Brodarca je smrt zatekla iza rešetaka jer je iste godine osumnjičen za ratni zločin nad civilima srpske nacionalnosti na području Siska i banovine tijekom 1991. i 1992. godine, i to po zapovjednoj odgovornosti. Obdukcijski nalaz preminulog Đure Brodarca pokazao je da je general preminuo od sepse.
Na sprovodu 15. srpnja prisustvovalo je preko 10.000 njegovih suboraca i sugrađana.
Na Brodarčevu sprovodu bili su Miroslav Tuđman, Anto Đapić, Josip Jurčević .. mnoštvo njegovih suboraca iz cijele Hrvatske i dijaspore, umirovljeni generali Miljenko Filipović, Mate Laušić, Krešimir Ćosić, Ljubo Ćesić Rojs, čelnici HDSSB-a Dinko Burić, Vladimir Šišljagić, Ivan Drmić i Krešimir Bubalo, dok je iz onda vladajućeg HDZ-a bio Ivan Šuker te nekoliko saborskih zastupnika.
Đuro Brodarac rođen je na Novu Godinu 1944. u Hrvatskom Selu kod Topuskog, rano postaje član KPH pa je već od 1967. do 1971. bio zastupnik u Saboru. Nakon Karađorđeva prisiljen je izaći iz politike.. Tijekom političkih čistki nakon Hrvatskog proljeća Đuro Brodarac koji je u vojsci stekao čin rezervnog oficira je direktno sudjelovao na sastanku u kojem se odlučivalo o izbacivanju prohrvatskih članova,a potom je izabran i u komisiju od pet članova koja je ispitivala protudržavne aktivnosti Matice Hrvatske. Nakon završetka političkih čistki pripadnika Hrvatskog proljeća gdje je Brodarac još obavljao dužnost jednog od sedam delegata izborne skupštine Saveza rezervnih vojnih starješina on nastavlja sa svojom normalnom karijerom provjerenog komunističkog aparatčika kojem su zbog nikada završenog fakulteta ipak uskraćene najviše državne, republičke funkcije. Početak raspada Jugoslavije Đuro Brodarac dočekuje na položaju u centralnom radničkom savjetu Elektroprivrede Jugoslavije sa sjedištem u Beogradu.
U doba demokratskih izbora u Hrvatskoj 1990. godine Đuro Brodarac, bivši vatreni komunist i politički progonitelj nacionalistički nastrojenih Hrvata postaje jedan od najistaknutijih članova HDZ-a 1990-ih koji šire područje Siska predaje u ruke svojoj novoj stranki. Brodarac postaje ratni šef sisačke policije a 1993. postaje župan Sisačko-moslavačke županije. U vrijeme uhićenja 2011. je bio predsjednik savjeta Hrvatskog centra za razminiranje.
2011. Brodarac je osumnjičen za ratne zločine iz 1991. i 1992. godine i to po zapovjednoj odgovornosti. HRT je tad izvjestio da se istraga u vezi ratnih zločina u Sisku koncentrirala na desetak uglednih sisačkih Srba. Neke od slučajeva ubojstava i pljačke je hrvatsko pravosuđe do tad već procesuiralo. Sumnja se kako su ubojstva naručena iz utjecajnih sisačkih krugova kako bi se Srbe, koji nisu prešli na stranu krajinskih snaga, prestrašilo i natjeralo u izbjeglištvo. Zbog toga je pritvoren. Umro je 2011. u osječkom zatvoru, na blagdan Majke Božje Bistričke.
Bio je dugogodišnji član Izvršnog odbora Hrvatskog nogometnog saveza, a kratko 1995. godine bio je i predsjednik Saveza.
Andrija Hebrang, nakon što je general brodarac umro u osječkom zatvoru je napisao “Tragedija Hrvatske države je da ti branitelj, general i junak Domovinskog rata budeš priveden u lisicama… Tvoja smrt pokazuje da ova zemlja koju smo zajednički stvarali ide pogrešnim putem …Neka ti je laka hrvatska zemlja kojoj si sve dao, a ona ti se nije odužila…” Vladimir Šeks, tada potpredsjednik Sabora na Hebrangovu izjavu reagirao je riječima; “To je politički štetno i nedopustivo. O tome ćemo raspravljati na stranačkim tijelima”.
.
