Portal Veteran - Huda Jama: Roman Leljak šokirao Otkrićima U Đakovu

U prepunoj dvorani župe Svih Svetih u Đakovu, poznati slovenski istražitelj Roman Leljak predstavio je prošireno izdanje svoje potresne knjige “Huda jama”. Uz iznošenje teških svjedočanstava o poslijeratnim stratištima i važnosti ekshumacije žrtava Križnog puta, Leljak je javnost šokirao ekskluzivnim detaljima o pronalasku “hrvatske Hude jame” – zazidanog tunela kod Karlovca u kojem je skriveno oko 2.000 žrtava.

ĐAKOVO, 15. svibanj 2026. – U prepunom prostoru župe Svih Svetih u Đakovu, u četvrtak (14. svibnja) je održano predstavljanje proširenog izdanja knjige „Huda Jama – Ako ne znaš šta je bilo“. Autor knjige je Roman Leljak, istaknuti slovenski istražitelj hrvatskoga podrijetla koji se godinama bavi rasvjetljavanjem jugokomunističkih zločina počinjenih nakon Drugog svjetskog rata.

Organizator ovog događaja bila je Udruga dragovoljaca Đakovštine 1990.-1991. iz Domovinskoga rata na čelu s predsjednikom Mirom Raspudićem, dok je suorganizator bio gradska podružnica HSP-a Đakovo.

Knjiga „Huda Jama“ donosi potresno i detaljno svjedočanstvo o jednom od najvećih prikrivenih zločina u poslijeratnom razdoblju. Temeljena na dugogodišnjem istraživanju i materijalnim dokazima, knjiga iznova otvara teška pitanja istine, institucionalne šutnje i povijesne odgovornosti.

Uoči same promocije, autor Roman Leljak osvrnuo se na rad na novom izdanju:

„Upravo dolazim iz Orahovice, gdje sam također održao predstavljanje. Večeras u Đakovu predstavljam sažetak svojih tridesetogodišnjih istraživanja i svih novih saznanja. Starom izdanju dodao sam približno 200 stranica, čime smo dobili sveobuhvatnu povijesnu knjigu koja razotkriva sve što se događalo oko Hude jame od 1945. godine pa sve do danas – uključujući otkopavanja i ukop žrtava.“

Na pitanje novinara o arhivskoj građi i izvorima, Leljak je bio jasan:

„Što se same Hude jame tiče, klasičnih pisanih arhiva nema, jer takvi tragovi nisu ostavljeni. Naš najveći dokaz o zločinu jest sama Huda jama koju smo otvorili te ono što smo unutra pronašli. Ljudska tijela i predmeti govore sami za sebe o tome što se tamo dogodilo.“

Uručene zahvalnice i poziv na istinu

Prije samog početka izlaganja, predsjednik Udruge dragovoljaca Đakovštine 1990.-1991., Miro Raspudić, uručio je zahvalnice autoru Romanu Leljaku te domaćinu, župniku Alojzu Kovačeku. Nakon poziva na minutu šutnje za sve poginule hrvatske branitelje i civile iz Domovinskog rata, Raspudić je istaknuo važnost Leljakovog rada:

„Izuzetna nam je čast ponovno ugostiti gospodina Leljaka u našem gradu. Ovu mu zahvalnicu uručujem za sve njegove uspjehe i predani rad. Slobodno mogu reći da bi bez njega mnoga stratišta do danas ostala prešućena i za njih se ne bi ni znalo.“

Okupljenima se prigodnim riječima obratio i župnik Alojz Kovaček, bivši branitelj i umirovljeni vojni kapelan, koji je ustupljivanjem prostora omogućio održavanje promocije. U svom je govoru naglasio oslobađajuću moć istine:

„Pozdravljam vas sve večeras. U Evanđelju Isus kaže: ‘Istina će vas osloboditi’. Mnogi bi voljeli da ove večeri nema, da se istina ne otkriva i da se to naziva revizionizmom povijesti. I mi bismo voljeli da se ti strašni događaji nikada nisu ni zbili. Ipak, moramo se odlučiti za istinu, kakva god ona bila. Ona oslobađa i donosi mir, i živima i pokojnima. Zahvaljujem gospodinu Leljaku na golemom trudu uloženom u istraživanje. Tu istinu ne otkrivamo da bismo nekome njome prijetili, već da bismo je prihvatili, o njoj razmišljali i pobrinuli se da se takvo zlo na ovim prostorima više nikada ne ponovi.“

ROMAN LELJAK ŠOKIRAO ĐAKOVO: “Nakon potresa otkrili smo ‘hrvatsku Hudu jamu’ kod Karlovca, u grobu nitko ne laže!”

U nastavku dojmljivog predstavljanja knjige „Huda jama“ u Đakovu, slovenski istražitelj Roman Leljak s okupljenima je podijelio nevjerojatne detalje svog tridesetogodišnjeg traganja za istinom. Njegovo izlaganje, prepuno osobnih anegdota i povijesnih otkrića, jasno je komuniciralo jednu središnju poruku: svaka žrtva zaslužuje grob, a povijesna istina može se utvrditi isključivo ekshumacijom, a ne političkim manipulacijama.

Od naivnog novinara do otkrića partizanskih logora

Leljak se prisjetio svojih početaka 1989. godine, kada je kao mladi slovenski novinar poslan na zadatak u Teharje kraj Celja. Kao „dijete komunističkog sustava“, očekivao je da će pisati o njemačkom logoru, no ubrzo se suočio sa šokantnom istinom.

„Kada su mi stariji ljudi počeli govoriti da je to bio partizanski logor, bio sam zatečen. O tome u školama nismo učili. Već tada, 1989. godine, došao sam do Barbarinog rova u Hudoj jami s informacijama da su tamo likvidirane tisuće Hrvata, Slovenaca i pripadnika njemačke manjine. Zbog tog sam istraživanja bio i priveden u policijsku postaju u Laškom, gdje su cijelu noć vijećali što će sa mnom.“

Očekivao je, kaže, da će uspostavom samostalne Slovenije Huda jama biti odmah otvorena, no na taj se civilizacijski čin čekalo punih dvadeset godina, sve do 2009. godine. Otkapanje je trajalo mjesecima, a istražitelji su morali probiti čak deset pregradnih zidova od betona, cigle i jalovine kako bi došli do stravičnog prizora mumificiranih tijela. O stravi svjedoči i pronalazak prstena s ugraviranim datumom vjenčanja iz 1937. godine, koji je žrtva u samrtnom hropcu sakrila u ustima.

Istina je u brojkama i ekshumaciji, a ne u spomenicima

Leljak je oštro kritizirao praksu da se nad masovnim grobnicama samo grade spomen-centri bez prethodne ekshumacije i prebrojavanja žrtava, navodeći kako to otvara prostor za vječne političke manipulacije brojkama.

„Grob, odnosno stratište gdje je čovjek likvidiran, jedina je prava istina. U grobu nitko ne laže! Ono što tamo nađemo, to su materijalni dokazi. Moramo ekshumirati žrtve, prebrojati ih i onda na spomenik upisati točan broj – primjerice, 15.476 žrtava. Samo tako ćemo spriječiti da današnja politika, slično kao i ‘komunistički crni đavao’ nekada, izmišlja brojke.“

Kao primjer naveo je masovnu grobnicu u Kočevskom rogu, gdje je među 3.400 žrtava procijenjeno oko 2.000 Hrvata, čiji je identitet i porijeklo potvrđeno pronalaskom više od 10.000 specifičnih odjevnih predmeta, uključujući dugmad koja se proizvodila isključivo u Osijeku. Slična je situacija i u Teznom kod Maribora, najvećem stratištu gdje Leljak procjenjuje da leži između 15 i 18 tisuća žrtava.

Senzacionalno otkriće: “Hrvatska Huda jama” u šumi Biljek

Najnapetiji dio večeri bilo je Leljakovo svjedočanstvo o nedavnom otkriću masovne grobnice u tunelu nekadašnje uskotračne željeznice kraj Karlovca, na potezu prema Vojniću. Nakon pet godina bezuspješnog traženja zazidanog tunela u kojem je, prema informacijama, u lipnju 1945. godine zazidano i minirano oko 2.000 ljudi (među kojima i 800 njemačkih ratnih zarobljenika), priroda je odradila svoje.

„Dogodio se onaj snažan potres. Ubrzo me nazvao jedan lovac, hrvatski branitelj, i rekao mi: ‘Romane, gore u šumi Biljek, vidio se gornji dio tunela!’ Potres je doslovno otvorio zemlju. Odmah smo izašli na teren i potvrdili otkriće.“

Leljak je istaknuo kako su, prema dokumentima iz 1995. godine, hrvatske institucije znale za ovu lokaciju, no njegovi apeli nadležnim ministarstvima ostali su bez odgovora. Situacija se promijenila tek kada je dokumentaciju o 800 zazidanih njemačkih vojnika predao njemačkom veleposlanstvu.

„Nijemci su izuzetno kulturni po pitanju svojih mrtvih i odmah su urgirali. Tek tada su se nadležni u Hrvatskoj pokrenuli. Sada se tamo priprema teren za bušenje do tunela i spuštanje kamera. Zbog toga vjerujem da ovu, kako sam je nazvao, ‘hrvatsku Hudu jamu’, nećemo morati čekati dvadeset godina da se otvori.“

Zajednička civilizacijska dužnost

Predstavljanje je završeno snažnim apelom na savjest današnjih generacija. Leljak je pozdravio nedavni povratak posmrtnih ostataka 500 žrtava Križnog puta u Hrvatsku te najavio nove zakonske inicijative u Sloveniji koje bi trebale naložiti obveznu ekshumaciju svih 760 registriranih slovenskih stratišta.

„Svaka suza bilo koje majke jednaka je suza za bilo koje dijete. Svi ljudi, tko god oni bili, imaju pravo na dostojanstven grob. To je naša civilizacijska dužnost i prilika da konačno riješimo ovu bolnu povijest,“ zaključio je Roman Leljak, ispraćen snažnim pljeskom okupljenih Đakovčana.