Bila je to obična poljoprivredna ekonomija obavijena nepreglednim vinogradima. Mjesto gdje su radnici Vupika parkirali traktore i održavali lozu. No, u rano ljeto 1991. godine, ta je izolirana čistina – Opatovačka pustara – postala inkubator u kojem se stvarala vojna povijest. Tu, daleko od gradske vreve, ali zastrašujuće izložena pogledima i zraku, rođena je 4. vukovarska bojna 3. gardijske brigade “Kune”.
Kada se danas prošetate ostacima Opatovačke pustare, dočekat će vas tišina, zarasli temelji i stoljetne slavonske lipe. No, vizura koju pamti Zdenko Bikić, pripadnik A sastava ove legendarne bojne, potpuno je drugačija.
„Bili smo okruženi sa svih strana na jednoj čistini. Štitili su nas samo vinogradi,“ prisjeća se Bikić dok stoji pred ruševinama nekadašnje vojarne Nikola Šubić Zrinski. Geografija ovog mjesta bila je dvosjekli mač – izoliranost je davala mir za obuku, ali je lokacija taktički bila noćna mora. S jedne strane Sotin i Mikluševci, s druge Tovarnik i Lovas, a ravna linija prema Dunavu nudila je neprijatelju mogućnost pješačkog iskrcavanja ravno kroz čokote loze.
Vojska u radničkim hangarima
Tog 15. lipnja 1991. godine, tu se okupilo svega 165 mladića od gotovo tisuću dragovoljaca. Postrojba je odmah poprimila panhrvatski, ali i nadnacionalni karakter. Nisu tu bili samo Vukovarci. Stizali su iz cijele Slavonije, pa i šire. Mladi Luka Andrijanić stigao je ravno iz JNA iz Bosanskog Broda, dok je Ivan Dujmović ostavio obitelj u Srijemu kako bi branio Hrvatsku.
Dobili su oružje koje mnogi nikada prije nisu vidjeli. „Nismo znali kako funkcioniraju zolje, armbrusti i takve stvari… većina ljudi to nije ni vidjela,“ svjedoči Bikić. Stoga su stvar u svoje ruke preuzeli profesionalci. Pod budnim okom zapovjednika Stipana Radaša i instruktora iz legije stranaca, Miljenka Filipovića i Ante Rose, na starom betonskom poligonu Vupika počelo je ubrzano pretvaranje civila u elitne ratnike.
Bivši hangari za poljoprivrednu mehanizaciju dobili su novu svrhu. U njima su gardisti skrivali vozila od zračnih izviđanja, a civilne kamione lakirali u maskirne boje. Podignuta je visoka čeka, a oko baze uspostavljeno je osam stražarskih punktova. Noćna straža bila je jedino što je stajalo između usnulih gardista i otvorenog prostora koji je vrvio neizvjesnošću.
Iluzija mira razbijena iz zraka
Dok su mladići učili rukovati oružjem, preko Dunava je već trajala nesmiljena medijska priprema za krvoproliće. Srbijanski tisak crtao je metu na Opatovačkoj pustari, proglašavajući poljoprivredno imanje sabirnim centrom za ustaše i “Crnu legiju”.
Alibi je bio stvoren, a napad je stigao odozgo. Dana 27. srpnja, JNA izbacuje i posljednji privid neutralnosti te raketira bazu. Četvorica gardista bivaju ranjena na mjestu – Josip Jakobović, Goran Mađarević, Josip Prelčec i Antun Begčević. Zrakoplovi su sijali smrt, a po izričitoj zapovijedi državnog vrha da se ne provocira opći rat, Luka Andrijanić morao je stajati uz svoj protuzrakoplovni top i gledati – bez ispaljenog metka.
Bikić se danas sa zebnjom prisjeća jedne bizarne, ali krvave ironije s te iste lokacije nedugo nakon što je 4. bojna preseljena. „Kada smo mi otišli u vukovarsku gimnaziju, na pustaru su ušli pripadnici srpskih rezervista. Zrakoplovi JNA, misleći da smo to mi jer nisu imali koordinaciju, raketirali su vlastite snage i pobili ih.“
Tragična statistika 4. bojne Od 306 boraca koji su do kraja ostali braniti grad, preživjelo ih je manje od 20 a da nisu pretrpjeli teže rane. Gotovo 30% bojne je poginulo ili nestalo, a preko 65% prošlo je kroz ranjavanja i srpske koncentracijske logore.
Selidba u urbani pakao
Napad na pustaru bio je jasan signal: otvoreni prostor je smrtna zamka. Zapovjedništvo povlači jedini logičan potez i prebacuje ljudstvo u zgradu vukovarske Gimnazije. Sredinom kolovoza zapovijedanje preuzima Ivica Arbanas, a 4. bojna razbija se u tri satnije koje preuzimaju najteže punktove po cijeloj općini – od Svinjarevaca i Opatovca do samog centra Vukovara i Borovog naselja, gdje su se vodile bitke prsa o prsa s tenkovima.
Upravo u toj urbanoj gerili, suzdržanost s Opatovačke pustare došla je na naplatu. Krajem kolovoza, kod silosa Đergaj, onaj isti Luka Andrijanić koji je morao šutjeti pod raketama, konačno je dobio zeleno svjetlo. Njegov je top srušio prvi neprijateljski zrakoplov u Domovinskom ratu, prisilivši armadu JNA da pobjegne u oblake i spašavajući nebrojene živote na tlu.
Kada danas gledamo u zarasle temelje Opatovačke pustare, ne vidimo samo propalu poljoprivrednu ekonomiju. To je mjesto na kojem su obični radnici, studenti i mladići, vođeni čistim prkosom, napravili prvi korak prema tome da postanu istinski heroji obrane Vukovara i temeljac slobodne Hrvatske.
- Busovačke staje: Istina o krvavom masakru
Na današnji dan obilježava se obljetnica za Busovačke staje, mjesto gdje je počinjen stravičan ratni zločin nad hrvatskim civilima i braniteljima Srednje Bosne. BUSOVAČA —… Pročitaj više: Busovačke staje: Istina o krvavom masakru - “Kažite gdje je dr. Šreter!”: Žestok okršaj u Saboru nakon Pupovčevog upozorenja o nasilju na Hvaru.
Današnje izlaganje koje je održao Milorad Pupovac u Saboru, upozoravajući na nasilne incidente prema srpskoj manjini na Hvaru i u Zadru, izazvalo je lavinu reakcija… Pročitaj više: “Kažite gdje je dr. Šreter!”: Žestok okršaj u Saboru nakon Pupovčevog upozorenja o nasilju na Hvaru. - Prva borbena akcija Hrvatskog ratnog zrakoplovstva na Dinari (1991.)
Pod okriljem noći 16. lipnja 1991. godine, hrabri hrvatski letači izveli su neočekivan napad na taborište pobunjeničkih snaga. Iako s ultralakim i poljoprivrednim zrakoplovima, bila… Pročitaj više: Prva borbena akcija Hrvatskog ratnog zrakoplovstva na Dinari (1991.) - Dubrovačka Republika, suverenitet i oslobođenje Lastova (1606.)
Dana 16. lipnja 1606. godine, službeno je okončana trogodišnja mletačka okupacija otoka Lastova. Ovaj povijesni trenutak predstavlja mnogo više od pukog teritorijalnog povrata; on je… Pročitaj više: Dubrovačka Republika, suverenitet i oslobođenje Lastova (1606.) - Od slavonske pustare do vukovarskog asfalta: Kako se kalila 4. bojna “Kuna”
Bila je to obična poljoprivredna ekonomija obavijena nepreglednim vinogradima. Mjesto gdje su radnici Vupika parkirali traktore i održavali lozu. No, u rano ljeto 1991. godine,… Pročitaj više: Od slavonske pustare do vukovarskog asfalta: Kako se kalila 4. bojna “Kuna” - Srce veće od Dunava: 35 godina ponosa, suza i sjećanja na neuništive Vukovarske Kune
Na mjestu gdje je prije točno 35 godina započela priča o nevjerojatnoj hrabrosti, bivšoj poljoprivrednoj ekonomiji u Opatovcu, obilježena je velika obljetnica ustrojavanja 4. bojne… Pročitaj više: Srce veće od Dunava: 35 godina ponosa, suza i sjećanja na neuništive Vukovarske Kune - Održan 14. Bećarfest u Babinoj Gredi “Alaj ću se kerit i bećarit”
Babina Greda ponovno je postala središte slavonske tradicijske kulture i nezaobilaznog bećarca. Održan je 14. Bećarfest u Babinoj Gredi, manifestacija pod nazivom “Alaj ću se… Pročitaj više: Održan 14. Bećarfest u Babinoj Gredi “Alaj ću se kerit i bećarit” - Papa Lav XIV.: Milosrđe se ne može kupiti, te pozvao na obraćenje srca kako bi svijet izliječili od arogancije
Danas je Papa Lav XIV. na Trgu svetog Petra predvodio molitvu Angelusa, istaknuvši važnost Isusovog suosjećajnog pogleda na ranjeno čovječanstvo te uputivši snažnu poruku o… Pročitaj više: Papa Lav XIV.: Milosrđe se ne može kupiti, te pozvao na obraćenje srca kako bi svijet izliječili od arogancije - Direktor HSTS Renato Čengić oštro demantira Miletića
Nakon optužbi koje je iznio saborski zastupnik, nova afera HSTS dobila je službeni epilog. Direktor Renato Čengić za portal Veterani izričito odbacuje navode o korupciji,… Pročitaj više: Direktor HSTS Renato Čengić oštro demantira Miletića - Da li je sud donio valjanu presudu i da li će Milanović oduzeti ratna odličja Branimiru Glavašu ?
Tijekom eskalacije ratnih sukoba i bitke za Osijek, Glavaševa vojna karijera strelovito je napredovala. Dana 2. studenoga 1991. godine imenovan je pomoćnikom zapovjednika obrane Osijeka… Pročitaj više: Da li je sud donio valjanu presudu i da li će Milanović oduzeti ratna odličja Branimiru Glavašu ?
