U četvrtak, 10. travnja, obilježava se 33. godišnjica jedne od ključnih bitaka u ratu u Bosni i Hercegovini – Bitke za Kupres. Ova bitka, koja je trajala od 3. do 10. travnja 1992. godine, bila je prekretnica u ratu, s velikim strateškim značenjem za daljnji tijek sukoba. Iako je završila padom Kupresa, njezin odjek osjeća se i danas, jer je ostavila neizbrisiv trag u povijesti, sjećanju naroda i kolektivnoj svijesti.
Toga 3. travnja u jutro, novinarka Hrvatske televizije iz Splita, Nada Šurjak izvještava za HTV iz Tomislav Gada; Osvanulo je jutro, kišovito, tmurno, hladno. Sunca ni od kuda. Djeca se vratila iz škole, još pospana, ništa im nije jasno: nije subota, nije nedjelja, nije praznik, a učitelji, nastavnici, profesori im samo rekli da se vrate kući, da nastave nema?! Ne raduju se, iz njihovih očiju izvire stotinu nijemih pitanja???
Uskoro stiže odgovor: NOĆAS JE POEČO RAT!!! I kod nas! Zabrinutost na licima odraslih, majki, očeva, baka, djedova…Strahote rata u Hrvatskoj, zločini srpske vojske nad nedužnim civilima, starcima i djecom, još su svježe. Sada je ta vojska pred našim vratima. Vjera u Boga, mladost, hrabrost i spremnost naših mladića, drže me, drže nas na nogama, ali…U Tomislavgradu je mnogo vojnika, moramo vjerovati u njih. Hrabrim djecu da to nije pravi rat, da će trajati kratko, a znam, nisam luda, kad jednom počne…
Početak rata i borba za opstanak
Bitka za Kupres bila je jedna od prvih velikih bitaka u ratu u Bosni i Hercegovini, a sukobi koji su se vodili u tom razdoblju oblikovali su sudbinu cijele regije. S jedne strane, hrvatske snage, koje su uključivale Hrvatsko vijeće obrane (HVO), Hrvatsku obrambenu snagu (HOS), dragovoljce i branitelje iz raznih dijelova Hrvatske, te borce iz Tomislavgrada, Bugojna, Livna, Posušja, Gruda i drugih gradova, pružali su snažan otpor. S druge strane, vojske Jugoslavenske narodne armije (JNA) i Vojske Republike Srpske bile su brojčano nadmoćne, s više od 6.000 vojnika, tenkovima, topništvom i zrakoplovstvom.
Prvi dan bitke, 3. travnja, započeo je iznenadnim napadom srpskih snaga na crti Rajkovača – Batoglav, uz istovremeni napad topništvom i minobacačima. Hrvatski branitelji nisu čekali nego su uzvratili protunapadom, razbili protivnika u Donjem Malovanu i Gornjem Malovanu te nastavili pružati otpor i oko Cincara i Baljaka. U tim ranim danima borbe, prva žrtva bila je Ivica Opačak, poznat kao Pajo, koji je poginuo na bojištu.
No, iako su branitelji Kupresa uspjeli zadržati pozicije u prvom tjednu borbi, srpske snage su s vremenom pojačavale napade, slale dodatne vojne jedinice, uključujući oklopništvo i topništvo, te su usmjerile udar na sam grad Kupres.
Prvi trenuci nade i kasniji pad
U početnim danima borbe, hrvatske snage su imale nekoliko strateških uspjeha, no protivnik je bio izuzetno jak i organiziran. Kroz borbe koje su trajale do 4. travnja, srpske trupe pokušale su preuzeti grad Kupres, ali su na kraju pretrpjele gubitke. Unatoč tome, grad je bio pod stalnim prijetnjama i stalnim napadima iz okolnih srpskih baza.
U danima koji su uslijedili, padanje snijega i izuzetno loše vremenske prilike otežavali su borbe, ali nisu spriječili uporne hrvatske borce. Međutim, kako je dan prolazio, JNA i Vojska Republike Srpske su u suradnji s oklopnim jedinicama iz Banje Luke i Knina, sve više pritiskali hrvatske snage. Unatoč hrabrosti branitelja, borbe su postajale neodržive.
Tragedija i strahote rata
Kao što to često biva u ratovima, Bitka za Kupres nije bila samo borba za teritorij, već i borba za opstanak. S tugom se mora spomenuti tragedija koja se dogodila u okupiranim područjima – etničko čišćenje, pljačka, paljenje sela i rušenje vjerskih objekata. Kupres, koji je bio naseljen većinom Hrvatima i Muslimanima, doživio je strašne posljedice. Mnogi su bili prisiljeni napustiti svoje domove, a oni koji su ostali morali su se nositi s posljedicama okupacije.
Među poginulim braniteljima bili su i sin Blage Zadre, Robert Zadro, te heroj Andrija Marić, koji je preživio pakao Vukovara, ali nije doživio kraj borbi na Kupresu. Ukupno je u tjedan dana borbi poginulo oko 160 pripadnika hrvatskih snaga, uključujući 29 pripadnika Kupreške bojne i 19 civila, dok su srpske snage pretrpjele 85 poginulih i 154 zarobljena vojnika.
Oslobođenje Kupresa: Svitanje nade
Iako su u travnju 1992. godine hrvatske snage bile prisiljene povući se iz Kupresa, ova bitka nije bila kraj otpora. Nakon više od dvije i pol godine okupacije, Kupres je oslobođen 3. studenog 1994. godine, u sklopu operacije Cincar, koja je bila prva združena operacija HVO-a i Armije BiH nakon Washingtonskog sporazuma.
Kupres je oslobođen, a sloboda je postala simbol hrabrosti i ustrajnosti hrvatskih boraca. Bitka za Kupres, iako završena padom grada, ostavila je neizbrisiv trag u srcima svih onih koji su bili svjedoci tih strašnih dana. Oslobađanje Kupresa omogućilo je otvaranje strateški važnih prometnica i omogućilo daljnje operacije za oslobađanje drugih dijelova Bosne i Hercegovine.
Posljedice i sjećanje
Bitka za Kupres nije samo vojni sukob, već i snažan podsjetnik na cijenu slobode i opasnost ratnih posljedica. Sjećanje na hrabrost boraca, žrtve koje su podnijeli, kao i na nevine civile koji su stradali, živi i danas u sjećanjima preživjelih i u povijesti ovog kraja.
Kupres je, nakon rata, postao simbol ustrajnosti, odanosti domovini i neizmjerne žrtve koju su podnijeli hrvatski branitelji. Dok danas, 33 godine nakon tih dramatičnih događaja, stojimo na tom teritoriju, prisjećamo se svih heroja koji su dali svoje živote za slobodu, čast i dostojanstvo svojih sugrađana i naroda.
Bitka za Kupres nas podsjeća na cijenu mira, opominje nas na važne lekcije o povijesti, a prije svega, ona je svjedočanstvo snage ljudskog duha u najtežim vremenima.
