Doboj u svibnju 1992. god.: Tragedija i nasilje u ratom zahvaćenom području

Domovinski rat Nove obavijesti Obljetnice Vijesti

U svibnju 1992. godine, tijekom ratnih sukoba u Bosni i Hercegovini, dogodio se stravičan događaj u gradu Doboju. Pripadnici srpskih snaga izvršili su niz okrutnih postupaka koji su ostavili trajne posljedice na lokalno stanovništvo.

Prema popisu stanovništva iz 1991., općina Doboja imala je oko 102.000 stanovnika. Bošnjaci su činili 40,1%, Srbi 38,8%, a Hrvati 12,9% ukupnog stanovništva. No, 3. svibnja 1992., srpske snage zauzele su središte grada, napadajući bošnjačke četvrti teškim topništvom. Mladi muškarci i pripadnici inteligencije su nepravomoćno uhićeni, a selo Mala Bukovica je opkoljeno.

Selo Bukovačke Čivčije je zauzeto 4. svibnja, a muškarci su istjerani iz svojih kuća, pretučeni i odvedeni. Mjesna džamija je razorena eksplozivom. Selo Grapska je također napadnuto, a zarobljenici su marširali u koloni do Kostajnice, gdje su odvojeni od obitelji i pušteni daleko od svojih domova.

Miniranje džamije i srpska zastava

Na dan 4. svibnja 1992., srpski vojnici minirali su džamiju u Doboju, simbol vjerske i kulturne pripadnosti lokalnog muslimanskog stanovništva. Istovremeno, na starom gradu (Gradini) izvjesili su srpsku zastavu s četiri ćirilična slova “C”. Ovaj čin bio je jasan pokazatelj prisile i dominacije srpskih snaga nad drugim etničkim skupinama.

U Dobojskom dekanatu srušene su i oštećene katoličke crkve. Uništene i oštećene su crkve u župama: Pečnik, Čardak, Donja Tramošnica, Potočani, Garevac, Gornja Dubica, Gornja Tramošnica, Gradačac, Modriča, Odžak, Pečnik, Posavska Mehala, Prud, Srednja Slatina, Svilaj i Turić.

Radio Doboja i Milovan Stanković

Na Radio Doboju puštane su četničke pjesme, a Milovan Stanković, vjerojatno vojni ili politički lider, izjavio je: “Sad smo sastavni dio Jugoslavije. Sada ste slobodni građani.” Ova izjava bila je pokušaj normalizacije okupacije i prisile.

Uhićenja i nasilje

Svi istaknuti građani, aktivisti HDZ-a i SDA, direktori, radnici SUP-a (Služba državne sigurnosti), bili su uhićeni i odvedeni u nepoznatom pravcu. Stanovi nesrpskog pučanstva pretresani su, a pojedinci su ubijani na licu mjesta. Nade Bešlagić, supruga jednog od žrtava, prisiljena je gledati kako njezin muž hoda potpuno gol po gradu prije nego što je ubijen pred susjedima.

Pucnjava i strah

Gradom i okolicom odjekivala je strašna pucnjava dok je srpska vojska prolazila uzduž i poprijeko. Prizor je bio zastrašujući, a skloništa su bila puna djece i žena. Oko 13:00 sati pojačala se pucnjava u naselju Šušnjara, u predgrađu Doboja, dok su srpski vojnici “čistili selo”. Mnoge obitelji izgubile su članove u ovom nasilju. Ubijeni su muškarci, žene i djeca, a njihovi rođaci ostali su bez svojih najmilijih.

Grad je bio pod stalnom prijetnjom nasilja, a ljudi su živjeli u strahu za vlastite živote. Skloništa su bila prepuna, a svakodnevna pucnjava stvarala je osjećaj nesigurnosti i nestabilnosti

Žrtve u Doboju

Istraživačko dokumentacijski centar (IDC) registrirao je 2314 žrtava rata (poginulih i nestalih) u općini Doboj

Na području Doboja postojalo je najmanje četiri zatvorenička logora. Nakon rata, Doboj je ostao u Republici Srpskoj.

Primjeri suđenja za ratne zločine

  1. Jorgić: Osuđen je na četverostruki doživotni zatvor zbog ubojstva 22 mještana u Grabskoj, mučenja i smaknuća zarobljenika.
  2. Biljana Plavšić: Osuđena je na 11 godina zatvora zbog zločina protiv čovječnosti, uključujući ubojstvo 34 Bošnjaka i Hrvata u selu Gornja Grapska.
  3. Predrag Kujundžić: Osuđen je na 22 godine zatvora zbog ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti, uključujući silovanje i držanje civila kao živog štita.

Suđenja za ratne zločine igraju ključnu ulogu u osiguravanju pravde i odgovornosti. Njihova svrha je osigurati da počinitelji najtežih zločina budu kažnjeni i da se žrtvama pruži pravda.

Dali je pravda zadovoljena i dali su zločinci najtežih zločina kažnjeni?

Nasilje i stradanje nikada ne smiju biti zaboravljeni kako bismo se kao društvo mogli nadati boljoj budućnosti.

(European Court of Human Rights, National Case Law – Nikola Jorgic, IDC, narod.hr)

foto: Ratna fotografija Sfora iz okoline Doboja, arhiv

Odgovori