Na današnji dan, prisjećamo se teške sudbine jednog hrvatskog branitelja, člana “Bojne Frankopan”, čija je priča simbol patnje i nepravde koju su doživjeli mnogi tijekom i nakon Domovinskog rata. Ranjen na kupreškom ratištu 1992. godine, Davor Glasnović suočio se s okrutnošću zarobljeništva koje je započelo pancirnim metkom koji mu je prepolovio bedrenu kost.
Zarobljen na Kupresu, a kasnije prebačen u logor “Stara bolnica” kraj Knina, njegovo mučenje nastavilo se tijekom transporta u Banja Luku gdje su ga lokalni stanovnici nemilosrdno tukli. U vojnoj bolnici u Banja Luci, vojnici su ga svakodnevno mučili, a njegovo tijelo bilo je izloženo nezamislivim torturama, uključujući probijanje koljena električnom bušilicom i udarce elektrošokerom.
Nakon dva mjeseca na nosilima, prebačen je u istražni zatvor, a zatim u Manjaču, gdje su ga tukli šipkama i željeznim lancima. Oni koji bi pali, bili bi ubijeni. Nakon 15 mjeseci zarobljeništva, razmijenjen je kod sela Dragalić, a razmjena je otkrila jasnu razliku između stanja hrvatskih i srpskih zarobljenika.
General Željko Glasnović, brat zarobljenog branitelja, ističe da nakon izlaska iz zatočeništva, niti jedna hrvatska služba nije pokazala interes za njegovu priču. DORH nije poduzeo akciju protiv mučitelja, a hrvatske institucije nisu bile zainteresirane za razgovor. Ironično, našao se na srpskom popisu osumnjičenih za ratne zločine, unatoč dokazima da je bio u zarobljeništvu.
Ova priča je samo jedna od tisuća koje svjedoče o teroru, zlostavljanju i ubojstvima u ime velikosrpske i komunističke ideologije. To je priča o borbi koja traje već stoljeće i koju dijele mnogi Hrvati, a koju nelustrirana vlast ignorira.
General Glasnović svojom objavom na Facebooku poziva na sjećanje i priznanje ovih tragičnih sudbina koje su obilježile hrvatsku povijest.
Izvor: Facebook/ Željko Glasnović Foto: snimak zaslona
