Jedno vrijeme, polovicom 9. stoljeća, Panonska Hrvatska je bila ispod Bugarske vlasti, a potom vraća se Banovini Donje Panonije.
Tada se spominje, u nekim dijelima, Banovi Pribina i Kocelj. No, danas se općenito drži da je riječ o Hrvatskim Banovima koji su stigli sa sjeveru-zapada, vjerojatno iz Karantanije, koji su vladali Gornjom Panonijom u području oko Blatnoga jezera i proširili svoju vlast i na područje Panonske Hrvatske, te se sukobljavali s Hrvatima iz Primorske Hrvatske za vrijeme Primorskoga Bana Iljka. To je i razdoblje djelovanja Ćirila i Metoda, a samoga Metoda papa Hadrijan II. imenuje biskupom srijemsko-panonskim.
Ban Braslav je bio posljednji Panonski čelnik sjeverne Hrvatske prije Kraljevstva Tomislava Trpimirovića, a vladao je iz Siska krajem 9. stoljeća.
U pisanim latinskim izvorima se Braslavova zemlja naziva ”Regnum inter Dravum et Savum flumine”, to jest, na Hrvatskom, ”područje između rijeka Drave i Save” a od njegova doba u sjevernu Panonsku Hrvatsku ulaze naša današnja preko-dravska područja Međimurje i Baranje.
Dio Braslavove vladavine obilježen je novim opasnostima sa sjevera, odakle je zaprijetio sve jači velikomoravski knez Svatopluk koji je osvojio nekadašnju Koceljevu donjopanonsku državu oko Balatona.
Zbog toga se 884. godine Braslav nalazi u Konigsstadtenu kod Tulna u današnjoj Donjoj Austriji, kako bi se ondje poklonio caru Karlu III. Debelom i s carom uspostavio bližu suradnju protiv Svatopluka, no tada se s carom pomirio i Svatopluk.
Nakon Karlove smrti (887.), novi franački car Arnulf Karantanski poduzima pohod protiv Svatopluka, pa na franačkoj strani kao vazal sudjeluje i Braslav.
Arnulf u taj rat poziva još istočne Mađare koji tada po prvi puta prelaze Karpate i pomažu Francima u pobjedi nad Svatoplukom, a potom se privremeno vraćaju natrag u svoja zakarpatska područja.
Ipak već 896. godine prisiljeni bugarskim napadima, ovi Mađari prelaze ponovno Karpate i naseljavaju se u središnjoj Panoniji. Tada Arnulf daje Braslavu upravu nad Donjom Panonijom, nekadašnjim Blatonskim Koštelom, no Braslav to ne uspijeva obraniti od Mađara.
Potom Mađari, pod vodstvom Arpada, dolaze do granice njegove banovine, prodiru preko Drave i osvajaju cijelo Slovinje, pa dalje preko Save počinju i prve pohode na jug do Primorske Hrvatske i čak do sjeveroistoka današnje Italije. Čini se da je već 896. ili godinu-dvije kasnije i sam Braslav poginuo u tim sukobima s Mađarima.
Zatim će početkom 10. stoljeća primorski ban i potom kasnije hrvatski kralj Tomislav protjerati Mađare natrag preko Drave i sjediniti Panonsku Hrvatsku s Primorskom, to jest, cijelu Hrvatsku u jedno Hrvatsko kraljevstvo.
Zbog toga idući su Hrvatski banovi vazali i zamjenici, pisalo kako i tko može postati Hrvatski kralj, taj opis oko redoslijed biranje Hrvatskih kraljevi, je zapisano u Supetarskom Kartularu. Koji je bio primjer i zakon za biranje Hrvatskog Kralja. Nažalost, uvijek u Hrvata ima izdajica, i taj zakon su kršili.
Nakon Braslava, početkom 10. stoljeća jača snaga Primorske Hrvatske, sve dok Ban, a potom i kralj Tomislav, vjerojatno priključuje sve Hrvatske zemlje pod svoju vlast. Time prestaje samostalna povijest ovih Banovina, Kralj postoje glavni nad svih Banova i Banovinama.
O Panonskoj Hrvatskoj u razdoblju od početka 10. stoljeća pa sve do kraja 11. stoljeća zna se vrlo malo. Poznato je da je crkveno spadalo pod splitsku nadbiskupiji i formalno sisačku biskupiju, koja je izgleda postojala samo na papiru, a stvarno je bila pod jurisdikcijom hrvatskog dvorskog biskupa.
Arheološki nalazi tog područja u tom vremenu pripadaju panonskoj kulturi koja se naziva bjelobrdska, premda ima i starohrvatskih nalaza, ali izgleda uglavnom iz 11. stoljeća.
Panonska Hrvatska za vrijeme Braslava – piše Braslav.
PREUREDILA : Marica Marić
IZVOR : Hrvatski narodni Vladari, Marko Margaritoni (Rodbinske veze Hrvatskih Vladara), Rudolf Horvat, Nada Klaić i Najranija Hrvatska Povijest.
