Demokracija nam je odavno rekla „Laku noć!”

Između prava i pravde KOLUMNA Nove obavijesti Vijesti


Od parlamentarnih izbora u Republici Hrvatskoj je prošlo više od dva tjedna i uporno se suzdržavam išta
komentirati, jer ogorčenost koju osjećam je nemoguće staviti na papir.


Znači, rezultati su svima poznati, imamo relativnog pobjednika – HDZ koji samostalno ne može ništa.
Ovaj puta ništa ne mogu niti udruženi sa zastupnicima manjina, pa se tako već dva tjedna raspravlja o
mogućim poslijeizbornim koalicijama. I kao jedini izbor, i to uistinu jedini se pokazao Domovinski
pokret. Ne želim u ovome tekstu puno komentirati tu stranku, jer su mi mnogi njihovi članovi dragi i
imaju moju podršku, no nisam se mogla oteti dojmu da nešto nije onako kako bi trebalo biti i da je iza
Domovinskog pokreta neki kapital koji gleda isključivo svoj interes, a samo je zamaskiran domoljubljem
koje je promovirano kao ideologija te stranke.


S takvim dojmovima prije samih izbora, bila sam u velikoj dvojbi za koga glasati. MOST oduvijek ima
moje simpatije i podršku i njima mogu naći samo jednu zamjerku koja se tiče, upravo, naše IV izborne
jedinice, a to je da nisu imali prepoznatljivo lice, pa, usudila bih se reći, niti politiku prepoznatljivu za
Slavoniju. I tako dolaskom na biralište u dvojbi kome da dam glas, koju opciju protiv trenutne vlasti da
podržim, čitajući liste, jednu po jednu, doslovno prije trenutka kada trebam zaokružiti neko ime pročitam
tko je na listi MOST-a za našu izbornu jedinicu i jedino prepoznatljivo ime mi upadne u oko, a to je Vesna
Vučemilović.

Gospođu Vučemilović sam, čak i osobno upoznala, znam da je iz Našica, primjereno je
umjerena i dosljedna, barem sam tako mislila, ujedno se udružila s MOST-ovcima koje podržavam. Taj
glas ne može biti upropašten, pomislih, ne može biti dan nekome tko neće prijeći izborni prag, već je to
pravi izbor, tako sam pomislila i odluka je bila donijeta u sekundi. Zaokružih MOST i na njihovoj listi
Vesnu Vučemilović pod rednim brojem 2. Upravo zbog toga preferencijalnog glasa, Vesna Vučemilović je
jedini kandidat s MOST-ove liste koji je dobio mandat, neovisno što je bila br. 2 na listi


No, da ne bismo mi birači bili jako pametni, to što smo mi glasali za Domovinski pokret ili gospođu
Vučemilović, to nema veze, jer oni upravo staju u podršku HDZ-u i s njima formiraju saborsku većinu,
omogućavajući na taj način HDZ-u vlast u trećem mandatu.
Ne da sam danas razočarana, nego pucam od bijesa i smiriti se ne mogu! Gospođa Vučemilović izigrala je
svoje Suvereniste, izigrala je MOST i nas birače koji smo joj ukazali povjerenje. Nije ona puno
razmišljala o svojim biračima i o općem interesu. Mogla je ona boriti se za naš interes kao saborska
zastupnica, vjerna onima koji su joj dali povjerenje i glasali upravo za nju kao osobu koja je u stranci
Hrvatskih suverenista, na listi MOST-a, kao netko tko je u nekom uvjerenju i ideologiji koja se razlikuje
od politike HDZ-a.


Pa, gospođo Vučemilović, da sam željela glasati za HDZ, onda bih to učinila! Da sam to htjela, ne bih vas
zaokružila!


I nekako kako vrijeme prolazi potpuno počinjem razumijevati ljude koji su ovu zemlju napustili i trajno s
obiteljima iselili, razumijem i one koji su potpuno apolitični u uvjerenju da nema smisla izaći čak niti na
izbore.


Jer koji je smisao našeg glasanja, ako naši zastupnici brinu samo i jedino o vlastitom interesu i to
kratkoročno. To je nemoralno i protivno smislu i svrsi izbora zastupnika kao predstavnika naroda kojima
je dužnost raditi isključivo u javnom interesu. Njihov rad nije u interesu društva i naroda, već isključivo
njihov osobni. Važno im je u tih nekoliko godina osigurati sebi i svojima egzistenciju, pa čak i neviđena
bogatstva, dok za postulate općeg dobra i predizborna obećanja sada više ne mare.


Demokracija bi, jednostavnim rječnikom, trebala biti nešto puno bolje od nekakvih monarhija ili
apsolutnih režima, tu bi narod trebao imati pravo izabrati najbolje među sobom da ih vodi i donosi važne
odluke. No, demokracija ne bi smjela obuhvaćati i u sebi sadržavati lepezu obmana i prijevara.
Već sama prezentacija prije izbora je prijevara. Vlast ima u vlasništvu sve medije, pa tako sebe prezentira
u jednom predivnom svjetlu bez pauze pune četiri godine. Profesionalno, demagoški, vjerujući u vlastite
laži, godinama izučeno i utrenirano, hladno odgovaraju na sve optužbe i dokaze za neviđeni kriminal i
otimanje našeg novca. Oni hladno uz osmijeh pričaju svoju priču glupoj masi koja se zove – NAROD.


Vlast nam kao svoja dostignuća spektakularno, putem medije koje su kupili i koji su u njihovoj vlasti,
prezentira što su oni to sve za nas napravili i kupili našim novcem. Pa samo se trebamo sjetiti riječi
upućenih pokojnom Mislavu Bagi…”Supcat ću te!…”. To govori kako žive i što smiju, a što ne smiju
novinari. Novinari odavno nisu neovisni, već su vlasništvo vladajućih! Nitko ne smije, a niti nema priliku
prezentirati ili postaviti pitanje što se s tim našim novcem moglo, a da se pola nije pokralo. Opće je
poznato da je novac koji je uložen u predizbornu kampanju proporcionalan uspjehu na izborima. Znači, ne biramo mi najbolje među nama da nas vode, nego biramo one koji su najviše novca uložili da se reklamiraju. A osim reklamiranja u predizbornoj kampanji, vladajući se reklamiraju i cijele četiri godine
mandata.


I onda dođu izbori i izabrana opozicija se udruži s vladajućima ne bi li svi zajedno gledali svoje isključive
interese narednih godina. I samo se pitam što je to ponuđeno gospođi Vučemilović i ostalima da izdaju
svoje birače i da sada samouvjereno lažu kako nikada nisu bili protiv HDZ-a.
Pa sjetite se samo prošle godine kada se obilježavao Dan sjećanja na žrtve Vukovara 18.11.2023., sjetite
se riječi koje su dolazile iz Domovinskog pokreta. Sjetite se toga rata.
I tako, razumijem zamor birača i gubitak vjere da se išta može promijeniti.
Pitam se da li bi na ovim prostorima bolje vladao neki monarh – kralj, ban, knez, car. Netko, tko je to
postao rođenjem, tko je lijepo odgojen, školovan, cijeli život pripreman za svoju ulogu služenja svome
narodu, služenja u interesu svoga naroda.


Kada pogledam rezultat demokratskih izbora, nekako mi se naša domovina Hrvatska kao neka banovina
ili kraljevina ne čini jako mrskom opcijom. Jer taj neki, potencijalni ban ili kralj, barem bi kroz svoj odgoj
i školovanje naučio da je laganje nemoralno, da se narod ne izdaje, da se neke stvari ne prodaju, naučio bi
što je čast i dostojanstvo. On bi bio naš vladar na temelju svog porijekla, svog rođenja. A mi bismo ga
slavili i voljeli kao našega vladara, znali bismo da je to tako, da se promijeniti ne može i bili bismo mirni i
sretni.


Trošimo milijune eura našeg novca iz našeg proračuna kako bismo izabrali one koji nas izdaju,
manipuliraju i lažu. Zapravo, nikoga mi ne biramo, oni su na vrhu, ali ne temeljem porijekla kao monarsi,
ne na temelju našega izbora, već medijskom manipulacijom, obmanom, iškolovanim – naučenim
diplomatskim rječnikom, poslijeizbornom kupovinom zastupnika koji nedostaju, drže se na tronu i kroz
takav sustav ostat će još dugo


Jer nama je demokracija odavno rekla „Laku noć!”


Pravi je sumrak, a noć tek nastupa u narednim godinama.

Odgovori