Početkom travnja 1992. godine, neposredno po izbijanju rata u Bosni i Hercegovini, snage Jugoslavenske armije pokušavaju ovladati dolinom Neretve, izbiti na more i potom zauzeti hrvatski Jug. Glavni stožer Hrvatske vojske (HV) izdaje zapovijed 4. travnja 1992. godine, nastojeći onemogućiti planove agresora i izbjeći nove gubitke državnog teritorija.
Obrambene snage dodatno se ojačavaju dolaskom 1. i 4. gardijske brigade HV te osnivanjem Južnog bojišta, pod zapovjedništvom generala Janka Bobetka. Cilj je bio slomiti neprijateljske napade, preći u napadna djelovanja, deblokirati Dubrovnik i osloboditi južnu Hrvatsku.
Dugo planiranu napadnu operaciju agresor je poduzeo od 11. do 23. travnja 1992. godine. Zahvaljujući uspješnoj obrani crte bojišnice, od Bistrine preko Gradca, Hutova do prijevoja Stolovi, Hrvatska vojska 18. svibnja 1992. godine prelazi u opći napad na cijeloj bojišnici. Angažirane snage, koje su brojale 5300 vojnika, prodire prema Dubrovniku.
Oslobađanje privremeno okupiranog dubrovačkog područja i izlazak naših snaga na međunarodno priznate granice Republike Hrvatske, izvršen je nizom međusobno povezanih i uspješno izvedenih operacija Hrvatske vojske. Nositelji svih napadnih djelovanja bile su profesionalne brigade, bolje naoružane i jače formacije, koje su probijale neprijateljske crte i vršile prodore koristeći i manje skupine za napade na značajne ciljeve u dubini neprijateljeva rasporeda. Za njima su nastupale pričuvne brigade koje su izvršavale osiguranje i učvršćivanje zauzete crte te čišćenje terena od zaostalih neprijateljskih snaga. Ovaj način ratovanja, po prvi put korišten na Južnom bojištu, kasnije će biti uspješno primjenjivan u svim budućim oslobodilačkim operacijama HV.
U sklopu prve operacije koja je za cilj imala deblokadu Dubrovnika, izvođene od 18. svibnja do 30. lipnja 1992., Četvrta brigada ZNG prodire rubom Popovog polja prema Ravnom i Zavali, ostvarujući potrebnu dubinu prostora, a Prva brigada ZNG priobalnim smjerom kreće prema Slanom. Tijekom teških borbi za oslobađanje Dubrovačkog primorja i zaleđa pridružuju im se pričuvne postrojbe 115. brigada HV, MOMP Pelješac, Primorska satnija i Odred naoružanih brodova Dubrovnik.
Koristeći povlačenje jedinica Jugoslavenske armije s prilaza Dubrovniku, snage Zapovjedništva obrane općine Dubrovnika, koje su brojale 2700 vojnika, 26. svibnja izlaze iz Grada i prelaze u napadna djelovanja oslobađajući Rijeku i Župu dubrovačku. Spajanjem snaga 1. i 4. gardijske brigade s 163. brigadom HV 28. lipnja na području Osojnika, uspješno je izvršena deblokada Dubrovnika.
Od rane jeseni 1991. hrvatski grad Dubrovnik našao se u okruženju Jugoslavenske armije, crnogorskih dobrovoljaca i srpskih dobrovoljaca iz istočne Hercegovine. Grad je sustavno napadan i uništavan do primirja 1992. Cijela okolica Dubrovnika, kao i sva hrvatska mjesta južno od poluotoka Pelješca bila su okupirana i spaljena, a stanovništvo poubijano ili protjerano. Slika Dubrovnika i juga Hrvatske izgledala je stravično. Nositelji operacije bili su 1. i 4. gardijska brigada, uz potporu topničke grupe i mornaričkog odreda Pelješac. Poslije im se, preuzimajući obrambene položaje, pridružila domicilna 163., odnosno dijelovi 145. i 156. brigade HV-a. Iako manje poznata, jer su slijedile mnogo veće operacije, Spaljena zemlja bila je iznimno teška i u njoj su obje profesionalne brigade pretrpjele velike gubitke. Nekoliko tenkova 1. brigade ušlo je 30. svibnja u Dubrovnik, čime je probijena blokada grada, a oslobađanje zaleđa nastavilo se do kraja lipnja. Uspješnom akcijom Spaljena zemlja stečeni su uvjeti za nove operacije kojima je u listopadu 1992. napokon oslobođen hrvatski jug.
Za vrijeme napada i okupacije dubrovačkog područja, s kojeg je izbjeglo i prognano više od 33 tisuća ljudi, poginula su 184 branitelja i 92 civila, a ranjeno je više od 1500 ljudi. U koncentracijskim logorima u Bileći u BiH te u Morinju u Crnoj Gori bile su zatočene 423 osobe. Neprijatelj je od Stona do Konavala do temelja spalio 2127 kuća, pa je bez krova nad glavom ostalo gotovo 7800 građana. Zapaljen je i zaštićeni, pola stoljeća star Arboretum u Trstenom, a okupirano područje potpuno je opljačkano.
Dubrovnik, simbol hrvatskog otpora i pobjede, danas s ponosom svjedoči o hrabrosti i odlučnosti hrvatskog naroda u obrani svoje domovine.
Izvor: Muzej Domovinskog rata Dubrovnik
