Na današnji dan, 29. studenog 2017. godine, na izricanju drugostupanjske presude hercegovačkoj šestorci, Jadranku Prliću, Bruni Stojiću, Slobodanu Praljku, Milivoju Petkoviću, Valentinu Ćoriću i Berislavu Pušiću, general Praljak mirno je čekao trenutak kada je sudac izricao presudu.
Uoči izricanje same presude, Haški sud je potvrdio prvostupanjsku presudu iz 29. 05. 2013., u kojoj je prvostupanjskom presudom, osuđen je na 20 godina zatvora. Upravo uoči izricanja, general je, prije nego što je popio otrov, rekao;
Ja nisam ratni zločinac, s prijezirom odbacujem vašu presudu !
To je otrov koji sam popio !
Generalova odvjetnica Nika Pinter, obratila se sudu te kazala kako je general Praljak popio otrov, na što je sud prekinuo čitanje presude . Generalu je odmah pružena prva pomoć, pošto je bila liječnička ekipa prisutna, te je prevezen u bolnicu. Liječnici nisu uspjeli spasiti život generalu, te je on umro.
BIOGRAFIJA
Slobodan Praljak rođen je 02. 01. 1945. godine u Čapljini, Bosna i Hercegovina. Osnovno i srednje obrazovanje (Realna gimnazija): 4 godine – Rama, 6 godina – Široki Brijeg, 2 godine – Mostar. Sveučilište u Zagrebu – diplomirao je osam-semestralni studij:
- a) Elektrotehnički fakultet – zvanje: Dipl.ing.elektrotehnike (slaba struja-telekomunikacije);
- b) Filozofski fakultet – zvanje: Profesor filozofije i sociologije;
- c) Akademija za kazalište i film – zvanje: Diplomirani redatelj.
- Kao student, radio je u Stockholmu u firmi “Akla” i prao posuđe u restoranima, te isto kao student radio je pet ljeta kao konobar u Njemačkoj, Titisee;
- Voditelj laboratorija za elektroniku – Tehnička škola “Nikola Tesla”, Zagreb;
- Na Višoj školi predavao je: “Osnove elektrotehnike”, “Teorijsku elektrotehniku”, “Teoriju automatske regulacije”;
- 1973. godine postao “slobodni umjetnik”, živio je od honorara;
- Režirao u kazalištima u Hrvatskoj, BiH, snimio dva TV filma, seriju za djecu, jedan igrani film i dokumentarne filmove;
- U užoj grupi ljudi, sudjelovao u osnivanju HDZ-a /Hrvatska Demokratska Zajednica/;
- Postao glavni tajnik HDS-a /Hrvatska Demokratska Stranka/;
- U proljeće 1991. napustio politički angažman;
- Kao dragovoljac, odlazi u Sunju (pokraj Siska), a 05. 09. 1991. imenovan je Zapovjednikom obrane Sunje;
- 26. 11. 1991. dobio je čin pukovnika HV /Hrvatska Vojska/;
- 10. 03. 1992. promaknut je u brigadira HV;
- 14. 03. 1992. napušta Sunju i postaje pomoćnik Ministra obrane RH za IPD /Informativno-psihološka djelatnost;
- 03. 04. 1992. dobio je čin general bojnika;
- Od 11. 04. 1992. – 07. 05. 1992. dragovoljno odlazi u BiH /u Hercegovinu/ i obavlja dužnost zapovjednika Operativne zone Jugoistočna Hercegovina – Čapljina – Mostar – Jablanica – Konjic;
- 27. 10. 1992. Imenovan je u VONS /Vijeće obrane i nacionalne sigurnosti/ RH;
- 01. 06. 1993. traži razrješenje iz HV radi odlaska u BiH;
- 15. 06. 1993. razriješen dužnosti u HV;
- 24. 07. 1993. imenovan zapovjednikom HVO-a /Hrvatsko Vijeće Obrane/;
- 09. 11. 1993. predaje dužnost zapovjednika HVO-a;
- Vraća se u HV;
- Kasnije u HV obavlja razne funkcije, pa i funkciju Pročelnika vojnog kabineta Predsjednika RH dr. Franje Tuđmana;
- Kao dragovoljac, sudjelovao je u “Oluji” na pravcu Hrvatska Kostajnica – Dvor na Uni;
- Umirovljen, na osobni zahtjev, 01.12.1995. godine;
- Poslije umirovljenja, radio kao direktor, zatim kao predsjednik Nadzornog odbora u tvornici “Chromos boje i lakovi”, surađivao s tvrtkom “Sigma” iz Amsterdama (proizvodnja boja za brodove);
- Početkom travnja 2004. završio je u pritvoru u Den Haagu, optužen za mnoga zlodjela;
- 29. 05. 2013., prvostupanjskom presudom, osuđen je na 20 godina zatvora.
