Akademik Josip Jurčević danas u Saboru od strane predsjednika Vlade prozvan lažovom i nebitnom osobom

Nove obavijesti Politika Vijesti

Prof.dr.sc. Josip Jurčević,  hrvatski povjesničar i dragovoljac Domovinskog rata, zastupnik u 11. sazivu Hrvatskog sabora, većini ne poznat, dok je svoj život posvetio istraživanju hrvatske povijesti.

U današnjoj raspravi u Hrvatskom saboru, predsjednik Vlade Andrej Plenković nazvao je Jurčevića lažovom i postavio pitanje kako je došao do akademske titule, jer kako je Plenković rekao, priča okolo gluposti i laže.

Pa da krenemo redom.

Rođen je 1951. u Studencima kod Imotskog. Od početka osnovne škole neprekidno živi u Zagrebu. Oženjen je i otac je sedmero djece. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu je diplomirao povijest i filozofiju (1975), a paralelno je završio po četiri semestra Pravnog, Ekonomskog i Fakulteta političkih znanosti te dva semestra Laičke teologije. U razdoblju 1975-1980 završio je šest semestara Studija informatike i diplomirao studij Marksizma i teorije i prakse samoupravnog socijalizma.

Josip Jurčević sa suprugom i djecom/ autor: Josip Jurčević ( osobni arhiv)

Istraživanje novije hrvatske povijesti

Istražuje noviju hrvatsku povijest, a središnje teme su ratno i poratno stradalništvo vezano za Drugi svjetski rat, Hrvatska u drugoj Jugoslaviji, Hrvatski domovinski rat te Hrvatsko iseljeništvo. Vodio je dvanaest i bio istraživač u sedam znanstveno-istraživačkih projekata. Između ostalih, vodio je nacionalne projekte: Jugoslavenski zločini počinjeni nakon završetka Drugog svjetskog rata; Hrvatski domovinski rat; Integracijski procesi između Republike Hrvatske i hrvatskog iseljeništva ; Strategija potpore i poticanja razvitka civilnog društva u RH. Bio je voditelj koncipiranja i osnivanja Neovisne istarske televizije (NIT), a koncipirao je i uređivao tjednik Zora.

Književna i autorska djela

Autor je petnaest, te koautor ili autor poglavlja u 37 knjiga. Objavio je 48 znanstvenih članaka; uredio je sedamnaest knjiga. Sudjelovao je s izlaganjima na 49 međunarodnih i 45 domaćih znanstvena skupova, a na njih 50 bio je član programskog i/ili organizacijskog odbora. Stručni je suradnik u 21 dokumentarnom filmu. Među autorskim knjigama ističu se: Nastanak jasenovačkog mita (1998); Bleiburg – jugoslavenski poratni zločini nad Hrvatima (2005); Odnos Republike Hrvatske prema Bosni i Hercegovini 1990 – 1995 (2009); Prikrivena stratišta i grobišta jugoslavenskih komunističkih zločina (2012); Slučaj Perković – spašavanje zločinačke budućnosti (2013); Stogodišnji teror jugoslavenstva i komunizma u Hrvatskoj (2015); Heroji Hrvatskoga domovinskog rata (2017); Komunistički teror i mučeništvo Crkve: djelovanje Udbe protiv Crkve u Hrvatskoj 1945.-1991 (2020)

Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu je magistrirao (1996) i doktorirao (2000) na temama iz suvremene hrvatske povijesti.

Radno zaposlenje prije i poslije Domovinskog rata

Radio je u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar (1997.-2017.) u kojem je bio voditelj Centra za istraživanje mira, rata i terorizma. Prije toga je radio kao samostalni savjetnik u državnoj Komisiji za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava (1994.-1997.). Prije 1990. nije mogao dobiti stalni posao te je egzistenciju osiguravao baveći se primijenjenom umjetnošću i različitim vrstama obrta i kućne radinosti. Bio je član Savjeta Vlade RH za pripremu prijatelja suda pred Međunarodnim sudom za prostor bivše Jugoslavije. Bio je ekspertni svjedok na tri suđenja za ratne zločine pred Haškim tribunalom i u Hrvatskoj. Član je Komisije za martirologij Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine.

Domovinski rat

U vrijeme Hrvatskog proljeća bio je član Sveučilišne skupštine i Studentskog odbora Filozofskog fakulteta u Zagrebu. U Hrvatskom domovinskom ratu je bio suosnivač i zapovjednik dragovoljačke postrojbe. Potom je u Glavnom stožeru HV-a bio zapovjednik Voda za dokumentarno i informativno djelovanje. Bio je suosnivač Uprave za informativno-psihološko djelovanje (IPD) MORH-a. Osnovao je i bio prvi ravnatelj Središnjeg arhiva MORH-a. Godine 2009. bio je neovisni kandidat za Predsjednika Republike Hrvatske. Veoma je djelatan u civilnom društvu na zastupanju ljudskih prava i ostvarivanju socijalne kohezije.


Po pitanju sudjelovanja u Domovinskom ratu kao i njegovom radu kao ravnatelj Središnjeg arhiva MORH-a, Ante Nazor je uvjeravao Vladimira Šeksa kako je Jurčević vrlo opasna osoba, kako ne smije doći ni do koje funkcije u Vladi i Odboru u Saboru. Nazor je Šeksu objašnjavao i da je dobio jednu čudnu smeđu kovertu u kojoj je bilo raznih dokumenata protiv Jurčevića. Kako je to Nazor objašnjavao Šeksu, tu kovertu je Nadzor pronašao na svom radnom stolu. Dakle, još 1. svibnja išlo se na to da se Jurčević ukloni iz Domovinskog pokreta, i blokira se njegova izlaganja.

Kakve još tajne kruže u vrhu HDZ-a, iz raznih anonimnih izvora .. za sve nas velika je nepoznanica.

Izvor: Josip Jurčević Foto naslovnice: Ilustracija/arhiv

Odgovori