Danas, 17. ožujka 2024., obilježava se 33. obljetnica osnutka 117. brigade Zbora narodne garde (ZNG) u Gospiću. Ovaj važan datum u povijesti grada i brigade prilika je za prisjećanje na hrabrost i žrtvu branitelja tijekom Domovinskog rata.
Komemoracija u čast prvog postrojavanja i osnutka 117. brigade započela je na grobu prvog zapovjednika brigade, Paje Šimića, u Gradskom groblju Svete Marije Magdalene.
Uz članove obitelji Šimić, bila je i nekolicina suboraca Paje Šimića.
Prvi je o ratnom putu ove postrojbe govorio prof. dr. Stjepan Blažanović, suorganizator komemoracije, koji je podsjetio kako je ova postrojba zaživjela na današnji dan prije 33 godine i odmah postala uzdanica i okosnica obrane Gospića.
U ime odbora za obilježavanje 33. obljetnice osnutka 117. brigade ZNG skupu se obratio jedan od pripadnika ove postrojbe, danas zagrebački odvjetnik Zdenko Bando. Bando je istaknuo kako je Pajo Šimić bio čovjek koji je okupio 1500 ljudi, bez posebnog poziva, a okupio je ljude koji su bili spremni dati život za Hrvatsku.
Nakon komemoracije na Gradskom groblju, upriličeno je polaganje vijenaca pred spomenikom palim hrvatskim braniteljima i kod spomenika prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu u centru Gospića.
Ovaj dan je prilika za prisjećanje na hrabrost i žrtvu branitelja tijekom Domovinskog rata, ali i za razmišljanje o budućnosti i značaju očuvanja sjećanja na ovu važnu postrojbu u povijesti Hrvatske.
Ratni put postrojbe :
Kada se govori o 117. brigadi, govorimo o koprivničko-križevačkom kraju i njegovu doprinosu Domovinskom ratu, jer je brigada i bila formirana od pripadnika i dragovoljaca s ovoga područja a ne s područja čitave županije.
Na koprivničkom području su bile ustrojene 1. i 2. bojna dok, je na križevačkom području ustrojena 3.
bojna, a nešto kasnije i 4. bojna 117. brigade HV.
Zapovjedništvo brigade formirano je u Koprivnici 3/4. listopada 1991. godine. Za zapovjednika
brigade postavljen je gospodin Dragutin Kralj. Istoga dana u Križevcima je mobilizirana 3. bojna 117.
brigade HV.
Oslobađanje vojarne u Križevcima i skladišta naoružanja i opreme „Široko Brezje“ Prva borbena zadaća 3. bojne bilo je oslobađanje vojarne „Kalnik“ i skladišta oružja „Široko Brezje“. Pripreme za tu akciju oslobađanja započinju 13. rujna 1991. odmah po dobivenoj Zapovijedi Predsjednika RH o blokadi vojarni JNA. Sljedećeg dana započinje blokada vojnih objekata u Križevcima i okolici. Najveću izravnu opasnost za grad Križevce predstavljao je 411. „R“ mješoviti protuoklopni artiljerijski puk 32. korpusa JNA koji je bio smješten u samom središtu grada, te skladište vojnog naoružanja u šumi Široko Brezje kod Križevaca. U operaciji oslobađanja sudjelovali su pripadnici 3. bojne ZNG-a, Policijske postaje Križevci, Samostalnog voda iz Stare Kapele, odredi NZ iz Križevaca. Skladište je oslobođeno je 16. rujna 1991., a dan kasnije i vojarna u gradu. Nakon oslobađanja vojarne pristupilo se ustrojavanju cijele bojne jer su tada postojali uvjeti s obzirom na to da se oslobađanjem skladišta došlo u posjed velike količine naoružanja i opreme. U prostoru oslobođene vojarne organiziran je 22. rujna 1991. blagoslov vojarne i postrojavanje prvih dragovoljaca pripadnika 1. čete 3. pješačke bojne 117 brigade, učesnika oslobađanja vojarne. Dva hrvatska vojnika su ubijena i jedan ranjen u toj akciji oslobođenja vojarne.
Banovina, Pokupsko – Pisarovina 3.10. – 10.10. 3/117 bojna dobiva zapovijed od Zapovjedništva ZNG za ojačanje obrane ZP Zagreb u području Pokupsko – Pisarovina. Obrana na rijeci Kupi bila je u mjerodavnosti OZ Zagreb. Glavna je zadaća bila spriječiti moguće napredovanje neprijatelja prema Zagrebu. U dva autobusa „Čazmatransa“ ,91 branitelj uz pratnju vozila MUP-a, 3. 10. 1991. godine krenuo je iz Vojarne u Križevcima na bojišnicu satnija se upućuje na lijevu obalu Kupe i to na područje sela Slovinac (Lijevo Sredičko) – Lijevi Štefanki te prema Skender Brdu. Uspostavljen je kontakt s Kriznim štabom i veza sa Zapovjedništvom 101. br. HV, radi koordinacije djelovanja. Postrojba se je vratila u Križevce 10. listopada, a na području Pisarovine ostala su 24 branitelja u sastavu tenkovske satnije. Pokupsko je bilo prva crta obrane te je doživjelo velika razaranja od agresora. Hrvatsko pučanstvo koje je živjelo u pokupskim selima, moralo ih je napustiti još 01.10.1991. Obrana na desnoj obali Kupe bila je veoma teška. Neprijatelj je nastojao potisnuti branitelje s tih položaja i u tome je uspio 07.10.1991. zbog nesređene bojišnice.
Pakračko bojište, Pakrac 13.10. – 08.11. 1 satnija 3/117 od 13. listopada 1991. sudjeluje u obrani Pakraca gdje se organizira obrana toga područja. Sredinom kolovoza pobunjenici i JA su u potpunosti blokirali Pakrac i Lipik. Postrojba sudjeluje u oslobađanju dijela Gornje Obriježi i Omanovca. U oslobađanju gornjeg dijela Omanovca sudjelovao je 1. vod pod zapovjedništvom Željka Jalžabetića -Cike s 32 branitelja. Tu je poginuo 1 branitelj. Postrojba učinkovito nadzire i onemogućava neprijateljsku komunikaciju na potezu Daruvar – Badljevina – Dereza – Kusonje – Pakrac. Omanovac i Gornja Obrijež ostali su u rukama branitelja što je imalo itekakav značaj za oslobođenje Pakraca i okolnih mjesta u daljnjim ratnim djelovanjima. Ta akcija imala je veliki značaj i time što je osiguravao deblokiradu Pakraca. 2. satnija 3/117 sa 142 pripadnika zamijenila je 1. satniju na području Omanovca i Gornje Obriježi, s osnovnom zadaćom nadziranja toga područja i čuvanje zatečenih položaja prema Derezi i Kusonjama. Postrojba je imala u svom sastavu, osim pješačkog naoružanja, desetinu bestrzajnih topova. Postrojba uspješno drži crtu bojišta. U stalnim ratnim okršajima ovo područje bilo je potpuno devastirano. Mještani su se u velikoj većini iselili, a tek je nekoliko obitelji ostalo u svojim kućama.
Operacija Orkan 91, Bair-Popovac 03.11. – 08.11. 3/117. brigade bila je pridodana OG „Posavina“ na novljanskom dijelu bojišta za operaciju „Orkan-91“. Prema zapovijedi zapovjednika OZ Bjelovar 3. bojna dana 3.11.1991. u Kozaricama zapovjednom mjestu 105. brigade izvršila je organiziranu smjenu s tom postrojbom. Postrojba je bila napadnuta još u trenutku dok nije izvršila kompletan razmještaj odnosno već kod zapovjednog izviđanja terena. Postrojba je tada pretrpjela za nas velike gubitke, 4 branitelja su poginula 8 ih je teže, a 6 lakše ranjeno među njima i zapovjednika bojne, jednog zapovjednika satnije, te nekoliko zapovjednika desetine. Pod jakom paljbom topništva naše snage više nisu vladale situacijom i nažalost nisu bili u stanju sačuvati dostignute položaje. U pomoć su pristigli i pripadnici križevačkog 15. mpoad-a Ta snažna akcija agresorske vojske i ti gubici su izazvali određeni šok među braniteljima, te dolazi do nekontroliranog napuštanja dostignutih položaja u selu Bair. Zapovjedništvo je konsolidiralo ostatak snaga s „Cikinim vodom“ Željka Jalžabetića Cike i skupinom od 60-ak vojnika odlučanih braniti naše položaje. U tome su uspjeli do trenutka kada je Zapovjednik OZ Bjelovar izvršio smjenu.
Pakračko bojište 29. 10. do 19.12. 1991., Operacije Papuk 91 i Orada 3/117 vrši pripremu za redovite smjene unutar 117 brigade u operaciji „Papuk 91“. Dana 29. 11. kreće na Pakračko-lipičko bojište s 376 vojnika, a od 14. 12, kada je iz Križevaca pristigla još jedna novoustrojena 3. satnija, bojna je imala ravno 500 pripadnika. U operacija „Orada“ (5. – 6. prosinca 1991.) u kojoj je bojna sudjelovala oslobođen je grad Lipik, što ga čini prvim oslobođenim gradom u Domovinskom ratu i jedinim do “Oluje”. Preko Turkovače i Klizavca prema Kukunjevcu i Dobrovcu djeluju dvije satnije iz sastava 3/117 i sudjeluju u oslobađanju Kukunjevca i Dobrovca 7.11.91. Dana 11.12.1991. u 4 sata ujutro prema Zapovijedi za napad OG Pakrac, dio postrojbe krenuo je u Pakrac, na položaje u sjevernom dijelu grada, a dio postrojbe ostao je u Kukunjevcu držati dostignute položaje. U bojnim djelovanjima u ovom razdoblju poginula su 11 branitelja, a 51 ih je ranjeno.
PAKRAČKO BOJIŠTE, VRIJEME SARAJEVSKG PRIMIRJA Nakon primirja potpisanog u Sarajevu 3.1.1992. godine 3/117 vrši pripremu i redovite smjene i rotaciju unutar 117 brigade na područje Brezovca, Livađana, Subocke. Prema popisu postrojba ima 492 pripadnika, a na samom terenu prisutno je 454 pripadnika s osnovnom zadaćom nadziranja toga područja i čuvanje zatečenih položaja danom potpisivanja priimirja.
Izvori: Wiki, Novi list,
