro među prvima su pojurili zauzeti položaj u Industrijskoj ulici. Dok je pokušavao pretrčati ulicu, Božo je pogođen rafalom iz mitraljeza.
Želeći transporter pogoditi tromblonom, Božo je iz Industrijske ulice pokušao pretrčati čistinu na suprotnoj strani i zauzeti bolji položaj, no dok je pretrčavao ulicu pogođen je rafalom iz mitraljeza upravo s tog transportera. Budući da, zbog žestokog napada branitelji nisu mogli prići Božinom tijelu, neki njegovi suborci su se plašili kako je Božo iskrvario, no obdukcija će pokazati kako je bio pogođen sa sedam metaka, od kojih je jedan bio u srce.
Sjećanje
Roza Skender, Božina sestra, prisjeća se posljednjeg razgovora s bratom, dva dana prije njegove smrti.
”S Božom sam se posljednji put čula 23. kolovoza 1991. godine, dva dana prije negoli će poginuti, dobro pamtim jer je nazvao kako bi suprugu i meni čestitao godišnjicu braka. Tom prigodom mi je rekao kako bi bilo dobro da negdje odem s djecom, jer ovo neće brzo završiti. Dva dana kasnije, u poslijepodnevnim satima, javili su mi kako je Božo poginuo“.
Dana 28. kolovoza 1991., preko Slunja, uz pratnju vozila JNA koje ih je nadziralo, Božina sestra sa suprugom, Jerko Filipović i Nikola Bionda ispratili su Božino tijelo do mjesnog groblja u Lađevcu, gdje je isti dan Božo sahranjen u obiteljskoj grobnici.
Izvor: Direktno.hr
