BITKA ZA KUPRES – OD 3. DO 10. TRAVNJA 1992.

Domovinski rat Nove obavijesti Obilježavanja Obljetnice Vijesti

Ovog travnja obilježava se 32. godišnjica jedne od ključnih bitaka u ratu u Bosni i Hercegovini – Bitke za Kupres. Sukob koji je trajao od 3. do 10. travnja 1992. godine, završio je padom Kupresa, ali ostavio je neizbrisiv trag u povijesti i sjećanju naroda.

Bitka za Kupres bila je jedna od prvih velikih bitaka u ratu, a njezin ishod imao je strateški značaj za daljnji tijek sukoba. Sukobljene snage sastojale su se s jedne strane od Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i Hrvatskih obrambenih snaga (HOS), a s druge strane od Jugoslavenske narodne armije (JNA) i Vojske Republike Srpske.

Toga 3. travnja u jutro, novinarka Hrvatske televizije iz Splita, Nada Šurjak izvještava za HTV iz Tomislav Gada; Osvanulo je jutro, kišovito, tmurno, hladno. Sunca ni od kuda. Djeca se vratila iz škole, još pospana, ništa im nije jasno: nije subota, nije nedjelja, nije praznik, a učitelji, nastavnici, profesori im samo rekli da se vrate kući, da nastave nema?! Ne raduju se, iz njihovih očiju izvire stotinu nijemih pitanja???
Uskoro stiže odgovor: NOĆAS JE POEČO RAT!!! I kod nas! Zabrinutost na licima odraslih, majki, očeva, baka, djedova…Strahote rata u Hrvatskoj, zločini srpske vojske nad nedužnim civilima, starcima i djecom, još su svježe. Sada je ta vojska pred našim vratima. Vjera u Boga, mladost, hrabrost i spremnost naših mladića, drže me, drže nas na nogama, ali…U Tomislavgradu je mnogo vojnika, moramo vjerovati u njih. Hrabrim djecu da to nije pravi rat, da će trajati kratko, a znam, nisam luda, kad jednom počne…

TIJEK BITKE

Službeno priopćenje Kriznog stožera Mije Tokića;

Jutros oko četiri sata, iz pravca sela Vidimlija ispod Cincara krenula je kolona vozila jugovojske , iz kojih je na snage Teritorijalne obrane Tomislavgrada, na pravcu Šujica-Kupres, ispaljeno više granata. Hrvatski borci uzvratili su napad. Od šest do osam sati trajali su žestoki okršaji iznad Šujice, ima mrtvih i ranjenih na obje strane. Tijekom jutra iz Šujice su evakuirana djeca i žene. U duvanjskim školama prekinuta je nastava, telefonske linije su u kvaru. Krizni stožer je u stalnom zasjedanju. Hrvatski borci su spremni za obranu“.

Dana 3. travnja 1992. počela je poznata bitka za Kupres, u kojoj sa strane tzv. Jugoslavenske narodne armije (JNA) sudjeluje 6.000 vojnika, 3 – 4 topnička i minobacačka divizijuna, jedan oklopni bataljun i zrakoplovstvo. Kupres brani Kupreška bojna HVO-a, Trinaesta bojna HOS-a, dragovoljci ZNG (Vukovarci) i ostali hrvatski branitelji (iz Tomislavgrada, Bugojna, Uskoplja, Livna, Posušja, Gruda,..). sveukupno njih 2.500, naoružani puškama s nešto ručnih raketnih bacača i minobacača.

Dana 3. travnja, ujutro, oko 6:30, izbio je oružani sukob. Srpske snage s područja Donjeg Malovana otvorile su vatru po hrvatskim postrojbama na crti Rajkovača – Batoglav. Branitelji su odgovorili protunapadom, te do podne razbili protivnika u Donjem, a u Gornjem Malovanu ga okružili. Na području Cincara i Baljaka, Srbi su također razbijeni. Dobijene su i prve obavijesti o pokretima srpskih snaga na Ravninama. Na području Kupresa i prigradskih sela, Kupreška je bojna ušla u sukobe s jačim protivnikom. Njena tri minobacača 82 mm u rajonu Rastičeva teško su parirala postrojbama TO i JNA iz Blagaja.

Tu je pala i prva žrtva,  Ivica Opačak zvani Pajo, poginuo je 3. travnja 1992. godine, kod mjesta Donji Malovan, kao pripadnik riječke bojne Matija Vlačić.

Do kasno navečer, 4. travnja, Gornji Malovan je očišćen, a šumski put iz pravca Ravnina zapriječen i stavljen pod kontrolu. U Kupres je stigla ojačana satnija iz Bugojna i Uskoplja. Polovica je trebala ići u Zlosela, no većina se pokolebala i vratila u pravcu Bugojna, te ih je samo nekoliko ostalo u Zloselima. Druga je polovica, 55 vojnika posjela je širi rajon Kupreških vrata. Od jutra je počelo djelovanje srpskog topništva. Obavještajni podaci su govorili kako je u Blagaj pristigo veći broj srpskih vojnika, a kasno navečer dobijen je podatak o pokretima okolpništva iz Banje Luke prema Šipovu. Tijekom dana zabilježena su dva izvidnička djelovanja zrakoplovstva JNA. Crta obrane prema Blagaju nije se mogla ozdržati. Pritisak je bio prejak, a topnička potpora iz rajona Šujice nedjelotvorna. Satnija Zlosela se povukla iz Rastičeva u rajon Zlosela. Iz voda Rastičevo dio pokolebanih ljudi povlači se za Bugojno, a 17 ih ostaje na novoj crti. Kasno na večer u Kupres stiže obećana pomoć, 80-tak boraca iz Posušja. Dio je raspoređen u Zloselima, a dio na Kupreškim vratima.

U nedjelju, 5. travnja, primjećena su srpska pojačanja na hodnji prema Kupresu. Iz donjeg Glamočkog polja preko sela Skucani prema Slovinu, otišla je skupina od dvadeset vozila, koja su vukla topnička oruđa. S područja sela Pribelja, krenulo je 17 tenkova prema Blagaju. Tijekom dana borbe su vođene uglavnom u gradu. Postrojbe Kupreške bojne pojačane s postrojbom bojne Zrinski, postupno su zauzimale grad. Oko 20 sati Srbi su zatražili pregovore, do kojih je potom došlo. Obvezali su se na prekid vatre i predaju oružja, od kojeg poslije nije bilo ništa. U biti su “kupovali” vrijeme.

Jutro 6. travnja, donijelo je ledenu kišu i vijest o kretanju jače oklopne skupine kroz selo Suhovu prema Bilom Potoku i Zloselima. Bilo je to srpsko oklopništvo, koje je doveo pukovnik Slavko Lisica.

7. travnja 1992., u borbama za Kupres JNA je angažirala 30. pješačku diviziju, koju je vodio pukovnik Stanko Galić. Iz Knina za Kupres je krenuo pukovnik Slavko Lisica predvodeći ojačanu tenkovsku postrojbu iz oklopnog bataljuna u Sv. Roku. Ista je preko Glamoča i Šipova stigla u rajon Novog Sela na Kupreškom polju. Iz Novog Sela, na osnovu procjene snaga, Lisica je otišao u Knin po novu tenkovsku postrojbu, koju je vodio potpukovnik Aćimović. S tim je oklopništvom iz Kninskog i pješaštvom iz Banjalučkog korpusa JNA, Lisica ušao u Kupres.

Rješavanjem stanja u gradu i okolini, Srbi su stvorili uvjete za prenošenje težišta borbenih djelovanja na jug prema Šujici. Loše vrijeme i snijeg, koji je pao noću 9. na 10. travnja, olakšao je napad, koji su Srbi izveli ujutro 10. travnja u zahvatu prometnice Kupres – Malovan. Hrvatske snaga imale su crtu obrane na potezu od benzinske crpke u blizini Gornjeg Malovana do hotela Adria-ski i od prometnice prema selu Riliću. Kao i nekoliko dana ranije na potezu Blagaj – Kupres prevagu je uz čimbenik iznenađenja ponovno odnio 9. oklopni bataljon, kojem raspršeno hrvatsko oklopništvo nije moglo uspješno parirati. Nakon osam dana borbi rat se vratio u Gornji Malovan, ali ovaj put iz drugog smjera. Iznenađene, bez međusobne koordinacije, hrvatske postrojbe su se povukle s Kupreške visoravni. Većina je odstupila prema Šujici dok se jedan manji broj boraca povukao preko Malovanske poljane i Malovana na Cincar planinu. Pred njima je bilo višednevno lutanje po planinskom bespuću na putu prema području Livna.

Na okupiranom području izvršeno je etničko čišćenje, pljačka i paljenje sela te rušenje vjerskih objekata s ciljem zatiranja spomena na kupreške Hrvate i Muslimane.

U tjedan dana borbi poginulo je oko 160 pripadnika hrvatskih snaga, od toga 29 pripadnika Kupreške bojne i 19 civila, dok su Srbi imali 85 poginulih i 154 zarobljene osobe.

Među poginulim braniteljima su bili i sin Blage Zadre, Robert te heroj Andrija Marić i još nekolicina hrabrih junaka koji nakon pakla Vukovara nisu preživjeli pakao Kupresa. 

Kupres je nakon dvije i pol godine okupacije oslobođen u Operaciji Cincar, prvoj združenoj operaciji HVO-a i Armije BiH nakon potpisivanja Washingtonskog sporazuma u proljeće 1994. godine. Oslobođeno je područje ukupne površine 600 kvadratnih kilometara, vojska bosanskih Srba je odbačena dalje od planine Cincar, otvorena je prometnica Bugojno – Livno, oslobođen je veći dio strateški važnog Kupreškog polja te sam gradić Kupres i okolna sela. Na strani HVO-a poginula su tri vojnika, a ranjeno ih je nekoliko.

Odgovori