Nakon što je i posljednji, treći obruč zatvoren 1. listopada, grad Vukovar je bio potpuno blokiran, bolnica prepuna teških ranjenika, pa se počela organizacija konvoja evakuacije ranjenika, jer iz omjera hrvatskih i srpskih snaga, bilo je jasno da će se Vukovar od agresora teško obraniti.
Taj humanitarni konvoj 19. listopada 1991. spasio je više od stotinu teških ranjenika iz Vukovara. Jedini je propušten zahvaljujući pratnji promatrača Europske zajednice i međunarodne humanitarne organizacije “Liječnici bez granica”.
To je bio prvi humanitarni konvoj u kojem je izvučeni više od 100 teško ranjenih, ali je jedan kamion naletio na minu, a u eksploziji su ranjene dvije medicinske sestre pa je međunarodna humanitarna organizacija Liječnici bez granica odustala od organiziranja drugih konvoja.
Bilo je jako teško, to je već bilo pred kraj. Taj konvoj je trebao dolaziti dva put tjedno dok sve ranjenike ne odvede van, međutim, zbog tog incidenta oni su se ispričali da više ne mogu dolaziti. I više uopće nisu došli. Bili smo opet prepušteni sebi.
Vesna Bosanac, dr. med., ravnateljica Opće bolnice Vukovar 1991.
Konvoj oko 11 sati krenuo je iz Vukovara prema Nuštru, pravcem Bogdanovaci-Marinci.
Pošto topnički napad na Nuštar nije prestajao, konvoj je krenuo prema Šidu(Srbiji). U tom dijelu putovanja, jedan od kamiona naletio je minu. Ranjene su dvije medicinske sestre, Švicarka i Luksemburžanka. Konvoj je nastavio prema Šidu, a na povratku, kod Lipovca, preuzeli su ga hrvatski redarstvenici. Tako je, nakon više od 12 sati lutanja, konvoj sa 122 teška ranjenika iz vukovarske bolnice uspio doći do sigurnog teritorija pod kontrolom hrvatskih snaga.