Osijek, 12. siječanj 2025. – Danas, u osječkoj konkatedrali sv. Petra i Pavla, svetom misom koju prevodi župnik Vlč. Mate Glavica, obilježava se blagdan Krštenja Gospodinova, događaj koji označava vrhunac božićnog razdoblja i početak liturgijskog vremena kroz godinu. Svetu misu predvodi župnik, pozivajući vjernike da se prisjete Isusova simboličkog čina na rijeci Jordan, gdje je svojim krštenjem preuzeo solidarnost s grešnicima i navijestio svoju žrtvu za čovječanstvo.
Prema evanđeoskim zapisima, kada je Isus izašao iz vode, otvorila su se nebesa, a Duh Sveti sišao je na njega poput goluba, dok se glas Očev zaorio: “Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!” Taj trenutak označio je početak Isusova javnog djelovanja.
Blagdan Krštenja Gospodinova nekada se slavio 13. siječnja, no danas se obilježava prve nedjelje nakon svetkovine Bogojavljenja, čime se vjernicima pruža prilika da kroz liturgiju prodube razumijevanje ovog značajnog trenutka.
Jutarnja molitva na blagdan Krštenja Gospodinova ..
Svemogući vječni Bože, kod krštenja u Jordanu Duh Sveti je sišao na Isusa
Krista, a ti si ga svečano proglasio svojim ljubljenim Sinom.
I nas si iz vode i Duha Svetoga nanovo rodio za svoju djecu: daj da vazda ostanemo u tvojoj ljubavi.
Po Gospodinu…
Amen.
Osječka konkatedrala: čuvar povijesti i simbol vjere
Domaćin današnje svečanosti, osječka konkatedrala sv. Petra i Pavla, pravo je arhitektonsko remek-djelo i simbol grada. Sagrađena krajem 19. stoljeća prema nacrtima njemačkog arhitekta Franza Langenberga, ova neogotička građevina s tornjem visokim 94 metra ne samo da dominira panoramom Osijeka, već i čuva bogatu povijest.
Osječku konkatedralu dao je sagraditi biskup tadašnje Đakovačke i Srijemske biskupije Josip Juraj Strossmayer, rođeni Osječanin. On je godine 1866. dao prvi poticaj za gradnju nove Gornjogradske župne crkve. Tada je, na mjestu današnje crkve, bila Gornjogradska župna crkva iz 1732. koja je postala premala i neugledna crkva uz nove građevine u Osijeku. Patron župe, grad Osijek, 1870. je utvrdio način dobivanja novca za izgradnju nove crkve. Međutim, taj proces je bio veoma spor, sve do dolaska novog župnika Josipa Horvata. Nakon njegova dolaska proces je bio ubrzan, pa je 1892. raspisan natječaj za nacrte. Na natječaju je pobijedio njemački arhitekt Franz Langenberg. 1894. stara je crkva srušena, i tada je započela izgradnja današnje konkatedrale, velebne neogotičke građevina s tornjem visokim 94 metra i tri lađe. Ukupna površina crkve je 1062 m². 1898. godine crkva je izvana dovršena, pa se unutrašnje uređenje nastavilo. Dvije godine kasnije (20. svibnja 1900.) posvetu je obavio biskup đakovački i srijemski Josip Juraj Strossmayer.
Unutrašnjost konkatedrale prava je riznica umjetnosti: freske Mirka Račkog, vitraji jarkih boja i vrhunski neogotički oltari pričaju priču o povijesnom i duhovnom naslijeđu. Crkva je tijekom Domovinskog rata pretrpjela preko 100 izravnih pogodaka, no ostala je simbol nade i ustrajnosti.
Od 2008. godine, uspostavom Đakovačko-osječke nadbiskupije, ova crkva dobila je status konkatedrale, dodatno učvrstivši svoju važnost za vjernike i povijest grada.
Danas, dok vjernici obilježavaju blagdan Krštenja Gospodinova u ovoj veličanstvenoj crkvi, pozvani su prisjetiti se duboke simbolike tog događaja i zahvaliti na naslijeđu koje čuva duhovnu i povijesnu baštinu Osijeka.
