Ulaskom 265. mehanizirane brigade 32. korpusa, pod zapovjedništvom kasnijeg zapovjednika vojske pobunjenih Srba, potpukovnika Milana Čeleketića, iz Bjelovara, uz pomoć iz Bosne i Hercegovine oklopnog bataljuna 329. oklopne brigade 5. korpusa, zauzeli su Okućane te ih pretvorivši u takozvanu tampon-zonu.
U isto vrijeme srpski pobunjenici napali su policijsku stanicu u Staroj Gradiški i položaje branitelja kod kanala Strug–Nova Sava. Pod ovako silovitim udarima, hrvatske snage s civilima, povlače se prema Novom Varošu. JNA je postigla cilj; zauzela je Okućane pretvorivši ih u takozvanu tampon-zonu, dočim su kod Stare Gradiške uspostavili mostobran preko kojega su poslije uvodili svježe snage.
Domaći branitelji, snage specijalne policije, odnosno 1. i 3. brigade Zbora narodne garde grčevito su i uz velike žrtve donekle uspjeli zaustaviti proboj, među ostalim i miniranjem mosta Strug kod Okućana. Ipak agresija nije jenjavala nego je naprotiv već 19. kolovoza izbila na području Pakraca, zatim Daruvara, Grubišnog Polja, Novske odnosno cijelog prostora zapadne Slavonije. Intervencijama JNA stvorena su još čvršća uporišta za daljnje napade koji su zaustavljeni tek preustrojem obrane početkom listopada i imenovanjem pukovnika Rudija Stipčića za zapovjednika Operativne grupe Posavina.
Pod njegovim je vodstvom OG Posavina trima uspješnim operacijama – “Orkan-91”, “Otkos-10″ i Papuk-91”, uspjela osloboditi 2200 četvornih kilometara okupiranog teritorija Republike Hrvatske, čime su uspješno završene prve akcije oslobađanja okupiranog teritorija Hrvatske.
Potpuna kontrola nad privremeno okupiranom području Republike Hrvatske u zapadnoj Slavoniji, uslijedilo je u VRO Bljesak. Operacija je počela 1. svibnja 1995. ujutro u 5:30, napadom HV-a na južni i središnji dio zapadnoslavonske enklave RSK snagama sastavljenim od dijelova četiri profesionalne brigade te niza specijalnih, pričuvnih, domobranskih i policijskih postrojbi. U akciji je sudjelovalo oko 7200 hrvatskih vojnika i policajaca.
Pukovnik HV-a Mato Modrić, bio je prvi koji je dao izjavu iz okupiranih Okučana, „Po zapovijedi, prva bojna, koja je bila dragovoljačka, stala je u selu Smrtić. Tada su prema Okučanima trebale krenuti bolje obučene, gardijske postrojbe. No, rekao sam dečkima da mi idemo dalje. Nas osam ušlo je u Kosovac, a potom smo došli do table, na ulazu u Okučane, gdje smo morali stati i pričekati. Na samom centru Okučana vidio sam tenk protivničke vojske i nisam htio riskirati da upadnemo u zasjedu i izginemo. Uz to, morali smo pričekati i da naše topništvo prestane pucati, tek nakon toga smo krenuli naprijed.” te se nastavlja prisjećati susreta sa tenkistom koji je sišao s tenka i krenuo premanjima. ” U šali sam tenkisti opsovao neđeljicu, a on je, ne sluteći tko smo, rekao kako se jučer, u Staroj Gradiški, tukao s ustašama. Došao sam, do njega, zagrlili smo se i pri tom sam mu, lagano, uzeo oružje. Pitao sam ga zna li koja smo mi vojska, a on je odgovorio, -‘Pa naša, braćo’. Spustio sam kapu, vidio je, tada, šahovnicu i zanijemio. Rekao sam mu da skine oznake SAO Krajine i ode među civile, što je i učinio. Kasnije sam čuo da je odselio u Kanadu“, priča pukovnik velikog srca za Večernji.list 1.5.2023.”
Nažalost u obrani od velikosrpske agresije na zapadnu Slavoniju ubijeno je i ranjeno je iznimno mnogo civila i hrvatskih branitelja.
