Nakon Dana sjećanja na žrtvu Vukovara, održan je komemorativni skup “Žrtva Borova naselja za Domovinu” i 32. obljetnica strašnih stradanja civila i branitelja u vukovarskoj četvrti Borovo naselje.
Predsjednica udruge ” Vukovarske majke” Manda Patko obratila se riječima; Sjećamo se svih onih kojih nema i koji su ovdje, u ovom podrumu ostavili svoje živote. Poštovani, okupili smo se danas ovdje kako bi se prisjetili žrtava Borova naselja za Domovinu. Prije 32. godine ovdje su stajali neki od vas koji ste preživjeli strahote vukovarske kalvarije. Koji su preživjeli krvavi pir velikosrpskih neljudskih spodoba. Bili su ovdje , među nama i heroji, branitelji, žene i djeca, starci, ranjenici, djevojčice i dječaci, tek rođena i nerođena djeca. Mi smo danas došli ovdje odati počast njima. Donijeli smo im svijeće, cvijeće i našu ljubav i zavjet vječnog sjećanja. Prije 32. godine njima su došli neljudi sa mržnjom, zlobom, prijekim sudom koji su uživali u njihovoj patnji i hranili se njihovom boli, suzama i krvlju. Mi danas i ovih dana, palimo svijeće i na grobovima, na mnogim koji su na današnji dan posljednji put gledali prema nebu i Slavonskoj ravnici. Još uvijek tragamo za sudbinom i posmrtnim ostacima naših najmilijih. Još uvijek tražimo odgovore kojih nema. 374 osobe na području Vukovara još uvijek se vode kao nestale. Oni koji znaju šute, a mi osluškujemo tišinu i čekamo da proradi ljudska savjest. Ali nemamo svi savjest. Mnogi od nas, nisu više mogli čekati, napustili su ovaj svijet, kao što su naši najmiliji prije posljednjeg ljudskog suda zazivali imena svojih majki i očeva, sinova i kćeri, supruga, braće i sestara i stiskali rukom krunicu ili nevidljivi znak križa. Tako i mi, zazivamo njihova imena sa krunicom u ruci, sve do posljednjeg daha. Nikada nećemo niti jednu žrtvu zaboraviti. Nikada nećemo odustati od potrage za istinom i pravdom. Hvala svima koji se diljem domovine sa ljubavlju prisjećaju svih naših žrtava. Molimo danas i one koji su dušom i srcem s nama na ovome mjestu. Susrećemo se i s obiteljima koji danas prolaze kalvariju koju smo mi prolazili prije 32. godine. Neka nas naše žrtve drže u zajedništvu i ljubavi prema Vukovaru i našoj domovini Hrvatskoj.
Molitvu je predvodio župnik Župe Sv. Josipa Radnika, fra Ivan Bošnjak .
Nakon molitve, sudionici programa u Koloni sjećanja pošli su putem Križnog puta “Putevima sjećanja” ulicama Blage Zadre, Trpinjskom cestom do crkve Gospe Fatimske, gdje je služena misa zadužnica za sve poginule, stradale, zatočene i nestale hrvatske branitelje i civile.
Tvornica Borovo je od samog početka pa sve do okupacije Borova naselja bila žila kucavica obrane Vukovara od srpske agresije. Ona je davala struju, vodu, ondje se oružje i oruđe popravljalo i izrađivalo. U sklopu tvornice nalazilo se i njeno skladište – Borovo Commerce. Srpski napad na grad i velika materijalna razaranja napravila su od Borovo Commercea sklonište za oko 1000 građana, uglavnom starijih i nemoćnih osoba.
Posljednjih dana mjeseca rujna, s obzirom na stanje u vukovarskoj ratnoj bolnici i sve većim potrebama zbrinjavanja lakše ranjenih, bolesnih i nemoćnih u tvornici Borovo, pojavila se potreba da se Borovo Commerce organizira kao pričuvna bolnica. Pričuvna ratna bolnica i prihvatilište odigralo je u prvim danima značajnu ulogu. Evakuacija ranjenika iz grada bila je onemogućena te su lakši ranjenici i zaliječeni ranjenici i bolesnici upućivani u rezervnu bolnicu u Borovo Commerce i druga skloništa. U tom najbolje opremljenom skloništu u Vukovaru, s agregatima i stalnim dotokom vode i struje, boravilo je oko 250 ranjenika i 600 civila. Sklonište je bilo „pregrađeno“ zastorima od plahti da bi se odvojio prostor u kojemu su živjele obitelji od prostora u kojemu su bili smješteni ranjeni i umirući. Posljednji premještaj ranjenika iz ratne bolnice u Borovo Commerce izvršen je 8. studenoga 1991., uz veliki rizik, kako za ranjenike tako i za vozače. Te noći otpremljeno je iz bolnice 30 ranjenika.
Iako je Borovo Commerce trebao služiti za zbrinjavanje lakših i zaliječenih ranjenika, često su, s onim što su imali, liječnici i sestre u Commerceu morali zbrinjavati i vrlo teške ranjenike. Stanje se pogoršalo kad je početkom studenoga presječena komunikacija Vukovar – Borovo naselje. Tada su ostali odvojeni od matične ustanove te im je prekinut i kakav-takav dotok pomoći.
Dan prije potpunog sloma otpora, neminovno je bilo da na udar agresora dolazi Borovo Commerce u kojem se u to vrijeme nalazilo 250 ranjenika, žena i djece. U skladište se povukao i dio branitelja naselja, ukupno više od 1500 Borovčana. Bijela zastava i zastava Crvenog križa istaknuta je u jutarnjim satima 20. studenoga. Kalvarija je počela poslije 9 sati, kada su tenkovima počeli razarati Borovo Commerce. Uskoro se razbuktao plamen, zapalila se obuća u skladištu, postalo je jasno da će neprijatelj pokoriti tvornicu i naselje oko nje. Između 14 i 15 sati, nastupilo je vrijeme pregovora s agresorom. Pregovarači su bili prisiljeni na bezuvjetnu predaju uz fizička i psihička maltretiranja te je uslijedila dogovorena predaja. Na izlascima prema vozilima za prijevoz u koloni koja su bila udaljena i do kilometar, počeli su napadi na zarobljenike i odvođenje iz kolone. Oni koji su bili odvedeni iz kolone rijetko su se u nju vraćali, pa su svi zarobljenici u dolaženju do vozila vidjeli spas. Za zarobljene branitelje i civile bila je kobna obuća namijenjena kanadskom partneru „Roysu“, visoke žute cipele – obuća koja je uskoro postala simbol branitelja jer su po njima prepoznavali pripadnike Zbora narodne garde. Svi oni koji su na nogama imali te cipele bili su odvođeni iz kolone i ubijani. Sve muškarce, bez obzira na status, a za koje su procijenili da su mogli nositi oružje odvojili su od civila. Ta je skupina najvećim dijelom autobusima odvezena u Srbiju, u logor Stajićevo kod Zrenjanina.
Na dan okupacije Borova naselja ubijena je 51 osoba, a u ovoj četvrti u tri mjeseca opsade poginulo je 176 civila i branitelja. Njih 48 odvedenih iz Borovo Commercea još se vode kao nestali. Jedan dio civila i branitelja odvedenih iz Borovo Commercea ubijen je i pokopan u masovnoj grobnici na farmi „Lovas“. Na toj farmi, na području između Dalja i Borova Sela, započela je u travnju 2001. ekshumacija iz masovne grobnice iz koje su identificirani posmrtni ostaci 24 civila i branitelja.
Izvor: Memorijalni centar Domovinskog rata Vukovar, portal Veterani
