Osijek, 25. ožujak 2025. – U organizaciji Centra za mir, nenasilje i ljudska prava – Osijek održana je konferencija “Analiza stanja hrvatskog pravosuđa u odnosu na kaznene procese s elementima korupcije”. Na konferenciji su predstavljeni rezultati istraživanja o stanju sudske prakse u suđenjima za kaznena djela s elementima korupcije u razdoblju od 2019. do 2024. godine na četiri županijska suda u Republici Hrvatskoj: Osijek, Zagreb, Split i Rijeka.
Na panelu, uz predsjednicu Centra za mir, nenasilje i ljudska prava – Osijek, Natalija Havelka, sudjelovali su i Davor Mitrović, sudac Županijskog suda u Osijeku, Dijana Kesonja, zamjenica Pučke pravobraniteljice, Igor Vuletić s pravnog fakulteta u Osijeku, odvjetnik Drago Ačimović, Zviždačica Andrijana Cvrtila, predsjednica Udruge Pomak, Vanja Mladineo iz Centra Mirko Tripalo, Oriana Ivković Novokmet, izvršna direktorica GONG-a, te gosti.
“Dragi sudionici, dobrodošli. Ovdje smo danas jer vjerujemo da je istina temelj svakog pravednog društva. No, kako doći do te istine ako nam institucije zatvaraju vrata?” – ovim je riječima Natalija Havelka, organizatorica konferencije, otvorila panel o pravosudnom sustavu i koruptivnim kaznenim djelima u Hrvatskoj.
Godine 2002. provedena je analiza u četiri hrvatske županije kako bi se ispitalo postupanje pravosuđa u slučajevima korupcije. Rezultati su pokazali poražavajuću činjenicu – nitko se sustavno nije bavio ovim pitanjem, a transparentnost pravosudnih institucija bila je na izrazito niskoj razini.
Tko surađuje, a tko skriva informacije?
Prikupljanje podataka od pravosudnih tijela pokazalo se kao iznimno težak zadatak. Dok su Županijski sudovi u Rijeci, Splitu i Osijeku pokazali suradljivost i, iako s višemjesečnim kašnjenjem, dostavili tražene informacije, najveće pravosudno tijelo u državi odbilo je suradnju.
U svom odgovoru naveli su kako “ne vode statističke podatke na način koji je tražen”, a umjesto konkretnih informacija, uputili su istraživače da za svaki pojedinačni slučaj podnesu zaseban zahtjev predsjedniku suda.
“Ostaje pitanje – kako možemo analizirati učestalost i ozbiljnost koruptivnih kaznenih djela u Hrvatskoj ako su ključni podaci zatvoreni za javnost?” istaknuto je tijekom rasprave.
USKOK i DORH: Nedostatni podaci i birokratske prepreke
USKOK je, doduše, dostavio određene podatke, ali s ograničenjima. Iako su dužni voditi evidencije, naveli su da nemaju tražene statistike. Umjesto konkretnih odgovora, istraživači su upućeni na godišnje izvješće DORH-a, no i ono nije pružilo cjelovitu sliku.
Iz Ministarstva pravosuđa stigao je podatak o broju pravomoćnih osuđujućih presuda za koruptivna kaznena djela, ali samo na državnoj razini, bez razrade po županijama i bez obuhvata petogodišnjeg razdoblja, što je istraživačima onemogućilo precizniju analizu trenda.
Ured za probaciju dostavio je informacije o broju pravomoćno osuđenih osoba kojima je kazna kasnije zamijenjena radom za opće dobro, no ni ti podaci nisu bili dovoljni za cjelovitu sliku o učinkovitosti kaznenog sustava.
Organizatorica konferencije, Natalija Havelka, izvršna direktorica Centra za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek, upozorila je na problematiku hrvatskog pravosuđa.
“Razgovaramo o našem istraživanju provedenom prošle godine, a koje se odnosi na analizu sudske prakse vezano uz kaznena djela korupcije na četiri najveća županijska suda u Hrvatskoj – Zagrebu, Osijeku, Splitu i Rijeci – za razdoblje od 2019. do 2024. godine. Svakodnevno čitamo i gledamo vijesti o novim koruptivnim djelima. Naše istraživanje pokazalo je vrlo zanimljive rezultate. Primjerice, u promatranom razdoblju na području cijele Hrvatske zabilježeno je 1.672 pravomoćno osuđujućih presuda za kaznena djela korupcije, od čega je u 332 slučaja kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro. Također, istraživanje je pokazalo kako država nema adekvatne mehanizme praćenja oduzimanja imovinske koristi,” istaknula je Havelka.
Primjerice, prema istraživanju, Županijski sud u Splitu je u promatranom razdoblju propisao mjeru oduzimanja imovinske koristi u iznosu od nešto manje od 15.000 eura, dok je u istom razdoblju naplaćeno svega nešto više od 400 eura.
“To znači da se korupcija isplati unatoč presudama. No, umjesto da kažemo kako se korupcija isplati, trebamo mijenjati mehanizme nadzora. Još jedan zabrinjavajući podatak je da nas je Ministarstvo pravosuđa obavijestilo da ne vodi evidenciju o visini oduzete imovinske koristi,” dodala je Havelka.
Na panelu je sudjelovala i Oriana Ivković Novokmet, izvršna direktorica GONG-a, koja je komentirala problem dugotrajnosti sudskih postupaka.
“Javnost gubi interes za koruptivna djela koja su bila u fokusu medija jer suđenja predugo traju. Pogotovo kad su u pitanju najviši dužnosnici. Imamo situaciju u kojoj je od početka mandata aktualne vlade desetak ministara napustilo funkciju – neki zbog medijskih afera, dok su protiv drugih podignute optužnice. No, čak ni u njihovim slučajevima nemamo pravomoćne presude. Štoviše, u većini slučajeva nemamo ni prvostupanjske presude godinama nakon njihovog odlaska iz Vlade. To jasno pokazuje da borba protiv korupcije u Hrvatskoj nije dovoljno učinkovita,” naglasila je Ivković Novokmet.
Dodala je kako je korupcija sveprisutna te da se postojeći antikorupcijski zakoni razvodnjavaju umjesto da se ojačavaju.
Konferenciji je prisustvovala i zviždačica Andrijana Cvrtilo, predsjednica Udruge Pomak, koja je iznijela vlastita iskustva s prijavljivanjem nepravilnosti.
“Biti zviždač danas je iznimno teško. Iako vlast na papiru podržava borbu protiv korupcije, u praksi je situacija drugačija. Prijavitelji nepravilnosti često ostaju bez posla i primanja, a zakon im ne pruža dovoljnu zaštitu. Primjerice, prema sadašnjoj regulativi, prijavitelji nemaju pravo na besplatnu pravnu pomoć ako prema imovinskom cenzusu ne ispunjavaju uvjete – što znači da, ako supružnik prijavitelja radi, on ne ostvaruje pravo na pomoć, čak i ako je sam ostao bez primanja. Uz to, moćnici koje prijavite imaju pristup javnim sredstvima za svoju obranu, dok zviždači moraju sami snositi pravne troškove,” upozorila je Cvrtilo.
Zamjenica pučke pravobraniteljice, Dijana Kesonja, istaknula je kako Ured pučke pravobraniteljice ima nekoliko uloga u zaštiti prijavitelja nepravilnosti.
“Prvenstveno štitimo identitet prijavitelja koji koriste vanjski kanal prijavljivanja i prosljeđujemo njihove prijave nadležnim tijelima. Također pratimo postupanje po prijavama i konačne ishode. Na taj način osiguravamo da prijavitelji ne budu izloženi osveti,” objasnila je Kesonja.
Dodala je kako broj prijava nepravilnosti raste od donošenja Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti 2019. godine te da ured godišnje postupa u prosjeku po stotinjak predmeta.
Ova konferencija jasno je pokazala da su korupcija i neučinkovitost pravosudnog sustava međusobno povezani problemi koji ozbiljno narušavaju povjerenje građana u institucije. Iako podaci pokazuju da su pravomoćne presude donošene, njihova primjena ostaje upitna, dok sporost sudskih procesa i loša zaštita zviždača dodatno pogoršavaju situaciju. Ostaje pitanje: hoće li Hrvatska konačno poduzeti konkretne korake ili će i dalje ostati zemlja u kojoj se korupcija isplati?
