Jarmina

Jarmina u Domovinskom ratu: simbol razaranja, ali i potpune obnove

Domovinski rat Nove obavijesti Obljetnice Vijesti

Prve granate u srpskoj agresiji na Jarminu pale su 17. kolovoza 1991. iz smjera Gaboša. Bio je to početak jednog od najtežih razdoblja za ovo slavonsko selo koje je tijekom Domovinskog rata pretrpjelo razorna razaranja i velike ljudske gubitke. Iz okolnih srpskih sela Jarmina je višekratno napadana topništvom, tenkovima, minobacačima i zrakoplovnim bombama, a crkva Sv. Vendelina postala je jedan od glavnih i najvidljivijih ciljeva agresora.

Već 3. listopada 1991. teško je oštećen crkveni krov i zvonik, a idućeg dana kazetna bomba odnijela je tri života te ranila 12 ljudi. Tijekom studenog iste godine Jarmina je napadnuta čak 21 put, u prosincu 17, a do proljeća 1992. neprijateljsko topništvo i zrakoplovi nastavili su gotovo svakodnevno razarati selo. Posebno je tragičan bio 2. svibnja 1992., kada je zvonik crkve tenkovskim granatama potpuno srušen. Do 7. svibnja Jarmina je izložena još pet puta žestokim napadima. Iz Karadžićeva, Markušice i Gaboša sustavno su razarani svi objekti, uključujući crkvu, župni dom i civilne kuće.

Od sredine rujna 1991. cijeli vinkovački kraj bio je pod neprekidnim topničkim i zračnim udarima. Vinkovci, zajedno s Nuštrom, Jarminom i Komletincima, nakon pada Vukovara 18. studenog 1991. postali su prva crta obrane Hrvatske. U tim napadima stradavalo je i civilno stanovništvo, što potvrđuje i podatak da je u razdoblju od 2. svibnja 1991. do 15. svibnja 1992. na Odjelu za patologiju Medicinskog centra Vinkovci evidentirano 319 poginulih osoba. Od toga je 201 bio pripadnik hrvatskih snaga (63%), dok je čak 111 civila (35%) smrtno stradalo od izravnih napada na civilne ciljeve.

Posebno težak dan bio je 3. listopada 1991., kada je na području Vinkovaca život izgubilo 16 osoba, najviše u Ceriću i Nuštru. Među poginulima u spomenutom razdoblju evidentirano je i sedam neprijateljskih vojnika, od kojih šest pripadnika JNA s prebivalištem u Srbiji i BiH te jedan iz Mirkovaca.

Unatoč strašnim razaranjima, Jarmina je zahvaljujući velikodušnim darovima i brizi Talijanskog Caritasa postala prvo mjesto u Hrvatskoj koje je nakon rata cjelovito obnovljeno. Obnovljene su oštećene kuće, vodocrpna stanica i vodotoranj, sagrađen je veliki društveni dom, opremljena mjesna ambulanta i apoteka, a škola je dobila novi namještaj. Posljednja na redu bila je najrazorenija građevina – župna crkva Sv. Vendelina.

Obnova crkve završena je u rujnu 1994., a već 20. listopada iste godine, na blagdan zaštitnika župe, crkva je svečano blagoslovljena i vraćena vjernicima. Blagoslov je predvodio zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić, u zajedništvu s biskupom Ćirilom Kosom i nadbiskupom iz Udina, predstavnikom Talijanskog Caritasa.

Jarmina je tako postala simbol stradanja, ali i nade – mjesto koje je, premda teško razoreno, obnovljeno snagom solidarnosti i vjere.

Izvor: Općina Jarmina, Institut Ivo Pilar



Odgovori