Kad krenemo gorjet će nebo i zemlja,
zapisane su riječi Andrije Matijaša Pauka u njegovom dnevniku 1993.
Andrija Matijaš rođen je na današnji dan 31. srpnja 1947. u mjestu Pozorac kod Marine, gdje je pohađao osnovnu školu. Srednju dočasničku za oklopno-mehanizirane postrojbe završio je u Banja Luci. Službovao je u bivšoj JNA po slovenskim vojarnama.
Na početku Domovinskog rata dragovoljno se priključuje hrvatskim oružanim snagama. U kolovozu 1991. je na Banovini. Potom odlazi u Dalmaciju. Najprije se bori kao pješak u sastavu 4. gardijske brigade. Zbora narodne garde. U lipnju 1992. od zarobljenih neprijateljskih tenkova osniva Samostalnu tenkovsku satniju.
Osobito se ističe u borbama oko Dubrovnika, pri oslobađanju sela Uskoplje i Golubovog kamena te posebice u operaciji Vlaštica.
Potom 10. studenog 1992. ustrojava Oklopno-mehaniziranu bojnu pri 4. gardijskoj brigadi i postaje njenim zapovjednikom. Tijekom operacije Maslenica, ta bojna razbija srpske tenkove kod Kašića. Ranjen je tijekom obilaska položaja kad je minobacačka granata pala nekoliko metara od njega. Bježi iz zadarske bolnice i vraća se na bojište.
Radi na daljnjem opremanju Oklopne bojne, prolazi šibensko i zadarsko ratište, 1. listopada 1993. postaje načelnik oklopnih postrojbi Četvrte brigade. Godinu kasnije već je načelnik stožera te brigade.
Zbog ranjavanja zapovjednika Četvrte Damira Krstičevića preuzima zapovijedanje u pripremnim operacijama za Oluju, Zima 94., Skok-1, Skok- 2 i Ljeto 95. Tenkove je izveo na Dinaru gdje je dotada i pješadija teško stupala, prvi je hrvatski vojnik koji je ušao u oslobođeno Grahovo.
Kao zamjenik zapovjednika Četvrte među prvima je sa svojim tenkistima ušao u Knin. Poslije Oluje sudjeluje u oslobodilačkim operacijama u Bosni i Hercegovini. Tijekom „Maestrala“ prvi ulazi u Šipovo, potom sudjeluje u oslobađanju Jajca. Akcija „Južni potez“ koja je trajala od 8. do 12. listopada 1995. kojom su hrvatske snage došle nadomak Banja Luke, trebala je biti kruna vojne karijere jer je poduzeta kako bi dovela do kraja rata.
Na samom kraju rata, legendarni zapovjednik i u ovoj je bitki bio na čelu tenkista 4. gardijske brigade i na žalost, poginuo je skoro zadnjeg dana rata. Nakon što je neprijatelj u idućih 48 sati bio doslovno razbijen, a pripadnici 4. brigade 11. listopada izbili na crtu Tiričevica – Vrbljanska strana – vrh tt. 984, istog je dana crta predana postrojbama 2. brigade HVO-a. Nakon uspješno obavljene zadaće. Međutim, na prilazima Mrkonjić-gradu, u selu Podrašnici, poginuo je 9. listopada 1995. Stradao je u metežu bitke, nesretnim slučajem, na oklopnjaku s kojim je nastojao uvijek biti u prvim redovima. U spomen na njega Četvrta brigada dobila je naziv Pauci. Jedno vrijeme je i Mrkonjić-grad nosio ime po njemu, Matijaševo. Njegovim imenom nazvana je vojarna u Kninu. Posmrtno je promaknut u čin general-bojnika.
General Janko Bobetku opisao je Matijaša riječima:
Početak borbe za hrvatsku samostalnost Pauk je dočekao spremno te se dragovoljno pridružio obrani domovine. Odmah po izlasku iz JNA među mladim je gardistima bio prihvaćen svim srcem. Za razliku od brojnih drugih prebjega iz stare jugoslavije Matijaš je bio pun borbenosti, vojnićkog duha, spreman za svaku žrtvu, ali istodobno i vrlo duhovit. Zato smo ga najviše zavoljeli. Njegovo golemo životno iskustvo, zrelost, vojno znanje i ljudske odlike brzo su postale okosnica razvoja 4. gardijske brigade, s kojom je prošao cijeli ratni put po povratku s Banije, gdje je doživio prvo vatreno krštenje.
Opisivali su ga kao tvrdog vojnika velikog srca, koji je itekako vodio brigu o svojim ljudima, posebice o ranjenima i obiteljima poginulih. Iza njega je ostala supruga Nada.
Odlikovan je najvišim državnim odličjima. Redom kneza Domagoja, i posmrtno Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom te Redom bana Jelačića. Pokopan je u rodnom Prozoru 12. listopada 1995., u Marini kod Trogira, na groblju Gospe od Anđela. Njegovi osobni predmeti dio su izložbe „Domovinski rat“ u Hrvatskom povijesnom muzeju. Ivica Radoš napisao je knjigu “Andrija Matijaš Pauk : Kad krenemo, gorit će nebo i zemlja”, posvećena legendarnom zapovjedniku Oklopno-mehanizirane bojne 4. gardijske brigade.
Ana Matijaš, nećakinja legendarnog Andrije Matijaša pristupila je Hrvatskoj vojsci 2020 godine, na uzor svoja strica.
Želja za pristupanjem u vojsku uvijek je bila prisutna, ali nikada nije bilo pravo vrijeme i nikada nije bilo dovoljno hrabrosti odvažiti se na taj korak. Sve do sada. Kada sam ljudima rekla da ću u vojsku, većina ljudi bila je ponosna i oduševljena, dok je bilo i onih koji su tu odluku uzeli s rezervom. Jer, i danas ima ljudi koji su uvjereni da je vojska samo za muškarce – prisjeća se Ana koja je od samog početka imala bezrezervnu podršku svoje obitelji.
Do nedavno nisam izlazila iz haljinica, štiklica, nisam mogla zamisliti vikend bez izlazaka,putovanja… Kao i vjerojatno i svaka cura u ovim godinama. Promislivši dobro, koliko god bilo teško ostaviti sve na što am naučila, dobila sam ohrabrenje za vojni rok. Nisam dopustila da prevlada strah od nepoznatog. I sad mi je drago što sam tako odlučila. Jer vrijeme vojnog roka najljepši je period u mom životu – s ushitom govori Ana za 24 sata.
Izvor; Internet, Janko Bobetko”Sve moje bitke”, Facebook – Da se ne zaboravi, Foto: Andrija Matijaš -Pauk.. Da se ne zaboravi
