Vukovar/Borovo naselje, 19. studeni 2024. – U sklopu obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara, ispred ispred ostataka nekadašnjeg skloništa i pričuvne ratne bolnice u vukovarskoj gradskoj četvrti Borovu naselju, održan je komemorativni skup za ubijene i nestale hrvatske branitelje i civile iz Borova.
Moderatorica skupa, članica udruge ” Vukovarske majke” započela je komemoraciju riječima; Za mnoge, na ovome mjestu život je stao. Mnogi su odvedeni u logore, protjerani sa svojih ognjišta. Šezdeset troje još uvije se vode kao nestalo, a više od pedeset osoba odvedeno je upravo sa ovoga mjesta. Oduzeli su nam sve. Oduzeli su nam naše najmilije, naš grad, naše uspomene. Ali ono što nam nikada ne mogu oduzeti, to je ljubav koju nikad neće moću ubiti. U našim sjećanjima oni će živjeti vječno. Zauvijek će njihove oči biti ispred naših sklopljenih očiju, i njihove ruke ispružene prema nama jer vjerovali su da će ljubav prema obitelji i domovini pobijediti zlo.
Zajednički vijenac su položili i svijeće zapalili, izaslanici Udruge Vukovarske majke, savez obitelji zatočenih i nestalih Hrvatskih branitelja, Zajednica udruga hrvatskih civilnih stradalnika Domovinskog rata i udruga djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Domovinskog rata, izaslanstvo Hrvatskog sabora, izaslanstvo Vlade RH, izaslanici Vukovarsko-srijemske županije, izaslanstvo Policijske uprave vukovarsko-srijemske, izaslanici grada Vukovara koje je predvodio gradonačelnikom Ivanom Penavom, izaslanici Grada Sinja koje je predvodio gradonačelnikom Mirom Buljom, izaslanici Grada Lukavac (BiH) koje je predvodio gradonačelnik Edin Delić, izaslanstvo grada Živinice (BiH), izaslanici udruge vukovarskih branitelja iz Domovinskog rata “Vukovar 91”, izaslanstvo Posebne postrojbe PU varaždinske, HVIDRA Varaždin i Varaždinske županije i Hrvatsko društvo Srpskih koncentracijskih logora podružnica varaždinske županije, izaslanici braniteljskih udruga Grada Lukavca, izaslanici udruga policajaca i branitelja u BiH, izaslanstvo Borova d.d., izaslanstvo političke stranke Domovinski pokret, te ostali branitelji i sugrađani.
Svečanost je uglazbila Ivona Krajinović pjesmom “Oči u oči”.
Predsjednica udruge Vukovarske majke, Manda Patko, obratila se riječima; “ Drage obitelji poginulih, nestalih i umrlih hrvatskih branitelja i civila žrtava iz Domovinskog rata, dragi branitelji, poštovani sudionici ovoga skupa sjećanja, danas smo ovdje kako bi u zajedništvu odali počast žrtvama Borova naselja i za domovinu koji su svoje živote ugradili u temelje naše domovine. Ovdje su mnogi čija su, duša i tijela, ranjeni prije 33 godine, a ranili su ih oni koji nisu imali ljudskosti i kojima osim velike Srbije nije bilo sveto. Zvijezda petokraka i kokarda, na glavama i u glavama, i srcima, zlo i sumrak uma. Rušili su, ubijali su i uništavali sve što im je bilo na putu. Vođeni vođama iz Zagreba, iako su mnogi dijelili živote s nama, opijeni mržnjom slaveći smrt i proglasili se 19. studenog 1991. godine pobjednicima, i osloboditeljima ovoga djela Vukovara. Oslobodili su mnoge branitelje, ranjenike, civile, djecu života, koje su im krvnički uzeli. Mi danas tragamo za 55 hrvatskih branitelja i civila koji su, ovdje, kod Borovo Commerca, izvedeni i odvedeni u nepoznato. Mi tražimo to nepoznato, a oni jako dobro znaju gdje su kosti naših najmilijih. Zavjet šutnje i strah od odgovornosti ili duboka mržnja koji mnogi, nažalost, još uvijek gaje i uživaju u našoj patnji su razlog zašto još 370 nepoznatih sudbina, onih naših koji su nestali na području Vukovara. Istinu koju tražimo je u arhivima , u Beogradu, i u fotografijama, dnevnicima, privatnim ladicama, ali i u glavama mnogih koji žive među nama i pored nas. apeliram na svijest onih koji znaju, da nam kažu istinu, jer jedino tako suživot može postati život, i jedino tako naša i njihova djeca mogu graditi neku novu zajedničku budućnost. Naši branitelji su svoje živote dali za budućnost svih hrvatskih sinova i kćeri. Svih onih kojima je u srcu Vukovar i koji Hrvatsku smatraju svojom domovinom. Hvala braniteljima, onima koji nisu među nama, onima koje još uvijek tražimo. Vama ste preživjeli, ali nosite na sebi i u sebi, rane naše zajedničke teške prošlosti. Zajedno dijelimo tugu, bol ali i ponos, vjeru i nadu da ćemo pronaći naše nestale. Hvala svima onima koji su jučer u Koloni sjećanja, kao i danas, pokazali ljubav prema Vukovaru, prema patnjama i herojstvu vukovarskih sinova i kćeri, kao i onih koji su došli u Vukovar braniti Hrvatsku. Naše zajedništvo, kao i 1991. godine, neka bude veće od svih zala, a svima kojih nema neka je vječna hvala i slava.
Molitvu je predvodio župnik Župe Sv. Josipa Radnika, fra Ivan Bošnjak .
Nakon molitve, sudionici programa u Koloni sjećanja pošli su putem Križnog puta “Putevima sjećanja” ulicama Blage Zadre, Trpinjskom cestom do crkve Gospe Fatimske, gdje je služena misa zadužnica za sve poginule, stradale, zatočene i nestale hrvatske branitelje i civile.
Tvornica Borovo je od samog početka pa sve do okupacije Borova naselja bila žila kucavica obrane Vukovara od srpske agresije. Ona je davala struju, vodu, ondje se oružje i oruđe popravljalo i izrađivalo. U sklopu tvornice nalazilo se i njeno skladište – Borovo Commerce. Srpski napad na grad i velika materijalna razaranja napravila su od Borovo Commercea sklonište za oko 1000 građana, uglavnom starijih i nemoćnih osoba.
Posljednjih dana mjeseca rujna, s obzirom na stanje u vukovarskoj ratnoj bolnici i sve većim potrebama zbrinjavanja lakše ranjenih, bolesnih i nemoćnih u tvornici Borovo, pojavila se potreba da se Borovo Commerce organizira kao pričuvna bolnica. Pričuvna ratna bolnica i prihvatilište odigralo je u prvim danima značajnu ulogu. Evakuacija ranjenika iz grada bila je onemogućena te su lakši ranjenici i zaliječeni ranjenici i bolesnici upućivani u rezervnu bolnicu u Borovo Commerce i druga skloništa. U tom najbolje opremljenom skloništu u Vukovaru, s agregatima i stalnim dotokom vode i struje, boravilo je oko 250 ranjenika i 600 civila. Sklonište je bilo „pregrađeno“ zastorima od plahti da bi se odvojio prostor u kojemu su živjele obitelji od prostora u kojemu su bili smješteni ranjeni i umirući. Posljednji premještaj ranjenika iz ratne bolnice u Borovo Commerce izvršen je 8. studenoga 1991., uz veliki rizik, kako za ranjenike tako i za vozače. Te noći otpremljeno je iz bolnice 30 ranjenika.
Iako je Borovo Commerce trebao služiti za zbrinjavanje lakših i zaliječenih ranjenika, često su, s onim što su imali, liječnici i sestre u Commerceu morali zbrinjavati i vrlo teške ranjenike. Stanje se pogoršalo kad je početkom studenoga presječena komunikacija Vukovar – Borovo naselje. Tada su ostali odvojeni od matične ustanove te im je prekinut i kakav-takav dotok pomoći.
Dan prije potpunog sloma otpora, neminovno je bilo da na udar agresora dolazi Borovo Commerce u kojem se u to vrijeme nalazilo 250 ranjenika, žena i djece. U skladište se povukao i dio branitelja naselja, ukupno više od 1500 Borovčana. Bijela zastava i zastava Crvenog križa istaknuta je u jutarnjim satima 20. studenoga. Kalvarija je počela poslije 9 sati, kada su tenkovima počeli razarati Borovo Commerce. Uskoro se razbuktao plamen, zapalila se obuća u skladištu, postalo je jasno da će neprijatelj pokoriti tvornicu i naselje oko nje. Između 14 i 15 sati, nastupilo je vrijeme pregovora s agresorom. Pregovarači su bili prisiljeni na bezuvjetnu predaju uz fizička i psihička maltretiranja te je uslijedila dogovorena predaja. Na izlascima prema vozilima za prijevoz u koloni koja su bila udaljena i do kilometar, počeli su napadi na zarobljenike i odvođenje iz kolone. Oni koji su bili odvedeni iz kolone rijetko su se u nju vraćali, pa su svi zarobljenici u dolaženju do vozila vidjeli spas. Za zarobljene branitelje i civile bila je kobna obuća namijenjena kanadskom partneru „Roysu“, visoke žute cipele – obuća koja je uskoro postala simbol branitelja jer su po njima prepoznavali pripadnike Zbora narodne garde. Svi oni koji su na nogama imali te cipele bili su odvođeni iz kolone i ubijani. Sve muškarce, bez obzira na status, a za koje su procijenili da su mogli nositi oružje odvojili su od civila. Ta je skupina najvećim dijelom autobusima odvezena u Srbiju, u logor Stajićevo kod Zrenjanina.
Na dan okupacije Borova naselja ubijena je 51 osoba, a u ovoj četvrti u tri mjeseca opsade poginulo je 176 civila i branitelja. Njih 48 odvedenih iz Borovo Commercea još se vode kao nestali. Jedan dio civila i branitelja odvedenih iz Borovo Commercea ubijen je i pokopan u masovnoj grobnici na farmi „Lovas“. Na toj farmi, na području između Dalja i Borova Sela, započela je u travnju 2001. ekshumacija iz masovne grobnice iz koje su identificirani posmrtni ostaci 24 civila i branitelja.
