Portal Veterani - Opasnosti Koje Nosi Novi Zakon O Statistici

ZAGREB – Novi Zakon o statistici izazvao je žestoke reakcije u Saboru zbog straha od zloporabe podataka građana i poduzetnika te nedostatka zaštitnih mehanizama.

Zastupnik Josip Jurčević oštro je kritizirao predloženi zakon, upozorivši na dramatičan nedostatak mehanizama za zaštitu osobnih i poslovnih informacija, kao i na visoku opasnost od njihove zlouporabe u “institucionalno neuređenoj” Hrvatskoj.

Informacije kao najvažniji resurs današnjice

Jurčević je izlaganje započeo izražavajući zabrinutost zbog slabog interesa ostalih zastupnika za temu koja direktno zadire u temeljna ljudska prava i poslovnu sigurnost. Istaknuo je kako su podaci u suvremenom svijetu od presudne važnosti za funkcioniranje svake države, ali i svakog poduzeća.

“U današnje doba svima bi trebalo biti jasno da su podaci zapravo najvrijednija roba. Onaj tko nema podatke u potpunosti je nemoćan, bilo da se radi o pojedincu, malom poduzetniku ili velikim sustavima poput države,” naglasio je Jurčević, dodajući kako statistika predstavlja “riznicu podataka bez koje država ne može funkcionirati.”

Globalne afere i prijetnja ekonomskom špijunažom

Upozoravajući na opasnosti koje zakon donosi privatnom sektoru, zastupnik je istaknuo kako uzimanje poslovnih tajni od privatnih imatelja u korumpiranom društvu može izazvati goleme poremećaje na tržištu. Upozorio je da država nije ponudila jasan pravilnik o tome kako će se poslovni podaci štititi od ekonomske špijunaže, čime se otvara prostor za uništavanje malih poduzetnika i pogodovanje nelojalnoj konkurenciji.

Kako bi dočarao moć informacija na globalnoj razini, povukao je paralelu sa svjetskim političkim potresima.

“Te riznice podataka odlučuju čak i o tome hoće li se odvijati ratovi i kakve će biti sudbine najmoćnijih ljudi u svijetu. Prisjetimo se samo afere Epstein i potresa koji je ona izazvala u najuređenijoj državi svijeta,” podsjetio je, ilustrirajući time razmjere štete koju može izazvati curenje i zlouporaba baza podataka.

“Hitni postupak budi osnovanu sumnju”

Poseban naglasak u raspravi stavljen je na proceduru donošenja samog zakona. Prema Jurčevićevim riječima, iz hrvatskog prijedloga zakona ispušteni su ključni zaštitni mehanizmi i nadzori koje propisuje Europska unija. Činjenicu da se ovakav zakon gura u hitnu proceduru bez opravdanog razloga, ocijenio je iznimno sumnjivom i potencijalno opasnom.

Upozorio je na praksu u kojoj država, pod izlikom nužnosti, može neograničeno zadirati u privatnost građana, tražeći masovno preuzimanje osobnih podataka od banaka i telekomunikacijskih operatera bez jasne sigurnosne procedure.

“Ovaj se zakon nije smio donositi po žurnom postupku. Ima cijeli niz nedostataka s obzirom na korupciju i prijevare u kojima živimo. Nažalost, razina rasprave u Saboru spuštena je ispod razine kokošinjca za ovaj iznimno važan zakon, a to se vidi po malom broju prisutnih,” zaključio je vidno nezadovoljan zastupnik, poručivši da ovakav zakon u trenutnom obliku ne bi trebao dobiti podršku.

Saborska rasprava: “Nužnost” kao pokriće za zlouporabu moći

Nakon uvodnog izlaganja Josipa Jurčevića, saborska se rasprava pretvorila u detaljnu analizu opasnosti koje predloženi Zakon o službenoj statistici donosi u sferu privatnosti i tržišnog poslovanja. Zastupnici iz redova oporbe redom su upozoravali na manjkavost pravnih definicija, preširoke ovlasti države te kroničnu netransparentnost institucija.

Lov na vještice pod krinkom “iznimnosti”

Zastupnik Damir Barbir otvorio je pitanje nejasnih kriterija za pristup podacima malih poduzetnika. Izrazio je bojazan da bi nedovoljno precizno definirana “iznimnost” mogla postati instrument za političke obračune.

“Ne znam je li predlagatelj obrazložio koje su to iznimne situacije. Ovako kako zvuči, to može postaviti pravilo u kojem će neki biti meta, kao neki lov na vještice, lov na poduzetnike koji određenim strukturama vlasti ne odgovaraju,” upozorio je Barbir.

Jurčević se u odgovoru složio, istaknuvši kako u “neuređenoj Hrvatskoj”, gdje moć koncentriraju pojedinci, takva nedorečenost postaje opasan alat. “Ta iznimnost, nju određuje onaj tko ima moć. To je problem, a mi nismo propisali nikakve zaštitne mehanizme,” dodao je Jurčević.

Statistika u kašnjenju, ali gladna podataka

Zastupnica Sanja Radolović ukazala je na apsurdnu situaciju u kojoj država traži pristup podacima u “stvarnom vremenu”, dok istovremeno ključni statistički pokazatelji za regionalni razvoj kasne godinama.

“Kako komentirate činjenicu da nam službena državna statistika kasni za realnim životom? Mi tri godine nemamo službenih pokazatelja o BDP-u per capita po regijama, što je ključno za povlačenje sredstava iz EU fondova,” upitala je Radolović.

Jurčević je taj podatak nazvao dokazom duboke državne krize, naglasivši kako je riječ o “domeni zloporabe podataka” gdje se manipulacijom statistikom stvara lažna slika uspjeha, dok realni život građana svjedoči o nefunkcioniranju sustava.

Riječ “nužnost” kao prostor za samovolju

Zastupnik Ante Kujundžić usmjerio je pozornost na članak 46a koji propisuje pravo države na pristup podacima privatnih imatelja bez naknade, pod uvjetom da su podaci “nužni”. Ključni problem, prema Kujundžiću, leži u tome što subjektivnu procjenu te “nužnosti” donosi samo tijelo koje podatke potražuje, bez ikakvog neovisnog kontrolnog tijela.

Jurčević je zaključio kako je takav voluntaristički pristup – gdje vladajući sami određuju što je nužno – uobičajena praksa koja otvara vrata za zloporabe na svim razinama, od mikro-poduzetnika pa sve do strateške državne razine.

“Krizno stanje” kao trajni zaobilazni put?

Posljednje pitanje uputio je zastupnik Ivica Baksa, propitujući odredbu o statističkim aktivnostima izvan godišnjeg plana u “kriznim situacijama”. Jurčević je odgovorio kako je problem u tome što se definicija krize sve češće delegira centrima moći koji nemaju demokratski legitimitet.

“Prisjetimo se COVID krize – tko je proglašavao da je to planetarna kriza? Centri moći koji nemaju izborne, legalne, demokratske ovlasti proglašavaju iznimnost i time opravdavaju kršenje svih standarda ljudskih prava,” zaključio je Jurčević, upozoravajući da bi se ista logika mogla primijeniti i na domaći statistički sustav kako bi se zaobišlo redovito planiranje i demokratska kontrola.