Bio je to sunčani petak 19. lipnja 1992. godine. Djeca su se igrala u naselju Prekounje, (takozvana mahalu Midžić), kad je u jednom trenutku s položaja 15. Bihaćke lake brigade VRS ispaljena ubojita granata. Od krhotina te granate, smrtno je stradala Azra Kurjaković (1980), Mirela Zjakić (1980), Sabina Zjakić (1980) i Maida Hošić (1975).
Bihaćki profesor saksofona i klarineta Adnan Busuladžić napisao je kompoziciju “Sjećanja”, a sa svojim stihovima gostuje umjetnik Enes Kišević.
“Djevojčice je u igri prekinuo ‘bezimeni vojnik pun topovske moći’ baš kako u kompoziciji govori pjesnik Kišević”, naveo je Busuladžić.
Sjećanje Bezimeni vojnik pun topovske moći. Kad bi samo znao to što ne zna ni sam da djecu u igri s lica zemlje zbrisa. Nikad sebe ne bi pogledao u oči. Gledamo li srcem svi su ljudi svojta. Kada bi svom srcu ljudi bile sluge, nikad ubijali ne bi jedni druge. Jer srce je stalno na strani života. Spomenik vam djeco u srcu svom dižem. Srce vam je moje od mene ljudskije, ono je nad vama i nad mnom bdije. Zavijen sav šutnjom, vašim dahom dišem. Sve dok svjetlost srca u glavi ne svane. Uzalud nam sunce rađaš nove dane. Enes Kišević
U znak sjećanja, prije 19 godina podignut im je spomenik.