Trideset i jednu godinu kasnije, genocid u Srebrenici ne predstavlja samo bolno odavanje počasti žrtvama, već je prerastao u aktivan, globalni mehanizam borbe protiv zaborava. Uz potresan ukop deset novoidentificiranih žrtava, poruke preživjelih i snažnu međunarodnu osudu revizionizma, ovogodišnja komemoracija šalje jasnu poruku – istina se mora prenositi na nove generacije kako se ovakvo zlo više nikada ne bi ponovilo.
Obilježavanje 31. obljetnice genocida u Srebrenici 2026. godine preraslo je iz pukog odavanja počasti u aktivan, globalni mehanizam borbe protiv negiranja zločina. Zahvaljujući rezoluciji Opće skupštine UN-a iz 2024. godine, kojom je 11. srpnja proglašen Međunarodnim danom promišljanja i sjećanja, ova je obljetnica dobila trajni institucionalni legitimitet na svjetskoj razini.
Forenzička noćna mora i ukop 10 novih žrtava
Najemotivniji dio komemoracije u Memorijalnom centru Potočari bio je ukop posmrtnih ostataka 10 novoidentificiranih žrtava, muškaraca koji su u trenutku ubojstva imali između 20 i 56 godina.
Senad (Zaim) Jusić ( 1975) ekshumiran na lokaciji Kameničko brdo (Bratunac), Muriz (Ramiz) Baraković ( 1973) ekshumiran na lokaciji Budak, Hamed (Edhem) Musić ( 1973) ekshumiran na lokaciji Rahunići (Bratunac), Muhidin (Osman) Osmanović ( 1963) ekshumiran na lokaciji Most na rijeci (Vlasenica), Huso (Rahman) Ćerimović ( 1963 ), ekshumiran na lokaciji Kamenica (Zvornik), Ramo (Šemso) Alić (1965) ekshumiran na lokaciji masovna grobnica Glogova, Nuko (Suljo) Nukić (1957) ekshumiran na lokaciji Jelovačka česma (Vlasenica), Ahmet (Alija) Gušter (1954) ekshumiran na lokaciji Turalići (Vlasenica), Asim (Omer) Kunić (1953) ekshumiran na lokaciji Kamenica – Čančari i Ramo (Mustafa) Dautović (1953) ekshumiran na lokaciji Kamenica – Čančari
Osobne priče ovih žrtava oslikavaju transgeneracijsku dimenziju genocida. Ramo Dautović je svoj konačni smiraj pronašao uz ranije ukopanog brata Jusu, dok je Nuko Nukić ukopan na parceli uz svoja četiri amidžića (bratića), što izravno svjedoči o namjeri agresora da biološki iskorijeni čitave obitelji i muške loze.
Podatak da su posmrtni ostaci Ahmeta Guštera i Hameda Musića ekshumirani još 1997. godine, a Rame Alića 2001. godine, otvara ključno pitanje: zašto se na njihov ukop čekalo više od četvrt stoljeća?
Razlog tako dugog čekanja leži u morbidnoj “asanaciji terena” koju je vojska bosanskih Srba provodila u jesen 1995. Bagerima su prekopavali primarne grobnice i premještali tijela kako bi prikrili zločine, što je rezultiralo ekstremnom fragmentacijom skeleta.
Tijela su bagerima trgana i prebacivana u sekundarne i tercijarne grobnice. Posljedica tog industrijskog prikrivanja zločina jest ekstremna fragmentacija ljudskih skeleta. Prema navodima Emze Fazlić iz Instituta za nestale osobe, u Podrinje identifikacijskom projektu (PIP) nalaze se posmrtni ostaci desetaka žrtava koje su službeno identificirane DNK metodom, no obitelji odbijaju dati suglasnost za ukop. Obitelji se suočavaju s traumatičnom odlukom: ukopati samo jednu ili nekoliko kosti, ili godinama čekati pronalazak dodatnih masovnih grobnica u nadi da će kompletirati tijela svojih najmilijih. Fragmentacija tijela, dokazana pronalaskom dijelova istog skeleta na lokacijama udaljenima desecima kilometara, predstavlja krunski forenzički dokaz namjere (mens rea) ne samo da se počini genocid, već i da se on sustavno prikrije.
Institut za nestale osobe BiH i dalje traga za oko 950 žrtava.
Komemoracija u Potočarima: Poruke istine i opomena Europi
Središnji program započeo je u bivšoj tvornici akumulatora, uz izvedbu oratorija “Srebrenički inferno” i dženaza-namaz koji je predvodio muftija dr. Aziz ef. Hasanović. Uz brojne domaće i strane dužnosnike, komemoracijom su dominirale tri ključne poruke: istina, edukacija i geopolitička budnost.
Munira Subašić, predsjednica Udruženja “Majke Srebrenice”, uputila je snažan apel mladima da uče i pamte, upozorivši da će nas “zaborav ubiti” kada jednom nestanu izravni svjedoci.
Denis Bećirović upozorio je na preživljavanje velikosrpske ideologije, istaknuvši da Srebrenica sada izlazi iz lokalnih okvira i postaje obvezujući element međunarodnog prava. V.d. visokog predstavnika Louis J. Crishock naglasio je da negiranje genocida nije sloboda govora, već izravan napad na žrtve.
Marš mira i povezivanje paradigmi stradanja
Program obilježavanja započeo je danima ranije u Gradu Visokom, koji je postao centar logistike i kulture sjećanja (izložbe, filmovi). Tradicionalni “Marš mira” okupio je više od 6.000 sudionika na preko 100 kilometara dugoj trasi od Nezuka do Potočara. Važan iskorak ove godine bio je institucionalni dolazak više od 200 srednjoškolaca iz Kantona Sarajevo, čime se pasivno učenje iz udžbenika zamjenjuje aktivnim, iskustvenim učenjem.
Istovremeno, održan je i 15. Ultramaraton Vukovar – Srebrenica. Trčeći 227 kilometara, maratonci su povezali dva grada simbola najvećih stradanja u Hrvatskoj (1991.) i BiH (1995.), stvarajući snažnu os zajedničkog pamćenja.
Dostojanstveno obilježavanje u Hrvatskoj
Republika Hrvatska, koja je još 2005. donijela Izjavu o Srebrenici, snažno njeguje kulturu sjećanja:
- Zagreb: Na komemoraciji u KD Vatroslav Lisinski, uz državni vrh, najsnažniji trenutak bilo je svjedočanstvo Amira Šečića. Rođen tri mjeseca nakon genocida u kojem je izgubio 26 članova obitelji, Amir je odrastao u domu za nezbrinutu djecu. Njegova poruka – “Nisam bio u ratu, ali rat je ratovao za mene” – i njegovo odbijanje da ga definira uloga žrtve, ostavili su dvoranu u tišini.
- Rijeka, Split i Osijek: Diljem obale i u Slavoniji održani su mimohodi sjećanja, polaganje ruža u more te kulturni događaji poput izložbe Mersada Berbera u Osijeku, čime je poslana univerzalna poruka tolerancije.
Oglasio se i predsjednik Vlade RH Andrej Plenković, poručivši:” Danas, kada se s dubokim pijetetom prisjećamo svih žrtava genocida nad Bošnjacima u Srebrenici i suosjećamo s patnjom i boli njihovih obitelji, još jednom jasno i nedvosmisleno osuđujemo taj stravični zločin.
Žrtve Srebrenice ostaju trajno zapisane u našoj svijesti kao opomena, ali i kao trajni poziv da humanost, razum i poštovanje nadjačaju sve podjele.
Njegujući kulturu sjećanja, naša je dužnost graditi društva u kojima nema mjesta nasilju i u kojima se poštuje dostojanstvo svakog čovjeka.
Hrvatska ostaje snažno predana miru, stabilnosti i europskoj budućnosti Bosne i Hercegovine, u kojoj će dijalog, međusobno razumijevanje i suradnja biti temelj njezina napretka.”
Povodom 31. obljetnice oglasio se i predsjednik RH Zoran Milanović, poručivši:
Na današnji dan, povodom 31. obljetnice, odajem najdublji pijetet svim nevinim žrtvama u Srebrenici i izražavam duboko suosjećanje s njihovim obiteljima.
Očuvanje povijesne istine i trajna osuda politike zločina ostaju naša dužnost i temelj dugoročnog mira.
Rezolucija Opće skupštine Ujedinjenih naroda tome je dala ključan doprinos, jamčeći da će sjećanje na srebreničke žrtve ostati trajno sačuvano.
Globalna domena: Od UN-a do lokalnih vlada u SAD-u
Sjećanje na Srebrenicu 2026. godine postalo je geostrateški alat za sprječavanje ekstremizma:
EU i UN: Europska unija jasno je poručila da za negiranje genocida nema mjesta te da je ono prepreka integraciji zapadnog Balkana. U sjedištu UN-a u New Yorku postavljene su snažne izložbe o naslijeđu Srebrenice.
Velika Britanija: Kroz temu “We Are Here” (Mi smo ovdje), Britanci slave neuspjeh genocida jer su preživjeli izgradili nove živote. UK koristi lekcije iz Bosne za edukaciju vlastite policije o opasnostima zločina iz mržnje.
SAD: Zahvaljujući snažnom angažmanu dijaspore, vlasti u Distriktu Kolumbija (Washington D.C.) te saveznim državama Maryland, Connecticut i Illinois službeno su proglasile 11. srpnja Danom sjećanja na genocid u Srebrenici, čime se povijesna istina trajno osigurava za buduće generacije.
