Sudski vještaci u Hrvatskoj već tri desetljeća rade po naknadama zamrznutima još 1995. godine, dok država uporno odgađa donošenje krovnog zakona koji bi napokon uredio ovu ključnu pravosudnu profesiju. O alarmantnom stanju u struci, lekcijama iz velikih regionalnih tragedija, nužnosti registracije električnih romobila te ulozi vještaka u doba umjetne inteligencije, za N1 televiziju otvoreno je govorila Melita Bestvina Krnić, predsjednica Hrvatskog društva sudskih vještaka i procjenitelja (HDSVIP).
Iako se u javnosti o njima najčešće govori tek kada se dogode velike nesreće, katastrofalni požari, urušavanja objekata ili složeni gospodarski sporovi, sudski vještaci predstavljaju jedan od temeljnih stupova hrvatskog pravosuđa. Bez njihovog stručnog nalaza i mišljenja suci ne mogu donositi pravedne i utemeljene presude u predmetima koji izravno utječu na ljudske sudbine, imovinu i poslovanje. Unatoč toj golemoj odgovornosti, struka se nalazi u apsurdnom zakonodavnom vakuumu koji traje još od sredine devedesetih godina prošlog stoljeća.
Upravo su nagomilani problemi, ali i želja za unaprjeđenjem struke kroz analizu najsloženijih suvremenih slučajeva, bili glavni motivi nedavno održanog velikog kongresa u organizaciji Hrvatskog društva sudskih vještaka i procjenitelja. Okupljanje koje je započelo još 2008. godine kao strukovna inicijativa, danas je preraslo u najveći kongres takve vrste u Europi. Dok je 2024. godine skup okupio 1002 sudionika i 52 predavača, ovogodišnje izdanje premašilo je sva očekivanja organizatora s više od 1100 sudionika, 60 predavača i desetak koautora koji su tijekom dva dana, kroz plenarni dio te pet specijaliziranih sekcija u pet dvorana, obradili čak 60 aktualnih tema. Prvi, plenarni dan okupio je suce, odvjetnike i vještake na jednom mjestu, čime je poslana jasna poruka o nužnosti zajedničkog djelovanja svih dionika pravosudnog sustava.
Zakonodavni apsurd: Pet radnih skupina bez ijednog rezultata i satnica od 9,29 eura
Jedna od najbolnijih točaka o kojoj sudski vještaci govore već desetljećima jest pitanje njihovog pravnog statusa i sustava nagrađivanja. Rad vještaka u Hrvatskoj trenutačno je reguliran tek fragmentarno, kroz Zakon o sudovima i Pravilnik o stalnim sudskim vještacima, dok poseban, krovni zakon još uvijek ne postoji. Koliko je takva situacija neprikladna za državu koja je još 2013. godine postala punopravna članica Europske unije, najbolje pokazuje usporedba sa susjednim zemljama. Sve države u okruženju koje uopće nisu članice Europske unije – uključujući Srbiju, Bosnu i Hercegovinu, Sjevernu Makedoniju i Crnu Goru – odavno imaju uređene zakone o vještacima (primjerice, entitet Republika Srpska ima ga još od 2005. godine), dok je Slovenija svoj zakon donijela 2018. godine.
Još je poraznija financijska slika. Prema povijesnim podacima koje je za potrebe kongresa iz arhivske dokumentacije izvukla bivša ministrica pravosuđa i odvjetnica Vesna Škare Ožbolt, vještaci su 1995. i 1998. godine imali identičnu vrijednost boda kao i odvjetnici. No, dok je u protekla tri desetljeća odvjetnička satnica rasla prateći ekonomske tokove i danas iznosi 100 eura, naknada za rad sudskih vještaka ostala je zamrznuta u prošlom stoljeću te danas iznosi nevjerojatnih 9,29 eura bruto po satu.
„Mi smo najnazadnija država u Europi glede naknada. Ali mi to više uopće, moram to priznati, ne možemo poštivati. Mi smo 2024. godine objavili preporučenu vrijednost satnice koja ne može biti manja nego što je cijena u našim strukovnim komorama. Znači, minimalno 50 eura po satu do 100 eura, ovisno o složenosti nalaza”, istaknula je Melita Bestvina Krnić u razgovoru za N1 televiziju.
Predsjednica HDSVIP-a pojasnila je kako manji dio vještaka posluje kroz pravne osobe i trgovačka društva koja imaju vlastite tržišne cjenike, no čak 80 posto vještaka unutar njihove velike udruge radi putem drugog dohotka. Riječ je o vrhunskim stručnjacima koji su redovno zaposleni u svojim matičnim tvrtkama ili institucijama, a sudska vještačenja obavljaju izvan radnog vremena. Međutim, njihova osobna i kaznena odgovornost za svaki potpisani nalaz i mišljenje potpuno je jednaka.
Od trenutka kada se Melita Bestvina Krnić prije 15 godina prvi put kandidirala za predsjednicu udruge, pri resornom ministarstvu osnovano je čak pet radnih skupina s ciljem rješavanja statusa i naknada vještaka. Rezultat svih pet skupina bio je poražavajući – nikada se ništa nije promijenilo, a struka nikada nije dobila konkretan odgovor zašto se reforme blokiraju. Ipak, na ovogodišnjem je kongresu postignut sveopći konsenzus da Hrvatska više nema vremena za čekanje. Optimističan signal stiže i iz političkih krugova; bivši ministar pravosuđa Ivan Malenica nedavno je na promociji knjige u Odvjetničkoj komori izrazio žaljenje što zakon nije donesen u njegovom mandatu, izrazivši očekivanje da će taj posao napokon privesti kraju aktualni ministar pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Damir Habijan.
Traganje za istinom na zgarištu Vjesnika i pod ruševinama u Novom Sadu
Koliko je posao kojim se bave sudski vještaci kompleksan i odgovoran, najbolje se vidi na velikim i medijski eksponiranim slučajevima u kojima država traži precizne odgovore o uzrocima katastrofa. Jedan od takvih aktualnih primjera u Hrvatskoj je vještačenje velikog požara u kompleksu Vjesnika.
Bestvina Krnić, koja se ovim poslom bavi još od 1987. godine, pojašnjava kako u takvim slučajevima vještaci ne provode uvijek sami laboratorijska ispitivanja, već nastupaju kao glavni analitičari i sintezatori činjenica. Nakon što specijalizirane institucije i zavodi za ispitivanje materijala te protupožarne analize dostave svoje tehničke izvještaje u sudski spis, na scenu stupa vještak. U slučaju Vjesnika, analize su pokazale zastrašujuće razmjere termičkog udara: zbog ekstremno visokih temperatura došlo je do teškog oštećenja armiranobetonske konstrukcije, prvenstveno same armature, dok se staklo na pročelju doslovno otopilo i slilo na parapete. Vještak na temelju takvih egzaktnih dokaza u spisu, uz pravo da uvijek zatraži dopunu dokumentacije ako nešto nedostaje, rekonstruira slijed događaja. Njegov je jedini zadatak, baš kao i sučev, traganje za apsolutnom istinom kako bi nalaz bio potpuno neovisan, nepristran i objektivan, bez obzira na to tko je u postupku tužitelj, a tko tuženik.
Upravo je aktualizacija takvih velikih slučajeva recept uspjeha hrvatskih kongresa vještaka, što priznaju i kolege iz Njemačke, Španjolske, Irske, Francuske i Bugarske, s kojima je Bestvina Krnić blisko surađivala kao dugogodišnja predsjednica europske organizacije Euroexpert.
Posebnu pozornost na ovogodišnjem skupu izazvalo je gostovanje vještaka iz Subotice i Novog Sada, koji su izravno radili na vještačenju uzroka tragičnog pada nadstrešnice na željezničkom kolodvoru u Novom Sadu. Prezentirani podaci bili su zastrašujući, ali i iznimno poučni za sve građevinske stručnjake i osobe zadužene za održavanje javne infrastrukture. Utvrđeno je kako je izvorna konstrukcija, projektirana još šezdesetih godina prošlog stoljeća, bila iznimno kvalitetna i stabilna. Međutim, tijekom naknadnih zahvata netko je postojeću nadstrešnicu opteretio dodatnim teretima koje statika objekta jednostavno nije mogla izdržati, što je dovelo do pucanja nosivih sajli i katastrofalnog urušavanja.
Problem nadzornih inženjera: Trčanje s gradilišta na gradilište
Tragedija u Novom Sadu otvorila je ključno pitanje koje se izravno tiče i Hrvatske: kako funkcionira sustav građevinskog nadzora? Predsjednica HDSVIP-a upozorava da Hrvatska mora hitno izvući pouke i temeljito promijeniti sustav naplate i kontrole rada nadzornih inženjera.
- Niske cijene nadzora u Hrvatskoj: Za razliku od zapadnoeuropskih država gdje su poslovi stručnog nadzora višestruko i vrlo visoko plaćeni, u Hrvatskoj niske cijene tjeraju inženjere na kvantitetu umjesto kvalitete.
- Izostanak kontrole ugovora: Kada bi se u Hrvatskoj uspostavio sustav stroge kontrole koji prati koliko je ugovora pojedini nadzorni inženjer sklopio u jednom mjesecu i koliko fizički udaljenih gradilišta istovremeno pokriva, rezultati bi bili poražavajući.
- Površan rad na terenu: Zbog prevelikog broja preuzetih obveza, mnogi inženjeri, slikovito rečeno, „trče kao pčelice s cvijeta na cvijet” i obavljaju tek formalnu kontrolu, dok bi uvođenjem reda po zapadnim standardima tek trećina njih mogla nastaviti raditi na dosadašnji način, ali uz stvarnu prisutnost i sigurnost na gradilištima.
Od potresnog inženjerstva do inicijative za registraciju romobila
Širina područja koje pokrivaju sudski vještaci – od medicine, strojarstva i prometa, preko agronomije i ekonomije, pa sve do graditeljstva – omogućuje im da prvi uoče sustavne propuste u društvu i predlože konkretna zakonska rješenja. Tako je HDSVIP, zajedno s Građevinskim fakultetom u Zagrebu, bio jedan od osnivača i inicijatora Hrvatskog centra za potresno inženjerstvo. Iskustva s terena nakon razornih potresa u Hrvatskoj pokazala su da sustav nikada više ne smije dopustiti stihiju u kojoj volonteri danima obilaze oštećene objekte dok tlo još uvijek podrhtava, a naknadni udari ruše već načete zabatne zidove i krovišta. Država mora imati unaprijed pripremljene protokole i educirane stručnjake spremne za trenutnu reakciju u slučaju požara ili potresa.
Druga važna inicijativa proizašla s kongresa, a koja je već naišla na plodno tlo u resornom ministarstvu, tiče se sigurnosti u prometu. Vještaci prometne i medicinske struke još od prošle godine snažno zagovaraju zakonsku obvezu registracije električnih romobila.
U praksi se sve češće događa da vozač romobila naleti na pješaka, nanese mu teške tjelesne ozljede i potom pobjegne s mjesta nesreće. Budući da romobili nemaju registracijske oznake niti su vezani uz obvezne police osiguranja, oštećeni građani ostaju bez ikakvih dokaza o počinitelju te nemaju načina naplatiti štetu i ostvariti pravo na pravedno obeštećenje. Uvođenjem obvezne evidencije prilikom kupnje i registracije takvih vozila, uz pripadajuće osiguranje, taj bi se problem riješio, zbog čega se već najavljuju hitne izmjene Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
Na kongresu su analizirani i međunarodni slučajevi ljudskog faktora, poput havarije kruzera Costa Concordia, gdje je jedan nepromišljen i nespretan manevar kapetana, koji je htio „pozdraviti obalu”, doveo do udara u greben i pogibije 32 nedužne osobe. Takvi primjeri služe kao trajni podsjetnik koliko sekunda nepažnje ili kršenja pravila struke može imati nesagledive posljedice.
Može li umjetna inteligencija zamijeniti sudskog vještaka?
Dok se hrvatsko zakonodavstvo koje regulira vještačenja još uvijek nalazi u devedesetim godinama prošlog stoljeća, tehnološki svijet oko nas, pa tako i samo pravosuđe, već duboko živi u eri umjetne inteligencije (UI). O utjecaju novih tehnologija na struku na kongresu su govorili stručnjaci sa Sveučilišta Algebra, ekonomski analitičari te ugledna odvjetnica iz Londona Ana Stanić.
Unatoč strahovima da bi algoritmi mogli preuzeti dio poslova, poruka struke je nedvosmislena: umjetna inteligencija nikada neće moći zamijeniti čovjeka u ulozi sudskog vještaka ili odvjetnika.
- Rizik od katastrofalnih pogrešaka: Dosadašnja istraživanja i praksa pokazuju da sustavi umjetne inteligencije mogu ozbiljno pogriješiti i generirati potpuno netočne zaključke, što je u sudskim postupcima nedopustivo.
- Alat za prikupljanje podataka, a ne donošenje odluka: Vještaci mogu i trebaju koristiti umjetnu inteligenciju kao pomoćni alat koji će znatno brže od čovjeka prikupiti i obraditi veliku količinu provjerljivih podataka. Međutim, svaki podatak koji UI izbaci mora proći strogu ljudsku i stručnu provjeru.
- Osobna odgovornost i potpis: Ključni razlog zašto tehnologija ne može zamijeniti vještaka leži u zakonskoj i moralnoj odgovornosti. Na kraju sudskog nalaza i mišljenja ne može stajati potpis „UI” ili „AI”. Iza svakog vještačenja svojim imenom, prezimenom, diplomom i čašću stoji konkretan čovjek koji pred sudom odgovara za napisano.
Zaključujući osvrt na stanje u profesiji, Melita Bestvina Krnić izrazila je nadu da će snažan odjek ovogodišnjeg kongresa, potkrijepljen tisućama poruka podrške samih sudionika, napokon potaknuti izvršnu vlast i zakonodavca na konkretne korake. Jer bez zadovoljnih, adekvatno plaćenih i zakonski zaštićenih sudskih vještaka, ni hrvatsko pravosuđe ne može jamčiti brzu, neovisnu i pravednu zaštitu građanima i gospodarstvu.