Ivanovo Selo je smješteno oko 10 km istočno od Grubišnoga Polja, susjedna sela su Treglava na sjeveru, Rastovac na istoku i Donja Rašenica na zapadu.
Prema popisa stanovništva iz 1991. Ivanovo Selo je imalo 441 stanovnika, s oko 130 domaćinstava. Žitelji sela uglavnom su bili zaposleni u mljekarskoj industriji Zdenka, te u Velikim Zdencima i u Grubišnom Polju. Uglavnom je nastanjeno Česima .
Priča o hrabrosti 46 branitelja Ivanova Sela
Srpski pobunjenici napali su Ivanovo Selo 21. rujna 1991. oko 7;45 sati, dignuvši most kod Poljana. Prilikom eksplozije mosta, a u neposrednoj blizini, krećući se automobilom iz Ivanova Sela prema Grubišnom polju, zatekao se policajac. Policajac je odmah shvatio da će uslijediti odlučujući napad na Ivanovo Selo, pa se okreće i kreće natrag o tome obavijestiti branitelje Ivanova Sela. Detonacija je bila toliko snažna, a on toliko blizu, da mu je izbila sva stakla na automobilu, osim leptir-stakla. Automobilski mu je poklopac (tzv. hauba) odletio, a prednji su se blatobrani raširili.
Iza groblja (u Rašenici), s tavana katnice, jedan ekstremist otvara na njega vatru iz puškomitraljeza. Automobil mu je izrešetan, ali i dalje vozi, dok je policajac imao sreće i nije pogođen. Na raskrižju u Rašenici policajac staje i upozorava ljude pred prodavaonicom da će uslijediti napad jer je most miniran, a na njega je otvorena vatra. Samo što je otišao, ekstremisti, koji su kao „peta kolona“ po noći zauzeli položaj u školi, izlaze iz škole i otvaraju vatru na ljude koji su upravo pošli kući nakon policajčeva upozorenja, pri čemu je jedan žitelj sela ranjen. Policajac dolaskom na brijeg zvan Ciglana neposredno pred Ivanovim Selom uočava ekstremiste kako se u strijelcima preko polja približavaju selu, a desno krilo, koje treba zaobići selo, kako bi ga opkolilo, najbliže je cesti i otvara vatru po njegovu automobilu. On uzvraća iz „kalašnjikova“, čime dekoncentrira napadače, ali biva prostrijeljen kroz trbuh, a jedan metak što ga je ispalio napadač pogađa okvir njegove automatske puške, čime je onesposobljava za daljnju upotrebu. U tom trenutku oštećen mu je i automobil do te mjere da se motor ugasio, pa je policajac stavio ručicu mjenjača u neutralni položaj te je silom inercije uspio ući u Zagrebačku ulicu u Ivanovu Selu.
Žestoka vatra po neprijatelju totalno je iznenađenje za neprijatelje, jer se tijekom njihovih psiholoških priprema tvrdilo da će oni biti ti koji će iskoristiti faktor iznenađenja i da će oni biti superiorni. Takva je psihološka priprema sada dobila protuefekt. Ekstremisti tada obavještavaju svoje zapovjedništvo da je iznenađenje propalo, da su napadnuti i da imaju mrtvih i ranjenih, pa artiljerija otvara minobacačku vatru po selu.
Ekstremni srbi su upali u selo iz više pravaca i ubili 7 zarobljenih civila gađajući skupinu od 20-ak nenaoružanih mještana, koji su bili sakupljeni iz okolnih kuća i dovedeni kao taoci na glavno seosko raskrižje, ispalivši na njih protuoklopnu raketu sa obližnjeg borbenog oklopnog vozila. Pritom je ranjeno još 12 mještana, a 1 osoba je nestala.
U Praškoj ulici braniteljima još nije bilo podijeljeno oružje i streljivo, kao ni onima u Ilovskoj ulici, pa su oni bili najslabije naoružani, dok su Zagrebačka i Ulica Brijeg pružili žestok otpor. Osobito je to došlo do izražaja u Zagrebačkoj ulici, gdje su branitelji napadače tukli tromblonskim minama, pa su napadači pokušali krenuti
u proboj prema Ulici Brijeg, gdje su, zbog loše koordinacije, napadači pucali sami po svojim snagama misleći da se radi o braniteljima, jer se po odjeći nisu raspoznavali, a nisu se koristili oznakama u obliku vrpci na rukavima.
Jedno borbeno oklopno vozilo, koje je trebalo ući u Ivanovo Selo iz smjera sela Treglava, na šumskom je putu zapelo u blatu i više ga se nije moglo izvući, pa to borbeno vozilo nije sudjelovalo u napadu na Ivanovo Selo, što je imalo jako velik utjecaj i na tijek i na ishod borbe. Drugo borbeno oklopno vozilo pak dobilo je informaciju da branitelji imaju protuoklopno oružje, pa je „suzdržano“ u djelovanju i ne usuđuje se napredovati bez podrške pješaštva, iako branitelji nisu imali kumulativne mine, ali to ekstremisti nisu znali, pa je borbena i manevarska moć tog borbenog vozila iskorištena samo djelomično.
Najveći propust napadača na Ivanovo Selo dogodio se kada su ekstremisti iz Bastajskih Brđana, zbog nepoznavanja terena i lošeg služenja topografskom kartom, umjesto da prije napada na selo zauzmu položaj na mostu kod Šuplje Lipe, otišli na most kod Maslenjače. Zajedno s drugom „ekipom“, misleći da se radi o grešci, ostali su na tome mostu, pa je pomoć braniteljima Ivanova Sela mogla nesmetano proći mostom na rijeci Ilovi kod Šuplje Lipe i pomoći braniteljima Ivanova Sela.
U pomoć braniteljima Ivanova Sela došli su Daruvarčani s pola voda (pod zapovjedništvom pukovnika Filipovića) i dva borbena oklopna vozila, osam policajaca iz Grubišnog Polja, dva branitelja iz Borove Kose i jednog branitelja iz Grubišnog Polja.
Svi znaju ono najvažnije: selo nije palo. Branitelji su uspjeli oko tri sata zadržati napadače prije nego što im je došla pomoć, iako je s nadređenima u Grubišnom Polju bilo dogovoreno da moraju izdržati deset minuta, koliko je potrebno da interventni vod s dva kombija dođe u Ivanovo Selo.
Poginulo je sedam osoba, među kojima su i dvojica pripadnika Interventnoga voda iz Daruvara, a ranjeno je njih dvanaest.
