Mario Rehor, maloljetni dragovoljac Domovinskog rata, poginuo je na današnji dan prije 31. godina od neprijateljskog metka u Komletnicima kod Vinkovaca.

Domovinski rat Nove obavijesti Obilježavanja Obljetnice

Mario Rehor rođen 29. svibnja 1975. godine u Zagrebu kao mlađi od dvoje djece u obitelji Miroslava (iz Sarajeva) i Nade (rođene Putrić) iz Topuskog. Mario je odrastao sa sestrom Magdalenom (1971.). Otac mu je bio nastavnik glazbe, a majka diplomirana ekonomistica. Završio je osnovnu i pohađao srednju (grafičku) školu u Zgrebu. Mario je je bio vedar, živahan, društven i pun života. Išao je u izviđača , volio je sport, osobito vodene sportove kao što su plivanje i vaterpolo. Volio se opuštati uz ribolov i jahanje.

I tako sve do 90-tih, kada je započela agresija. Iako je pohađao treći razred srednje škole, Mario se priključuje prvo u postrojbu HOS-u, a zatim u 105.brigadu HV-a Bjelovar.

Stradao je u izvidničkoj akciji u Komletincima kada su upali u četničko okruženje što je naknadno ispričao jedini preživjeli iz akcije, njegov kolega iz školskih klupa Sven Gleđa. Neprijateljski metak usmrtio ga je kad mu je bilo 16 godina. Zajedno s njim poginuo je i njegov suborac Robert Tadić iz Pule

U izvlačenju Mariovog tijela i tijela ostalih poginulih sudjelovao je njegov bratić Goran Božanović.

Pokopan je 7. siječnja 1992. godine na zagrebačkom groblju Mirogoj.

Mariu Rehoru, posmrtno je dodijeljen čin časničkog namjesnika. Odlikovan je Redom Petra Zrinskog Frana Krste Frankopana i Spomenicom domovinskog rata, a u njegovoj zagrebačkoj Kustošiji, jedna ulica nosi njegovo ime u čast.

Njegov 3.C zajedno sa razrednicom posvetili su mu pjesmu :

DJEČAK NA BRANIKU DOMOVINE

On je bio još dječak pun osmjeha

I gledao je život još dječjim očima,

Tražio je neke svoje male ideale

Negdje među zvijezdama, u snovima

Nitko ne može reći da je bio običan dječak,

Jer sa šesnaest godina otišao je u rat,

Osjetivši zov svoje svete Domovine.

Bio je spreman i svoj mladi život dat

Ostavio je školu, majku, sestru, sve

Znao je da riskira i da se možda neće vratiti,

uzeo je oružje i ostavio svoj dragi dom

Znao je da će prijatelji i majka

jednom shvatiti.

On je bio samo dječak pun osmjeha.

Koji je želio da zlatno sunce sije,

On ostavio je svoje snove

Na braniku Domovine.

I eno ga sada, na Mirogoju spava

Za Domovinu svetu je pao.

I spava dječak među grobovima

što je živote drugih i svoj život dao.

S tužnim sjećanjem 3.C i razrednica

Ne možemo oplakat` mladost

tvoju.

Dao si najviše svome rodu,

darovao život za slobodu,

Danas pjevamo ljubav tvoju,

naš heroju.

Kako ti reći: “junače, hvala”.

Srce te moli: daj nam pokloni hrobrost svoju.

Častiti želimo ljubav tvoju,

naš heroju.

Hrvatska mati mora znati:

slavan si, pao si za nju u boju.

Mi sada slavimo ljubav tvoju,

naš heroju.

Odgovori