Münchenska sigurnosna konferencija, jedan od najvažnijih globalnih foruma o međunarodnoj sigurnosti, održava se već 61. godinu, a ovogodišnje izdanje (14. – 16. veljače) donosi ključne odluke o budućnosti Europe i Ukrajine.
Među sudionicima su bili visokoprofilni političari poput J.D. Vancea, Ursule von der Leyen, Volodimira Zelenskog, Radosława Sikorskog i Rafała Trzaskowskog. Iako je jedan od glavnih ciljeva konferencije donošenje rješenja za sukob u Ukrajini, ključno pitanje koje se nameće jest – kakva je uloga Europe u ovom procesu?
Dok su europski čelnici posljednje tri godine financijski i vojno podržavali Ukrajinu, Washington je preuzeo inicijativu u mirovnim pregovorima. Američki izaslanik, umirovljeni general Keith Kellogg, jasno je dao do znanja da će se završni pregovori voditi isključivo u trokutu SAD – Rusija – Ukrajina, bez europske prisutnosti.
Najveći šok konferencije dolazi u vidu odbacivanja Ukrajine iz članstva u NATO-u, uz alternativu jačanja obrambenih sposobnosti Kijeva do razine odvraćanja od Rusije. Predložen je i kontroverzan plan – ako Rusija ponovno napadne Ukrajinu, ona bi automatski postala članica NATO-a.
Osim toga, američka administracija pod vodstvom Donalda Trumpa vodi direktne pregovore s Kremljom, a ključne figure uključuju državnog tajnika Marca Rubija, direktora CIA-e Johna Ratcliffea i Trumpovog posebnog izaslanika Stevea Witkoffa.
U svjetlu ovih događaja, jedno pitanje ostaje otvoreno – gdje je Europa u ovoj priči?
Dugotrajna nesposobnost europskih čelnika u upravljanju sigurnosnom politikom dovela je do toga da Europa iz saveznika postane teret za SAD. Amerika sada jasno daje do znanja da europske trupe mogu održavati potencijalni mir u Ukrajini, ali bez američkih jamstava i podrške u slučaju novog ruskog napada.
Pitanje sigurnosnih jamstava za Ukrajinu, ali i financiranja sukoba dodatno komplicira situaciju. Primjer toga je pokušaj oduzimanja polovice ukrajinskih mineralnih resursa, uključujući grafit, litij i uranij, što je predsjednik Zelenski odbio.
Ukrajina ima 109 značajnih nalazišta minerala, uključujući ona s rudama titana, litija i urana, prema popisu koji je sastavila Kijevska ekonomska škola, uz naftna i plinska polja.
Postoji jedan presedan da Ukrajina miješa sigurnost i poslovanje sa Sjedinjenim Državama pod Trumpom. U svom prvom mandatu, 2017., postigao je dogovor da Ukrajina kupi ugljen iz Pennsylvanije kako bi zamijenio ugljen iz rudnika u Ukrajini izgubljen pod ruskom okupacijom nakon invazije 2014.
Jesu li europske sankcije i podrška Ukrajini bile samo privremena strategija bez dugoročnog plana? Jesu li Bruxelles i europski lideri spremni prihvatiti ulogu promatrača u završnoj fazi pregovora o ratu koji su tri godine financirali i podržavali?
Što se očekuje u budućnosti ako Rusija bude u povoljnom položaju u pregovorima?
Sigurno je jedno – ključni mirovni dogovori odvijat će se bez Europe.
