Hodočašće “Licu Neumrle Majčine Ljubavi”- Derventa

Nove obavijesti Obilježavanja Obljetnice Vijesti Vjera

U sklopu obilježavanja 30. obljetnice stradanja Bosanske Posavine i progonstva hrvatskog katoličkog puka u Župi Srca Marijina u Foči kod Dervente održano je u subotu 1. listopada po prvi puta jednodnevno hodočašće ‘Licu Neumrle Majčine Ljubavi’ u znak zahvalnosti za sva dobročinstva koja su povratnici po njezinu zagovoru dobili u nevoljama koja ih je zadesila u vrijeme poslije Domovinskog rata.

Program hodočašća započeo je u jutarnjim satima ispred župne crkve procesijom sa zavjetnom slikom „Neumrle Majčine Ljubavi“, koja je inače izložene u toj crkvi na javnu čašćenje. Vjernici su kroz sat vremena hodajući puteljcima župe molili otajstva Gospine krunice. Po dolasku do filijalne crkve Sv. Jurja Mučenika u Bukovcu uslijedilo je pokorničko bogoslužje, koje je predvodio fra Mladen Jozić, župnik u Svilaju dok su ostali svećenici vjernicima bili na raspolaganju hodočasnicima za ispovijed. Ni kiša koja je povremeno padala nije spriječila hodočasnike da dostojanstveno u dvorištu crkve sudjeluju potom na misnom slavlju, koje je uz domaćeg župnika fra Franju Dalibora Stjepanovića i još šest svećenika predvodio fra Ivan Šarčević, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu.

„Ne postoji totalno zlo, ova zavjetna slika svjedoči da se dobro ne može uništiti, potiče nas na skromnost, smjernost i vjeru u Boga“, ponovio je nekoliko puta u svojoj homiliji prof. Šarčević.

Svjestan što su sve prošli župljani te župe kao i ostalih župa Bosanske Posavine kada su protjerani te s tugom i boli s tek vrećicama u ruci morali napuštati svoja ognjišta povezao je njihove žalost sa žalostima Blažene Djevice Marije: prvu da će joj mač boli probosti srce kako bi se razotkrile namisli srdaca, drugu – bijeg u Egipat, treću kada je izgubila 12 godišnjeg svoga sina, četvrtu – susretu sa sinom Isusom na križnome putu, petu – žalost pod križem, šestu – trenutak kada su joj u krilo stavili mrtvo tijelo njezina sina i sedmu – Isusov pogreb. Ukazao je pri tom na bezosjećajnost današnjeg čovjeka, na to kako teško prihvaća muku, patnju, nevolje, žrtvu.

„Kada dođete pred ovu zavjetnu sliku promišljate što trebate učiniti od sebe, što biti drugima, kako prihvatiti muku, patnju, poniženja. Marija i Josip nakon bijega u Egipat imali su snage vratiti se. Tko se od vas može toliko žrtvovati, neka se vrati u svoj kraj, to treba biti osobna odluka, koja nije jednostavna, niti laka, kao što to nije bila jednostavna ni Josipu i Mariji. Važno je biti čovjek koji ima svoje mišljenje“, rekao je uz ostalo prof. Šarčević.

Govoreći o Gospinim žalostima u susretu s Isusom na križnom putu pojasnio je kako je i ona bila nemoćna kao što smo i mi u nekim situacijama nemoćni. Pojašnjavajući scenu susreta Majke s Isusom pod križem kada je Isus daje Ivanu i nama za majku, a njoj Ivana za sina naglasio je kako je to u kršćanstvu rađanje Crkve u kojoj je vidljiva slika svih nas, slika te župe te poručio: „Mi smo pozvani biti jedni drugima suputnici i supatnici. Ako ne budemo solidarni jedni s drugima gdje će se očitovati naša vjera? Nije naša vjera samo ispunjavanje svoga zavjeta, ukrašavanje slikama, krunicama i to da samo za sebe živimo. Ako nema solidarnosti među nama, ne opravdavamo svoju vjeru. Oni koji ne mogu fizički više pomagati pozvani su biti svjedoci riječi i ne dopuste da ovdje više vlada zlo, mogu biti gostoljubivi, pomagati onima koji su danas prognani, nemaju svoga zavičaja…“

Na kraju je upozorio: „Ne dopustimo si bezosjećajnost prema svome zavičaju, prema drugim ljudima koji nisu naše vjere. Hodajmo ovom zemljom uspravno. Ne dopustimo da itko oduzme ono što smo dobili u baštinu, jer to je naše i tim osobno raspolažemo. Neka Bog pomogne našim obiteljima da budu složne. Neka u njima vlada ljubav, iskreno zajedništvo i pomaganje. Budimo osjetljivi i na župnoj i posavskoj razini. Ova zavjetna slika ‘Neumrle Majčine ljubavi’ neka ne ostane na emotivnoj razini. Ona se mora pokazati u praktičnosti u pomaganju jednih drugima“.

Slavlje je pjevanjem animirao Zlatko Špoljarić, prof. iz Tuzle.

Poslije mise župnik fra Dalibor pred zavjetnom je slikom predmolio litanije BDM. Svojim je župljanima, kako onima koji tu žive i onima koji su za tu prigodnu došli iz razbih zemalja u koje su izbjegli, kao i ostalim hodočasnicima iz okolnih župa Derventskog dekanata poručio da to hodočašće ubuduće postane tradicija svake prve subote u mjesecu listopada kada Crkva posebno moli Marijansku pobožnost.

Kako je na misi suslavio fra Ivan Marić derventski dekan fra Dalibor je podsjetio kako je upravo on kada je poslije zadnjega rata došavši u tu župu s još trojicom plehanskih franjevaca u porušenoj i spaljenoj crkvi u Bukovcu u pepelu pronašao fragment slike „Gospa s Djetetom“, koji je preživio sve požare i vremenske nepogode.

Radi se naime o Licu Neumrle Majčine Ljubavi – fragmentu slike „Gospa s Djetetom“, koju je naslikao poznati akademski slikar Ljubo Lah, a do zadnjega rata bila je izložena u filijalnoj crkvi u Bukovcu. Poput ostalih crkava u Bosanskoj Posavini i crkva u Bukovcu je porušena, umjetnine spaljene. Kada su franjevci 1997. došli u Bukovac u pepelu su pronašli fragment slike ‘Gospe s Djetetom’, koji je preživio sve požare i vremenske nepogode. Plehanski franjevci dali su sliku konzervirati te je prvi put bila izložena na Plehanu za proslavu sv. Marka 1998., a 2003. su sliku Majčinog lica sa slike Gospa s Djetetom predali župniku u Foči.

Na proslavi 30. obljetnice stradanje Bosanske Posavine na Plehanu kardinal Vinko Puljić, vrhbosanski nadbiskup javno je u tom Majčinom licu prepoznao Lice Neumrle Majčine Ljubavi, koju nisu mogla ubiti sva zvjerstva i nevolje rata te ju je blagoslovio kao zavjetnu sliku svih povratnika Bosanske Posavine.

Nakon izgradnje župne crkve u Foči ta je slika izložena u crkvi na javno štovanje.

Izvor: bosnasrebrena/Župa Srca Marijina/informativna katolička agencija

Odgovori