Obljetnica završetka operacije “Zima-94” 29.11.1994.-24.12.1994.
Zbog neprekidnog boravka i borbenog djelovanja u takvim vremenskim uvjetima mnogi su hrvatski vojnici u ovoj operaciji pretrpjeli smrzavanje pojedinih ekstremiteta (ruku i nogu) koji su im morali biti amputirani.
Cilje operacije “Zima-94” bio je da se neprijatelj potisne sa Dinare i Livanjskog polja, te sa Golije i Staretine. Zatim, posredno utjecati na stabilnost situacije u Kupreškom polju i svaku mogućnost da srpske paravojne formacije ugroze Sinj. Nadalje, poredno oslabiti pritisak bosanskih srba na zaštićeno područje Bijaća.
Operacija je započela 29. studenog 1994, kada se borbene skupine 126. domobranske pukovnije ubacuju u međuprostor neprijatelja koji nije očekivalo niti slutio. Dan kasnije, 30. studenog 1994. počinju frontalni udari na iznenađene postrojbe bosanskih Srba. Tijekom idućih dana, sve do 7. prosinca 1994. hrvatske snage (7.GBr, 4.GBr, 114. Br. i 80. dp.) u krajnje nemogućim, zimskim uvjetima surove mećave uspijevaju ovladati visovima Dinare i toga dana dolazi do stabilizacije bojišnice na Dinari. Također, tog dana se pokreće i napad na istočnoj strani Livanjskog polja (5. gbr; 1. HGZ; 22. DO. i SP MUP-a HRHB). Borbena djelovanja i pomaci na bojišnici su trajali do 24.prosinca 1994. kada se operacija smatra završenom.
Oslobođeno je područje širine 10 km i dubine 20 km – ukupno 200 četvornih kilometara. Srbi su poraženi na Dinari i veći dio Livanjskog polja našao se pod nadzorom HV-a i HVO-a. Međutim, Srbi su s istaknutih uzvišenja na planinama Dinari i Staretini i dalje paljbom mogli nadzirati aktivnosti u Livanjskom polju i bočnim udarima ugroziti oslobođeno.
Svakako treba naglasiti da je sačuvana presudna Bihaćka enklava u dramatičnim trenucima Domovinskog rata i rata u BiH.
U akciji Zima 94 poginulo je 29 branitelja, 19 ih je teško, a 39 lakše ranjeno, dok se trojica vode kao nestali.
U spomen na sve poginule u toj operaciji, a na inicijativu bojnika Marka Gojevića, postavljen je spomen križ hrvatskim braniteljima a nalazi se na vrhu Maglaja(1475 metara nadmorske visine). Visok je 7,5 metara. Građen je od kamena.
U podnožju križa uklesane su riječi hrvatskoga pjesnika Ante Nadomira Tadića Šutre “Nemoj me nikad zanijekati brate − niti se stidjet ove svete stijene! Ja sam umro za Hrvatsku i za te: ti živi Hrvatsku i živi mene!”.
