16. studenoga 1991. – Dan kada su se pogledi susretali u tišini i govorili ono što riječi nisu mogle.
Vukovar, grad koji je postao simbol otpora, herojstva i tragedije, danas obilježava jedan od svojih najtežih trenutaka u povijesti. Nakon pada Bogdanovaca, posljednjeg uporišta na putu prema Vukovaru, nade za proboj su gotovo iščeznule. Neprijateljske snage ovladale su ključnim točkama – silosom na Dunavu, vodotornjem, pa sve do centra grada, odsijecajući Borovo naselje od ostatka grada.
Borba do posljednjeg daha
Žestoki sukobi vodili su se na Mitnici i oko Osnovne škole Stjepana Supanca, dok su branitelji pružali otpor nadmoćnim snagama JNA i srbočetničkih postrojbi. Premda iscrpljeni i svjesni neminovnog, herojski su stajali na prvim crtama. Pogledi među njima govorili su sve – kraj je bio na pomolu, ali su odbijali posustati.
Civili u potrazi za spasom
U vukovarskim podrumima i skloništima stotine su tražile zaštitu, a bolnica je postala utočište za više od 3.500 ljudi. Umjesto sigurnosti, ti zidovi svjedočili su neizrecivoj patnji.
Mladi jastreb: “Pobjeda nam je za dlaku izmakla”
Branko Borković, jedan od simbola obrane Vukovara, kasnije će reći kako je osjećao ogorčenost jer je vjerovao da pobjeda nije bila nemoguća, već da je izmakla za dlaku. Njegove riječi odražavaju snagu i prkos svih branitelja koji su stali u obranu grada.
Vječna poruka
Unatoč padu obrane, Vukovar nikada nije poražen u duhu. Branitelji koji su ostali do posljednjeg trenutka i civili koji su podnijeli nezamislivu bol ostavili su neizbrisiv trag u povijesti Hrvatske.
Danas, s ponosom i tugom, sjećamo se tih dana. Heroji Vukovara nisu samo branili grad – branili su slobodu, dostojanstvo i budućnost naše domovine.
Vukovar – zauvijek simbol hrabrosti i žrtve. Neka nikada ne zaboravimo.
