Bombardiranje Zagreba: Tragedija koja se pamti

Domovinski rat Nove obavijesti Obljetnice Vijesti

Zagreb, glavni grad Hrvatske, doživio je strašne trenutke 2. i 3. svibnja 1995. godine kada je bio meta raketnih napada Vojske Republike Srpske Krajine. Napadi su izvedeni kao odmazda za hrvatsku vojnu operaciju “Bljesak” kojom je oslobođena zapadna Slavonija, područje koje je bilo pod srpskom kontrolom od 1991. godine.

U zoru 2. svibnja 1995. godine, Zagreb, ponosna prijestolnica Hrvatske, suočila se s nečuvenim izazovom. Nakon što je godinama bio oaza mira usred ratnih vihora, grad je postao meta osvetničkih napada. No, umjesto da se poklekne pred prijetnjama, Zagreb je pokazao nevjerojatnu hrabrost i jedinstvo.

Milan Čeleketić, srpski general, najavio je mjesec dana prije napada da će, u slučaju hrvatske ofenzive, odgovoriti ciljajući na “slabe točke” – parkove i civile. Ove riječi nisu bile samo prijetnja; bile su najava tragedije koja će uslijediti.

Hrvatska vojska pokrenula je 1. svibnja 1995. godine operaciju ‘Bljesak” kako bi oslobodila zapadnu Slavoniju, područje pod privremenom srpskom okupacijom. Brzi uspjeh operacije izazvao je paniku među srpskim snagama, što je dovelo do brutalnog odgovora.

Koristeći Višecijevni raketni bacači 262 mm M-87 mm, simboli jugoslavenske vojne industrije, ispalili su svoje smrtonosne terete na Zagreb. Kazetne bombe, poznate kao ‘Zvončići’, raspršile su stotine tisuća peleta po gradskim ulicama, parkovima i trgovima, sijajući smrt i strah.

Iako je vladao strah i panika, građani su se ujedinili, pružajući pomoć ranjenima, dijeleći skloništa i pokazujući nevjerojatnu snagu zajedništva. Grad je postao simbol otpora i neuništivog duha hrvatskog naroda.

U srpskom napadu poginuli su ; Damir Dračić, Stjepan Krhen, Ivanka Kovač, Ivan Markulin, Ana Mutevelić, Luka Skračić.

Prvi napad dogodio se 2. svibnja, u 10:25 ujutro. U to su vrijeme mnogi civili bili na ulicama. Među pogođenim metama bili su Strossmayerovo šetalište, Petrinjska ulica i Vlaška ulica gdje je pogođen tramvaj pun putnika. Pogođena je i Klasična gimnazija smještena u središtu grada, kao i Zračna luka Zagreb. Ukupno je poginulo pet civila, a 146 ih je ozlijeđeno. 

Drugi napad dogodio se sljedećeg dana, u 12:10 popodne. Među pogođenima su dječja bolnica u Klaićevoj ulici, zgrada Hrvatskog narodnog kazališta (u kojoj su tada bili smješteni ruski, ukrajinski i britanski baletani, od kojih su neki bili ranjeni) i sudnica na Trgu Nikole Šubića Zrinskog. 

Dva civila ubijena su tog dana, a 48 ih je ozlijeđeno. što je bilo manje nego dan ranije zbog toga što su mnogi ljudi izbjegavali javne površine nakon prvog napada. Većina raketa ciljala je središte grada i okolne ulice, koje su najvjerojatnije ujutro bile ispunjene civilima. Ukupno je od tih napada poginulo sedam osoba, a 205 ih je ozlijeđeno (od čega oko 100 teško)

Osamnaest godina nakon napada, 10. listopada 2013. na krovu dječje bolnice Klaićeva, otkrivena je kazetna bomba koja nije eksplodirala. Nakon što je završena operacija nekoliko pacijenata, odred za uklanjanje bombi zagrebačke policije dobio je odobrenje za detonaciju ubojitih sredstava. Nitko nije ozlijeđen u detonaciji.

Međunarodna zajednica nije ostala nijema. Milan Martić, vođa koji je naredio napad, osuđen je za zločine protiv čovječnosti. Pravda je, iako sporo, stigla za žrtve ovog nemilosrdnog čina.

Odgovori