Portal Veterani - Pokušaj Oslobađanja Tenje 1991.

Kada se spomene Tenja 1991, sjećanja na herojski otpor hrvatskih branitelja, ali i stravične ratne zločine ne blijede.

Godine 1991., s rastom međunacionalnih tenzija, naselje Tenja nadomak Osijeka postalo je poprište jedne od najdramatičnijih i najkrvavijih epizoda u ranoj fazi Domovinskog rata. Ono što je započelo kao politička i geografska polarizacija, ubrzo je preraslo u oružani sukob, uspostavu koncentracijskih logora i sustavno etničko čišćenje.

Podjela naselja i priprema za rat

Tenja je početkom devedesetih bila neformalno, ali iznimno oštro podijeljena na dva dijela. “Nova Tenja” bila je urbani dio bliže Osijeku s većinskim hrvatskim stanovništvom, dok je “Stara Tenja” predstavljala apsolutno uporište srpskog stanovništva.

S početkom demokratskih promjena, Stara Tenja pretvorena je u snažno militariziranu bazu pobunjenika i centar za prihvat dobrovoljačkih paravojnih jedinica iz Srbije, uključujući i Arkanovu Srpsku dobrovoljačku gardu. Takva topografska pozicija omogućila je agresoru stvaranje topničkog klina prema Osijeku, iz kojeg su svakodnevno razarane osječke civilne četvrti, bolnice i vrtići. U naselju je uspostavljen Štab Teritorijalne obrane (TO) Tenja pod zapovjedništvom Jovana Rebrače, a već od noći sa 30. lipnja na 1. srpanj 1991. godine podignute su čvrste oružane barikade koje su Hrvatima u Novoj Tenji onemogućile normalan život i kretanje.

Bitka za Tenju: Herojski udar i uplitanje JNA

Kao odgovor na sve učestaliji teror i otmice civila, u noći sa 6. na 7. srpnja 1991. godine u Osijeku je donesena odluka o pokretanju višesmjerne vojno-redredarstvene operacije.

Oko 350 pripadnika hrvatskih obrambenih snaga (ZNG i MUP) krenulo je u napad u ranu zoru 7. srpnja.
Inicijalni proboj bio je iznimno uspješan; brzina i oštrina napada izazvale su potpunu dezorijentaciju i paniku u redovima pobunjenih Srba.
Jedan jurišni vod hrvatskih snaga probio se duboko u unutrašnjost Stare Tenje.

Međutim, kada je prijetio potpuni poraz terorista, Jugoslavenska narodna armija (JNA) odbacila je masku mirotvorca i izravno se uključila u borbu. Iz osječkih vojarni i okupiranog Silaša, JNA je pokrenula tešku oklopno-mehaniziranu silu. Tenkovi M-84 probili su se do prvih linija, zasuvši slabo naoružane hrvatske branitelje razornom “uraganskom vatrom”.

Apsurd situacije dodatno je pojačavala nadrealna zapovijed hrvatskim snagama da se “ne smije oružano djelovati prema vojsci (JNA)”, unatoč tome što su s njihove strane trpjeli izravnu smrtonosnu paljbu. Pod udarom oklopa, hrvatske postrojbe bile su prisiljene na povlačenje.

Heroji koji su dali sve

U toj surovoj bitci živote su na oltar domovine položila petorica hrvatskih vitezova: Damir Hornung, Franjo Jusup, Zdravko Rittgasser, Marko Zegnal i Đuro Kiš. Posebno je dirljiva priča Hornunga i Jusupa, dvojice nerazdvojnih mladića iz Orahovice i Čačinaca, koji izvorno uopće nisu bili na popisu za akciju, već su osobno inzistirali da im se imena u zadnji čas dopišu kemijskom olovkom kako bi stali u prve redove. Ukupno su u obrani domovine u Tenji poginula 54 hrvatska branitelja.

Institucionalizacija krvavog terora: Logori i masovne grobnice

Nakon povlačenja hrvatskih snaga, pobunjeni Srbi započeli su neviđeni, unaprijed planirani “krvavi teror” nad preostalim Hrvatima. Osnovan je koncentracijski logor u mračnim prostorijama lokalne kino dvorane “Partizan”. Ugledni civili i zarobljeni vojnici noću su nasilno dovođeni i podvrgavani sadističkim zlostavljanjima.

Tijekom ratnih mjeseci, na području Tenje dogodila su se stravična metodična smaknuća:

Egzekucija Đure Kiša

Hrvatski branitelj Đuro Kiš mučki je zarobljen, doveden u kino dvoranu, a potom su mu ruke vezane bodljikavom žicom. Glavni egzekutor Božo Vidaković hladnokrvno ga je usmrtio višestrukim hicima u glavu i torzo, a njegovo tijelo drsko je bačeno u dvorište kuće njegove majke kao morbidna poruka.

Stratište Betin Dvor

Skupina od sedam hrvatskih civila oteta je i mučki pogubljena vatrenim oružjem na njivi, nakon čega su im tijela tajno prebačena na napuštenu pustaru Betin Dvor. Masovna grobnica s njihovim isprepletenim tijelima otkrivena je tek 1998. godine.

Bobotsko mrcinište

Najmasovniji zločin odigrao se krajem srpnja, kada je najmanje 11 zatočenika iz kino dvorane ukrcano u kamion usred nesnosne vrućine. Ostavljeni da se guše bez vode i hrane, prevezeni su na divlji deponij u Boboti gdje su hladnokrvno likvidirani. Istina o njima skrivana je tri desetljeća, a grobnica je pronađena tek krajem 2021. godine.

Sustavnim terorom iz Tenje je na koncu trajno prognana 2.961 osoba nesrpske nacionalnosti.

Bolna svjedočanstva preživjelih: Rane koje ne zacjeljuju

Brojne obitelji Hrvata iz Tenje godinama žive s teškim traumama i neizvjesnošću. Njihove ispovijesti svjedoče o potpunom raspadu ljudskosti i bolnom traganju za kostima najmilijih.

Tragedija obitelji Salaj i Horvat Anica Salaj svjedoči o majci Ani Horvat (55), vrijednoj ženi i spremačici u školi koja je ostala u Tenji jer se oporavljala od operacije. Zarobljena je početkom srpnja i mučena u kinodvorani s još 14 Hrvata. Anica i danas čuva mučnu fotografiju, nastalu iz susjedne kuće, na kojoj po silueti prepoznaje svoju majku u trenutku privođenja. „Zaspim, trgnem se iz mraka… Jako je to bilo strašno,“ prisjeća se Anica.

Nestanak Pere Mamić Vera Perković izgubila je majku Peru Mamić u noći sa 6. na 7. srpnja. Bježeći prema Osijeku noć prije masovnog napada, Vera je prošla kroz barikadu naoružanih pobunjenika. Mislila je da će se majka izvući, jer nikome nije učinila nažao, no njezina je majka odvedena zajedno s ostalim civilima, a sudbina joj je završila negdje na mrciništu prema Boboti.

Tortura braće Valentić Josip Valentić proživio je agoniju tragajući za ocem Vladom i stricem Ivanom. Oni su odbili napustiti svoj dom pod parolom “nismo nikome ništa krivi, neće nas nitko dirati”. Kasnije je otkriveno da su odvedeni u kino, gdje su prebijeni do neprepoznatljivosti, a potom ukrcani u kamion smrti i likvidirani na stočnom groblju u Boboti.

Nepravda koja boli i danas

Ono što preživjele obitelji danas možda najviše boli, osim samog gubitka, jest sporost i tromost pravosuđa. Mnogi zločinci nikada nisu odgovarali za svoja nedjela. Iako su pred sudovima (poput onog u Beogradu) sami sudionici iznosili mučne detalje likvidacija, neki od okrivljenih na koncu su oslobođeni. Zapovjednik TO Tenja Jovo Rebrača danas se navodno nalazi u Engleskoj, izbjegavši lice pravde.

„Da sami sudionici opisuju kako su ubijali ljude, i da čovjek na kraju bude oslobođen. To je prestrašno,“ rezignirano zaključuje Josip Valentić.

Tenja danas nosi duboke ožiljke. Svake godine, Udruga hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata okuplja se kako bi odala počast herojima koji su, u ljeto 1991. godine, slušali samo zapovijed srca i krenuli u borbu za slobodnu domovinu. Njihova žrtva podsjetnik je na cijenu kojom je plaćena današnja sloboda, ali i na opomenu da istina i pravda ne smiju biti zaboravljene.

Polaganjem vijenaca, paljenjem svijeća i zajedničkom molitvom, u Tenji je održana svečana komemoracija u znak sjećanja na hrvatske branitelje koji su svoj život položili za obranu domovine.

Svečanost je započela na samom mjestu pogibije četvorice hrabrih branitelja u Antunovačkoj ulici. Okupljeni su minutom šutnje i molitvom odali počast pred spomen-obilježjem na kojem su trajno uklesana imena petorice poginulih heroja ovoga kraja.

Uz članove obitelji poginulih, nestalih i umrlih hrvatskih branitelja, dubok pijetet žrtvi odala su i brojna visoka izaslanstva, predstavnici lokalne vlasti te udruge proizašle iz Domovinskog rata.

Vijence su tako položili:

Obitelji poginulih, nestalih i umrlih HB i civila
Dinko Tandara, izaslanik Ministarstva hrvatskih branitelja
Antun Blažević, izaslanik županice Osječko-baranjske županije (OBŽ) i vijećnik Županijske skupštine
Jurica Tolj, izaslanik Grada Osijeka i predsjednik gradskog Odbora za branitelje
Izaslanstvo Mjesnog odbora Tenja predvođeno Marijom Capan

Snažno zajedništvo i čuvanje uspomene na suborce svojim su dolaskom potvrdili i predstavnici brojnih braniteljskih udruga i institucija. Počast su odali članovi UHDDR-a Osijek, 1. bojne osječkih branitelja, Udruge veterana 3. gardijske brigade “Kune” Osijek, izaslanstvo PU osječko-baranjske te Udruga Specijalne jedinice policije “Orao” Osijek i Orahovica. Pridružili su im se i predstavnici UHDDR-a Ernestinovo, Udruge braniteljica OBŽ-a, UHDDR-a Ćelije, Udruge veterana 106. brigade ZNG-a, kao i gostujuće izaslanstvo Virovitičko-podravske županije.

Nakon emotivnog komemorativnog dijela u Antunovačkoj ulici, program je nastavljen u mjesnom hrvatskom Domu kulture, gdje je za sve uzvanike, obitelji i branitelje organiziran prigodni domjenak i zajedničko druženje, čime je još jednom istaknuta važnost njegovanja zajedništva i trajnog sjećanja na heroje Domovinskog rata.

Tenje - sjećanje na poginule