Mile Blažević zvani Čađo, bio je Hrvat iz Struge Banske. Iako većini nepoznat, istinski je heroj hrvatskog Pounja. Svojim herojskim činom, samo 100 metara od svoje kuće, zaustavio je napredovanje neprijatelja, nesebično i svjesno žrtvujući svoj život da bi spasio živote Hrvata koji su bili u živom zidu i u hrvatskim selima Pounja. Uz Blaževića, također heroj, bio je Željko Filipović, koji je zajedno sa Blaževićem skočio na tešku strojnicu iz koje se pucalo iznad glave živog zida.
Jučer, 26. srpnja 2024. godine bila je 33. obljetnica njihovog stradavanja u Strugi Banskoj. Moj dolazak tamo bio je oko 8,30. Mjesto Struga Banska je malo ali ponosno mjesto na samoj obali Une. Kada sam došao u Strugu, mjesta za parkiranja nije bilo, pa sam parkirao kod Branka u njegovom dvorištu, jer cesta je uska i nema mogućnosti gdje dalje ostaviti automobil. Program obilježavanja počeo je u 9 sati, kada je i stigao uvaženi dužnosnik, glavni ravnatelj policije Nikola Milina, državni tajnici Tomislav Bilandžić i Darko Nekić, Ivan Jušić svaki od njih izaslanik nekog od ministra koji nisu smatrali da bi trebali osobno doći i odati poštovanje istinskom heroju Domovinskog rata. Naime, mnogi poginuli branitelji prozvani su herojima, a Blažević i Filipović su to istinski bili. Od medija, čak ni državna televizija nije imala potrebu zabilježiti jedan ovako veliki dan za Hrvatsku, a to je nesebična žrtva za Hrvatsku. Gdje je bio predsjednik Republike Milanović, predsjednik Sabora Jandroković, predsjednik Vlade Plenković .. ? Imali su važnije stvari za obilaske, poput čekanja početka OI u Parizu, njegove ( očito) druge države. Milanović .. to je nepoznato.
Gdje su ministri?
Anušić koji toliko puno skrbi o braniteljima i koji se naziva velikim Domoljubom i kojega određene braniteljske udruge favoriziraju, zašto on nije osobno došao odati počast istinskom heroju ? Gdje je bio umirovljeni general HV-a i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved ? Ne.. nije ih bilo, jer ne radi se o domoljublju, nego o čistoj političkoj odluci. Ne mogu biti na svim mjestima, zato imaju svoje zamjenike .. izaslanike. I to je u redu.
Ali, zar su Mile Blažević Ćađo i Željko Filipović kalkulirali o svojim životima toga 26. srpnja 1991. godine ? Ne .. bezuvjetno, sto metara od svoje kuće, popeli su se na podest uz cestu, i kada je kolona živog zida ( njih 49 civila) došla u blizinu zida, Blažević i Filipović opasani eksplozivom dolaze do ruba zida vičući “SVI DOLE”, i zatim prvo bacaju bombe na oklopna vozila koja su se nalazila iza živog zida, a Filipović skače na tešku strojnicu kako bi ju onesposobio. Oni nisu poginuli od nekog zalutalog metka ili u nekom skloništu. Oni su svjesno poduzeli radnje za koje su unaprijed znali da su za njih posljednje, smrtonosne, kako bi spasili civile, svoje suborca i zaustavili kolonu neprijatelja barem na kratko. Svjesno su dali svoj život za druge.
Ovaj događaj , ovaj herojski čin nije ispisan niti u jednoj knjizi, ne priča se u kronologijama ratnih zbivanja. Nije obilježena niti jedna vojna zgrada njegovim imenom, osim patrolnog broda koja je nazvana njegovim imenom.
Cijeli dan pitao sam se, što je to čini poginulog branitelja Herojem?
Ne možemo sve branitelje koji su poginuli smatrati herojima u smislu tih riječi, ovo malo grubo zvuči, ali to je činjenica. Svaki život koji je dan u obrani hrvatske je vrlo bitan i zaslužuje naše poštovanje i sjećanje. Ali ako pričamo herojima, onda se taj čin uistinu mora razlikovati od , primjer, da li je branitelj poginuo od zalutalog metka i li je branitelj poginuo jer je svoj život žrtvovao da bi zaštitio nečiji drugi. Taj kriterij mora postojati i on se mora prikazati na ispravan način, a tako i obilježiti.
Blažević i Filipović nisu bili obični redarstvenici. Nisu poginuli slučajno. Bili su istinski domoljubi koji su shvatili da njihovi životi mogu donijeti slobodu mnogima drugima. Njihov herojski čin nije zabilježen u knjigama, niti je obilježena vojna zgrada njihovim imenom. Ali mi, kao društvo, moramo se zapitati: što čini poginulog branitelja herojem?
I kako im država daje zahvalu ? Na koji su način država i osobe koje vode državu odali poštovanje osobi, heroju, domoljubu ?
Zašto medij nije došao obilježiti taj događaj? Zato što nije došao nitko od vodećih političara .. Država bi trebala odavati posebnu počast takvim herojima, a mediji bi trebali pratiti obljetnice stradavanja ne samo zbog političara, već i zbog onih koji su dali sve za nas.
Iako je Ravnateljstvo policije organiziralo predivno i emotivno obilježavanje, smatram da država nije odala posebnu počast heroju koji je svoj život dao da zaštiti civile, i za slobodu hrvatske.
Dok se prisjećamo njihove hrabrosti, pitamo se: gdje su bili naši saborski zastupnici? Zašto nisu došli odati počast istinskim herojima Domovinskog rata?
Pitam se gdje je jučer bio Stipe Mlinarić Ćipe, gdje je bio Tomislav Josić, Ivica Kukavica, Josip Đakić, Ante Deur i svi ostali saborski zastupnici koji pričaju i “kao” bore se za zaštitu digniteta Domovinskog rata, a nisu došli odati počast heroju Domovinskog rata.
