Portal Veteran - Branko Borković – Mladi Jastreb U Vukovaru: "Bez Istine Nema Pomirenja, Sloboda Je Plaćena Krvlju"

VUKOVAR, 20. rujan 2025. – U sklopu obilježavanja 34. obljetnice Bitke za Vukovar i 34 godine od ustrojavanja 204. vukovarske brigade Hrvatske vojske, prigodnim govorom obratio se posljednji zapovjednik obrane Vukovara, umirovljeni brigadir Hrvatske vojske Branko Borković – Mladi Jastreb. Njegove riječi, duboko prožete emocijama, sjećanjima i opomenama, još jednom su podsjetile na žrtvu Vukovara i snagu zajedništva hrvatskog naroda.

Borković je naglasio kako mu ljudskost i zapovjednička dužnost ne dopuštaju da se okupljenima obrati po protokolarnim pravilima, već isključivo srcem – kao čovjek čovjeku, kao suborac suborcima. Obratio se riječima:

Poštovani,

Ne dopušta mi ni ljudskost ni zapovjednička dužnost da vam se obratim na uobičajeni način i pozdravim vas po ustaljenim protokolima i praksi. Ne mogu i neću vas imenovati i dijeliti prema dužnostima koje obnašate, činovima i zvanjima koja nosite.

Braćo i sestre, poštovani prijatelji, Hrvatice i Hrvati,

danas stojimo ovdje, na prostoru Vukovara – grada koji je postao simbol naše hrabrosti i odlučnosti da branimo svoj dom.

Prije 34 godine prostor bivše općine Vukovar bio je poprište najžešće bitke u Domovinskom ratu – bitke svih bitaka, bitke za Vukovar. Tada nismo znali kakve će nas kušnje čekati. Znali smo samo jedno: da nema odstupanja, da Vukovar mora izdržati. I izdržao je. Izdržao je dovoljno dugo da Hrvatskoj omogući život.

Izdržali smo ne zato što smo imali oružje – nismo ga imali. Imali smo srce i vjeru u Hrvatsku.

Danas se sjećamo 204. vukovarske brigade, koja je bila nositelj i okosnica oko koje su se okupili mnogi hrvatski sinovi i časnici koji su, na različite načine, pristizali iz svih hrvatskih krajeva, kao i oni koji su ostali braniti svoj dom. Vukovar je simbol herojskog otpora i zajedništva koje nas je dovelo do pobjede u Domovinskom ratu. Bez Vukovara nema ni Bljeska ni Oluje.

Bila je to borba za dostojanstvo, za pravo da sami odlučujemo o svojoj sudbini. Bila je to i pouka svijetu o snazi malog naroda koji je bio razoružan i napušten od svih, prepušten u ruke srpskih nacista i jugokomunističke vojne svite. Naroda koji je sam izborio svoju slobodu. Za najpunijih šest mjeseci stvorili smo državu Hrvatsku.

Budimo ponosni na svoja djela. Vrijeme prolazi, živih sudionika sve je manje. Ali istina ostaje. Naše rane ne zacjeljuju – svakodnevno nas podsjećaju na cijenu naše slobode.

Danas se okupljamo ne samo da se prisjetimo prošlosti, nego i da gledamo u budućnost te nastavimo graditi našu Domovinu s istim žarom s kojim smo je branili i oslobađali. Ali isto tako svjesni smo da naša borba nije bila bez žrtava. Sloboda koju imamo nije dar – ona je plaćena krvlju.

Moramo poštovati naše poginule, nestale i stradale. Njihova žrtva obvezuje sve nas da živimo dostojanstveno, da budemo složni i da nikada ne zaboravimo tko smo i što smo sve prošli na putu do slobode.

Znamo da i danas postoje oni koji skrivaju istinu, koji vrijeđaju žrtvu Vukovara, koji obstruiraju istrage zločina i guše krik žrtava. Njima poručujemo: istina se ne može zatrpati. Mi ćemo je prenositi dok god je i jedan od nas živ.

Hrvatski sabor usvojio je prije 25 godina Deklaraciju o Domovinskom ratu. Mi čvrsto stojimo na temeljima te deklaracije. Naša je trajna obaveza da se ta istina štiti i brani.

Republika Hrvatska nije slučajna država. Dosta nam je trbuhozboraca koji u našim pozdravima i znakovlju traže neprijatelje. Naša je stalna obaveza riješiti sudbinu svih nestalih, kako bi i njihove obitelji pronašle svoj mir. To dugujemo njima, sebi i budućim generacijama.

Danas svjedočimo vojnim sukobima i vrlo složenoj sigurnosno-političkoj situaciji u Europi i svijetu. Želja za dominacijom nad hrvatskim narodom ne prestaje. Naši susjedi, u svom srbona-cističkom zanosu, ponovno na sav glas zveckaju oružjem i danas paradiraju po Beogradu. Očito su zaboravili što ih je snašlo kod Tovarnika i Ilače tih dana 1991. godine. A znamo jako dobro – istina oslobađa. Bilo bi im pametnije da podignu spomenik vojniku-dezerteru ispred Skupštine Srbije u Beogradu.

Bez istine nema pomirenja, bez njihove odgovornosti nema povjerenja.

Danas je Hrvatska članica Europske unije, NATO-a, Schengena i Eurozone. Ali naša borba nije završena. To je borba za pravedno društvo, za Hrvatsku koja će biti majka svoj svojoj djeci. Ona traje i danas.

Naša je dužnost ostaviti mladima državu u kojoj će živjeti dostojanstveno i ponosno – kao slobodni ljudi.

Domovini vjerni!