U ponedjeljak, 10. lipnja, na STV-u u emisiji NOVA ERA, kod voditelja Branimira Suhića, gostovao je Gani Zahiti, hrvatski branitelj i predsjednik Udruge Albanaca Osječko-baranjske županije. Zahiti je govorio o ulozi hrvatskih branitelja albanske nacionalnosti i skorašnjem Danu osječkih branitelja, koji će ove godine imati bogatiji program jer na obilježavanje dolazi i delegacija oslobodilačke vojske Kosova.
Zahiti je istaknuo da su Albanci uvijek bili vezani za Hrvatsku, a trenutno ih u zemlji ima oko 13.000. Tijekom Domovinskog rata, broj Albanaca bio je znatno veći, no točan broj je nepoznat. Zahiti vjeruje da su mnogi Albanci ostali u Hrvatskoj jer su voljeli zemlju i smatrali da imaju istog neprijatelja.
Prema Registru hrvatskih branitelja, u Hrvatskoj vojsci bilo je ukupno 2832 pripadnika albanske nacionalne manjine, od toga 2471 dragovoljca, a 361 mobiliziranih. Prema evidenciji Udruge Albanaca branitelja Hrvatske u Domovinskom ratu, poginulo je 87 pripadnika albanske nacionalne manjine, 304 ih je ranjeno, a 229 umirovljeno kao ratni vojni invalidi. Prvi poginuli hrvatski branitelj albanske nacionalnosti bio je Anton Zeffi. Poginuo je 9. rujna 1991. u Hrvatskoj Kostajnici.
U Domovinskom ratu bilo je 2.832 hrvatska branitelja i 2.401 dragovoljac albanske nacionalnosti. Zahiti procjenjuje da je ukupan broj Albanaca koji su sudjelovali u ratu premašio 3.000.
Od osnivanja Udruge prije 15 godina, napravljeno je puno na planu priznavanja prava albanskih branitelja. Zahiti je istaknuo da je veliki broj Albanaca koji su došli braniti Hrvatsku 1991. godine još uvijek bez hrvatske domovnice, unatoč tome što su služili u specijalnim postrojbama, bili ranjeni i ostali u zemlji nakon rata.
Udruga je posljednjih godina uspjela riješiti nekoliko takvih slučajeva, a još nekoliko je u postupku. Zahiti je naglasio da mnogi od tih branitelja, iako su evidentirani u ratnim postrojbama, ne mogu ostvariti svoja prava iz Zakona o hrvatskim braniteljima jer nemaju domovnicu.
Zahiti je također govorio o albanskoj brigadi od 600-700 ljudi koja je bila na Gospićkom i Ličkom ratištu. Nakon demobilizacije, branitelji su se raspršili po drugim postrojbama, kako u Hrvatskoj tako i u Bosni i Hercegovini. Udruga je tražila popis tih ljudi od Ministarstva hrvatskih branitelja i obrane, ali nisu dobili odgovor.
Na pitanje kako se na Kosovu odnose prema braniteljima, Zahiti je rekao da je tamo situacija drugačija. Na Kosovu se branitelji jako poštuju i uvijek su u prvom planu. Zahiti je istaknuo da se na Kosovu ne događaju blokade cesta i prilaza tijekom proslave Dana pobjede, kao što je to slučaj u Hrvatskoj.
Zahiti se prisjetio kako se priključio obrani grada Osijeka 28. lipnja 1991. godine. On i još 30-tak ljudi samoinicijativno su se okupili i organizirali. Zahiti je istaknuo da su se svi poznavali i da su bili “klapa s igrališta”.
Zahiti je također govorio o planovima za dolazak delegacije Oslobodilačke vojske Kosova na Dan osječkih branitelja. Zahiti je predložio da se napravi sporazum između tri države, odnosno postrojbi: 106. osječke HV, 106. oraške brigade HVO i veterana Oslobodilačke vojske Kosova iz Mitrovice.
Zahiti je zaključio razgovor podsjećanjem na 10. studeni, dan kada se obilježava Dan albanskih branitelja, jer su na taj dan najviše Albanaca poginuli na jednom mjestu, u Bogdanovcima.
