Danas obilježavamo 34 godine jednog od najsnažnijih izraza narodnog otpora u novijoj povijesti – trodnevne blokade tenkova Jugoslavenske narodne armije u mjestu Polog kod Širokog Brijega. Taj događaj nije bio samo čin prkosa prema nadmoćnijem neprijatelju – bio je to trenutak kada je običan narod, nenaoružan ali čvrsto odlučan, napisao jednu od najsvjetlijih stranica moderne hrvatske povijesti.
Svibanj 1991. – vrijeme neizvjesnosti, ali i buđenja
U tom povijesnom trenutku, kada je agresorska JNA, pod izlikom očuvanja “jugoslavenskog poretka”, krenula prema Širokom Brijegu s tenkovima 10. motorizirane brigade iz Mostara, nitko nije očekivao da će im se na cesti ispriječiti – narod. Muškarci, žene, mladi i stari iz Širokog Brijega, Gruda, Posušja, Ljubuškog i drugih krajeva stali su na cestu, goloruki, bez pušaka, ali s čeličnom voljom i neustrašivim srcem.
Bez ispaljenog metka, ali s nepokolebljivim stavom, zaustavili su kolonu tenkova koja se kretala prema hrvatskim područjima. Bio je to čin koji je zapanjio i same oficire JNA. Ljudi iz Pologa i okolice nisu pobjegli. Ostali su. Nahranili su i vojnike. Pregovarali. Održavali mir i red. Pokazali kako se civilizirano, ali odlučno, brani dostojanstvo i sloboda.
Branili su svoje bez oružja, ali s vjerom i zajedništvom
Zajedništvo je tih dana u Pologu bilo snaga jača od oružja. Franjevci, lokalni čelnici i obični ljudi organizirali su prosvjed, ali i mir. Nije bilo mržnje – samo poruka: “Nećete proći.” Vojni vrh iz Beograda naredio je nastavak marša, ali tenkovi su stali pred ljudima koji su branili vlastiti prag.
Tri dana otpora – temelj buduće slobode
Trodnevna blokada nije samo zaustavila tenkove. Bila je to prekretnica u jačanju svijesti da je obrana domovine moguća, čak i kada se čini beznadno. Dok su JNA jedinice pokušavale slomiti duh naroda, duh Pologa se tek rađao.
Samo godinu dana kasnije, HVO i Policija Herceg-Bosne izvojevali su pobjedu nad istom tom JNA u operaciji “Lipanjske zore”. Polog je bio uvod u obrambeni preporod – dokaz da hrabrost i vjera u svoje nikada ne ostaju bez ploda.
Vječna zahvalnost onima koji su stali pred tenkove
Danas, nakon više od tri desetljeća, obveza je svih nas čuvati uspomenu na te hrabre dane. Na obične ljude koji su učinili neobično. Na one koji su znali da se domovina brani i prije nego se ispali prvi metak – srcem, vjerom, zajedništvom.
Hvala vam, heroji Pologa. Vaša hrabrost živi u svakom slobodnom kutku naše domovine.
NEKA SE NIKADA NE ZABORAVI.
