Zagreb, 16. travnja 2025. – Zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša uputio je uskrsnu poruku u kojoj je naglasio da je Uskrs svetkovina nade i novoga početka te pozvao vjernike da aktivno svjedoče „evanđelje života“ u svojim obiteljima, na radnim mjestima i u društvu.
Dragi vjernici, poštovani čitatelji i svi ljudi dobre volje – radost Uskrsa, nade koja nadilazi smrt, poziva nas na dublje promišljanje o daru života, o dostojanstvu svakoga čovjeka i o našem zajedničkom poslanju u svijetu prepunom izazova.
U srcu kršćanske vjere nalazi se istina koja nadilazi prolaznost i tamu svakodnevice – Krist je uskrsnuo! Njegovo uskrsnuće nije tek puki religiozni simbol, već živa snaga koja mijenja stvarnost. To je temelj naše nade, zalog pobjede dobra nad zlom, ljubavi nad mržnjom, života nad smrću. U svijetu koji često tone u beznađe – od ratova u Ukrajini i na Bliskom istoku, preko širenja terorizma, do svakodnevnih patnji migranata i nerođenih – poruka Uskrsa ostaje svjetionik nade i poziv na buđenje savjesti.
U ovoj Jubilejskoj godini, kada obilježavamo i 30 godina od objave enciklike Evangelium vitae, sjetimo se riječi svetog Ivana Pavla II. koji nas podsjeća da smo svi uključeni u dubok, dramatičan sukob između kulture smrti i kulture života. Ta borba nije nešto apstraktno – ona se događa danas, sada, u našim domovima, na našim ulicama, u zakonima koje donosimo i u vrijednostima koje živimo. Papa nas poziva da bezuvjetno stanemo na stranu života – jer, kako kaže, “život je uvijek dobro”.
Kristovo uskrsnuće: Odgovor na tamu vremena
Krist koji je pobijedio smrt, daruje čovjeku novu nadu, novu snagu. Njegova krv nije tek simbol, već konkretno svjedočanstvo ljubavi koja preobražava povijest. U njoj crpimo snagu da ne klonemo pred kušnjama današnjice – pred kulturom odbacivanja koja ne priznaje vrijednost nerođenog djeteta, bolesnog starca, čovjeka s invaliditetom ili onoga tko je prisiljen bježati od rata.
Uskrs nas poziva da se odupremo logici sebičnosti i pragmatizma koja život mjeri isključivo kroz prizmu koristi. Nasuprot tome, kršćanska vizija života temelji se na otajstvu – da je svaki čovjek stvoren na sliku Božju, da ima neotuđivo dostojanstvo i da njegova sudbina nije smrt, nego vječnost.
Društvena odgovornost u svjetlu uskrsne nade
Sadašnji trenutak u kojem se nalazi čovječanstvo – i naš narod – prožet je mnogim nesigurnostima. Ratovi, ekonomska nestabilnost, duhovna praznina, iseljavanje mladih, demografska kriza – sve nas to poziva da se kao društvo trgnemo iz letargije. I upravo u tom kontekstu Uskrs donosi poruku ohrabrenja: promjena je moguća, ali ona započinje iznutra – iz srca, iz savjesti, iz istinskog obraćenja.
Ne možemo graditi budućnost dok prešućujemo istinu prošlosti. Zato je važno s pijetetom obilježiti i 80. obljetnicu tragedije Bleiburga i Križnog puta. To nije tek povijesna bilješka, već moralni imperativ – da damo mir onima koji su nevino stradali, da prestanemo prešućivati njihovu žrtvu, ne radi osvete, već zbog pravednosti. Da im vratimo dostojanstvo – kako bismo kao narod mogli u miru koračati naprijed.
Duhovni preporod – temelj prave obnove
Mnogo se govori o reformama, o ekonomiji, o ulaganjima. No, bez duhovne obnove sve to ostaje na staklenim nogama. Hrvatska treba preporod – ali on mora započeti u čovjeku. Potrebna nam je obnova srca, obnova savjesti, povratak temeljima kršćanskih vrijednosti koje su oblikovale našu povijest.
Duhovni preporod znači prepoznati obitelj kao kolijevku života i vrijednosti, prepoznati župnu zajednicu kao mjesto duhovnog rasta i međusobnog služenja, i svjesno odlučiti živjeti vjeru ne samo u privatnosti, nego i javno – u školama, kulturi, medijima, politici. Biti kršćanin ne znači skloniti se od svijeta, nego donijeti mu svjetlo.
Domoljublje iz vjere i ljubavi
Ove godine također slavimo 1100 godina od krunjenja kralja Tomislava. Taj povijesni događaj podsjeća nas na duboku povezanost hrvatskog identiteta i kršćanske vjere. Domoljublje, utemeljeno u vjeri, nije isključivost, nego odgovorna ljubav prema vlastitome narodu, poštovanje prema drugima i predanost općem dobru.
Upravo nas Uskrsnuli Krist poziva da budemo graditelji mostova, a ne zidova. Njegove riječi učenicima – “Mir vama!” – nisu bile puka utjeha, već nalog: idite i donosite mir, pravdu, ljubav. I nama danas te riječi odzvanjaju u ušima. Pozvani smo biti svjedoci nade, nositelji svjetla, ljudi koji neće pokleknuti pred izazovima, nego će ustrajati u dobru, i kad je teško, i kad je nepopularno.
Nada koja ne razočarava
Na kraju ove uskrsne poruke ostaje poziv – da otvorimo srce Uskrslome Kristu, da dopustimo njegovoj ljubavi da nas preobrazi, da zajedno gradimo društvo koje čuva život, poštuje svakog čovjeka i ne zaboravlja svoju prošlost. On koji je rekao: “Evo, sve činim novo!” (Otk 21, 5), neka nas učini novima – kao ljude, kao narod, kao čovječanstvo.
Uskrs nije tek spomen. On je stvarnost. On je početak nečega novoga. I zato, s vjerom, recimo: Krist je uskrsnuo – doista je uskrsnuo! Aleluja!
Izvor: Zagrebačka nadbiskupija
