Dan obrane Osijeka: Sjećanje na žrtve i herojstvo branitelja

Osijek, 5. prosinac 2024. godine – U Osijeku je danas obilježen Dan obrane grada pri kojoj je poginulo 50 hrvatskih branitelja. Ovaj dan, odlukom osječkog Gradskog vijeća od 2018. godine obilježava se kao Dan obrane Osijeka u znak sjećanja na herojski otpor grada protiv velikosrpske agresije.

Tijekom topničko-pješadijskih napada poginulo je 50 branitelja i četiri civila, od kojih 16 branitelja u šumi Rosinjača. Unatoč velikim gubicima, grad je obranjen, čime je osigurana ključna točka za daljnju borbu za slobodu Hrvatske i proces mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja.

Povezani sustav rovova, bunkera i skloništa protezao se od utoka Karašice u Dravu na zapadu do Nemetina na istoku i na sjevernoj, baranjskoj strani od Zoološkog vrta do nasipa za selo Kopačevo. Južni pravac crte obrane protezao se od Poljoprivrednog fakulteta do pustare Tufek i dalje do Brijesta, Tenjskog Antunovca, Ivanovca i Vladislavaca . Cijela crta obrane slijedila je pravac: Drava – Nemetin – Močari – Kriva Bara – Kolarvica – Tufek – Brijest – Brešće – Livana – Graškovina – Đurđevo polje – (TT 91,9) – K-89,3 – Poganovačko – Brondin kanal (TT 99,2) – Ugljenište (TT 90,0) – ušće Karašice – Drava – Zoološki vrt – nasip – Tvrđavica – nasip – benzinska postaja – Podravlje – nasip do TT 85,5 – vanjska strana zelenog pojasa do rajona Rasadnici (uključno) – Drava. Osječka bojišnica bila je dugačka oko 50 km. Iako je nakon uspješnog napada na vojarne 17. korpus praktički nestao iz Slavonije, a 12. pmbr. najkasnije do 19. rujna 1991. potpala pod 12. korpus najteži dani tek su slijedili. Ojačan naoružanjem i konsolidiranom crtom obrane, Osijek je tek trebao započeti svoju sustavnu obranu. Nakon okupacije Sarvaša, Nove Tenje, Antunovca, Ernestinova, Laslova i približavanja JNA prema prometnici Đakovo – Osijek,

Dan obrane Osijeka prilika je da se prisjetimo heroja koji su obranili grad u najtežim trenucima njegove povijesti. Njihova žrtva obvezuje nas da čuvamo i prenosimo istinu o Domovinskom ratu, kako se nikada ne bi zaboravila hrabrost i odlučnost onih koji su položili živote za slobodu domovine.

Sjećanje na najteži dan u povijesti Osijeka

Bitka za šumu Rosinjača

Na ovaj dan 1991. godine, Osijek je doživio jedan od najtežih ratnih trenutaka. Nakon sloma Vukovara, koji se hrabro branio puna 3 mjeseca, osječki branitelji bili su svjesni da je Osijek sljedeći. Doprinos za obranu Osijeka dali su mnogi branitelji, ne samo 5. prosinca, nego i 20. studenog kada su srpske horde okupirale Ernestinovo, zatim 21. Seleš, pa 24. studenog Laslovo . Nakon što su se agresorske horde reorganizirale, i oporavile od pretrpljenih gubitaka, na meti je bio Osijek. Tako su neprijatelji, dan ranije, u jutarnjim satima 4. prosinca krenuli iz pravca Ernestinova na Paulin Dvor, kojeg su branitelji uspješno obranili, zatim, pravi pakao krenuo je sutradan, 5. prosinca, kada su Srpski agresori potpomognuti JNA krenuli na opći napad na Osijek. U ranim satima započela je topnička priprema, iz svih dijelova okupiranog područja po položajima hrvatskih branitelja i na sami grad, zatim, i oklopno mehanizirani napad potpomognut pješadijom, i to sa istoka, sjevera i juga. Kada bi sada pitali bilo kojega hrvatskog branitelja kome je tada bilo najteže, mislim da bi se svi dobro pomučili sa odgovorom. Dakle, nakon topničke pripreme iz pravca strog dijela Tenje i Orlovnjaka, krenuli sa na isturene položaje hrvatske vojske koji su bili smješteni u rubnom dijelu šume. Poginuli su 16 brnaitelja, i to,  Salko Ahmić (44), Ivica Babaja (27), Pavao Begonja (30), Stjepan Ezer (30), Damir Farago (32), Berislav Genčić (20), Zoran Gnjatović (29), Ivan Hap (40), Zoran Kišasondi (24), Siniša Knežević (26), Mladen Milanković (35), Davor Milas (18), Matija Olujić (19), Ivan Sekanić (38), Goran Stjepanović (21) i Mihajlo Pelegrin (42). Njihova tijela izvučena su nakon tjedan dana.

Svojom hrabrošću i požrtvovnošću, iako nisu uspjeli obraniti položaj, dali su dovoljno vremena da se konsolidira obrana u južnom dijelu linija obrane Osijeka.

Kroz kukuruze i minska polja tjedan dana kasnije bojna „Frankopan“ uz podršku dijelom pripadnika 106 brigade, izvukli su smrznuta tijela hrvatskih vojnika. Najstariji branitelj imao je 44 godine, a  najmlađi branitelj 18 godina. Od 16 veličanstvenih je bio maturant Trgovačke škole Davor Milas po čemu je Trgovačka škola promijenila ime u čast hrabrog učenika u “ Trgovačka i komercijalna škola Davor Milas” Bilo mu je tek 18 godina. 

“Prizore koje su zatekli teško je riječima opisati. Tijela njihovih suboraca bila su izrešetana, a prema viđenome pretpostavili su i da su neki od njih bili ranjeni, a zatim ubijeni hicima iz neposredne blizine.

Dok su skupljali njihova tijela, izvidnici iz bojne Zrinski-Frankopan čuvali su stražu. Neprijatelj je bio blizu. Do šume je dopirao njihov žamor, zvuk motora tenkova…

– Tijela su im bila smrznuta, nismo ih mogli nositi, pa smo ih umatali u šatorska krila i jedino što smo mogli bilo je vući ih. Najgore je bilo kroz kukuruzište, a kako se razdanjivalo i sunce izlazilo, tijela su im se odleđivala i počeo se osjećati neugodan miris.

Što reći, vukli smo ih i povraćali, neki od nas padali su od umora, pomagali smo jedni drugima i danas mogu reći da sam ponosan na sve koji su u tome sudjelovali, jer smo obiteljima naših suboraca omogućili da dostojno ukopaju svoje najmilije.

Ti hrabri vitezovi, svojim životima osigurali su cijeloj južnoj liniji obrane da se konsolidira.

Bitka za Antunovac i Tenju

U isto vrijeme napad agresora je uslijedio i na novi dio Tenje i Antunovca. Kao i ostala sela u okolici Osijeka, gotovo je bilo nemoguće opstati od desetostruko jačeg neprijatelja. Hrvatski vojnici tada su imali ogroman duh, srce i ljubav prema svomu domu i domovini, ali na žalost, to nije bilo dovoljno. Za dobru obranu trebalo je i protuavionskih topova, topništvo i topnička vatra, ručni bacači, mine, a svega toga tada nije bilo. Ili je bilo ali nije dozvoljeno, i danas se to pitanje vrti između ratnih zapovjednika. Toga 5. 12. 1991. godine u obrani Antunovca poginuli su Živko Mimica, Krešimir Posavac, Damir Užarević, Stevo Moržan, Tomislav Simon i Boško Mikulić.

Zbog gubitka položaja u šumi Rosinjača, hrvatski branitelji iz sastava Tenjske satnije odlučuju se na napuštanje Tenje, pošto više nisu imali kontrolu i podršku svoga boka. U jutarnjim satima 6. prosinca  još se odvijala posljednja bitka za Tenju. U borbama je samo toga dana poginulih 5 branitelja, a njih 30 ranjeno. Poginuli hrvatski branitelji su Đuro Kiš, Justin Zekić, Miroslav Grgić, Petar Hupert, Franjo Bertanjoli, Ivan Šenk, Ivan Ilinić, Marko Vuković, Andrija Maurović, Jozo Šošić, Željko Ćuti, Petar Bašić, Zvonko Mihaljević, Zvonimir Duka, Krunoslav Batai i Antun Batinić,

Bitka za Nemetin

S istočne strane, napad se odvijao iz pravca Klise prema Nemetinu, gdje su u jednom trenutku neprijatelji i probili prvu crtu, ali odvažni iako slabo naoružani, grupiranjem i preciznošću uništavanja oklopa, branitelji su povratili linije i otjerali neprijatelja na svoje početne položaje. Poginuli su Željko Ivanović, Goran Reščić, Zlatko Vukasović, Saša Pavlović ( 23), Vlado Steiner i Pavo Suvalj.

Prvo je krenula topnička priprema koja je trajala oko 20-30 minuta, zatim je neprijatelj iz pravca Klise krenuo s oklopom, sa šest tenkova i šest oklopnjaka uz silnu pješadiju. Napad je zaustavljen u Nemetinu kada su hrvatske snage s bestrzajnim topom ( koji se nalazio na krovu Saponije u Nemetinu) uništili jedan tenk i jedan oklopnjak. Jedan položaj vratio se odmah prvog sata, a drugi položaj tokom sljedećeg dana. Šestorica branitelja tih dana izgubili su svoje živote u borbama u Nemetinu.

Poginuli branitelji oko 5.12.1991 godine ;

Osječki nadvožnjak prema Tenji, u spomen na herojstvo i žrtve pripadnika 106. brigade, dobio je ime Rosinjača ’91.  A osječka južna obilaznica ponosno nosi naziv, obilaznica 106. brigade.

Razaranje Grada

Od rujna do danas u osječkoj općini uništeno je 18.000 objekata, što znači da su teroristi svojim razornim projektilima oštetili 70 posto stanova, kuća i gospodarstvenih objekata. Od tog broja trideset posto objekata je posve uništeno i neupotrebljivo.

Obrana Osijeka toga teškog dana brojila je oko 2500 branitelja, a u gradu je bilo oko 20.000 civila. 

Tijekom velikosrpske agresije na Osijek, samo u razdoblju od 2. svibnja 1991. do 26. srpnja 1994. u bolnicu su primljene 5.222 žrtve rata, od kojih je 954 poginulo (preminulo). U Osijeku su JNA i pobunjeni hrvatski Srbi oštetili ili uništili između 15 000 i 20 000 objekata. Ukupna materijalna šteta na stambenim i gospodarskim objektima procjenjuje se na iznos od 4.348,225.000 tadašnjih DM.

Počast poginulima

Svečanost obilježavanja Dana obrane Osijeka svetom misom za sve poginule, umrle i nestale hrvatske branitelje crkvi sv. Roka u Osijeku, a nakon mise, kod Spomen obilježja poginulim u šumi Rosinjača, položeni su vijenci i zapaljene svijeće. Svečanosti, uz obitelji poginulih, nestalih i umrlih branitelja i civila, prisustvovao je i potpredsjednik Vlade i ministar obrane Ivan Anušić, saborska zastupnica Nataša Tramišak, državni tajnik u ministarstvu hrvatskih branitelja Darko Nekić,  zamjenik župana Osječko-baranjske županije Josip Miletić, gradonačelnik Grada Osijeka Ivan Radić, brigadir Dražen Batrnek a zapovjednika ZOD-a, načelnik Pu osječko-baranjske Ladislav Bece, brojne braniteljske i stradalničke udruge, suborci i građani.

Vijenci su položeni i podno spomen obilježja poginulim hrvatskim braniteljima na Filipovici, Brijestu, Industrijskoj četvrti, Tenji , Nemetinu i Antunovcu.

U Nemetinu je otkrivena spomen ploča za 18 poginulih hrvatskih branitelja u domovinskom ratu s područja Nemetina.

Poruke dužnosnika

Potpredsjednik Vlade i ministar obrane Ivan Anušić naglasio je kako je 5. prosinca 1991. bio najteži ratni dan za Osijek, ali i dan kada je grad, uz velike žrtve, uspio obraniti svoju slobodu. „Grad Osijek se tada obranio i sačuvao, što je bilo ključno za nastavak borbe za slobodu Hrvatske, o čemu trebamo učiti generacije koje dolaze,“ poručio je ministar Anušić.

Saborska zastupnica i izaslanica predsjednika Hrvatskog sabora Nataša Tramišak također je istaknula značaj ovog dana, naglasivši kako se iskazuje dužna počast svim poginulim braniteljima i civilima koji su dali svoj doprinos u obrani grada.

Zamjenik župana Josip Miletić zahvalio je svim braniteljima na svemu što su činili u Domovinskom ratu. Naglasio je kao se u Antunovcu vodila velika rovovska bitka koja je ustvari sačuvala i grad Osijek, a isto tako i pomogla u stvaranju svoje slobodne i neovisne Republike Hrvatske. Žrtva onih koji su pali na oltaru Domovine bit će uvijek u našim srcima, ali isto tako i njihovu žrtvu nikada nećemo zaboraviti. Hvala svima njima – kazao je.

Stjepan Šerić, predsjednik Udruge Hrvatskih branitelja Antunovac-Ivanovac i jedan od ratnih zapovjednika obrane Antunovca, podsjetio je kako je cilj neprijatelja bio zauzimanje Antunovca i daljnje zatvaranje obruča oko Osijeka. Snažni tenkovski napadi počeli već u ranim jutarnjim satima, a branitelji su bili gotovo bez protuoklopnog naoružanja te je nakon višesatnih borbi neprijatelj ušao u Antunovac, a mještani su otišli u progonstvo.

Poruka budućim generacijama

Dan obrane Osijeka prilika je da se prisjetimo heroja koji su obranili grad u najtežim trenucima njegove povijesti. Njihova žrtva obvezuje nas da čuvamo i prenosimo istinu o Domovinskom ratu, kako se nikada ne bi zaboravila hrabrost i odlučnost onih koji su položili živote za slobodu domovine.

Današnji dan služi ne samo za prisjećanje na prošlost, već i kao podsjetnik na odgovornost prema budućim generacijama.

Drazen Jurmanovic