Saborsko, 2. studeni 2024. – U znak siječanja na petoricu poginulih pripadnika PU karlovačke, spomen-obilježja masovne grobnice u Saborskom položeni su vijenci i zapaljene svijeće.
Svečanosti odavanja počasti uz obitelji poginulih, nestalih i umrlih branitelja, sudjelovali su i zamjenik načelnika Policijske uprave karlovačke Darko Bratić i načelnik Policijske postaje Ogulin Goran Vukelja, izaslanstvo Općine Saborsko s načelnikom Markom Bićanićem i predstavnici HVIDR-e Saborsko.
Marko Krizmanić, rođ. 06.08.1959., Milan Čorak, rođ. 03.04.1961., Joso Matovina, rođ. 01.01.1963., Petar Matovina, rođ. 25.06.1968. i Ante Kovačić, rođ. 15.12,1960.
Kroz molitvu koju je predvodio župnik župa Saborsko i Plaški velečasni Bruno Lovaković te prigodnim riječima sjećanja, svi prisutni odali su počast poginulim policijskim službenicima.
Povjesnica
Saborsko je okruženo srpskim selima i jedno je od prvih mjesta u Hrvatskoj koje se već u proljeće 1991. našlo na udaru srpskih militanata, a od kolovoza u potpunoj blokadi. Napadi iz minobacača su počeli 5. kolovoza 1991. godine u ranim jutarnjim satima iz pravca Ličke Jesenice. Branitelji Saborskog su više od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Manje grupice branitelja prolazile su kroz okupirani teritorij do Ogulina po streljivo i pomoć te se vraćale u Saborsko. Bili su to mahom mladići od dvadesetak godina.
Koliko je bila neravnopravna borba šačice golorukih branitelja Saborskog i agresorske vojske govori činjenica o danu pada (12. studeni 1991.). Naime, 12. studenog JNA je, s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i oko 1000 pripadnika četničkih postrojbi, probila obrambene crte Saborskog. Pred općim napadom topništva, zrakoplovstva, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga, branitelji su unatoč izuzetnoj hrabrosti i ustrajnosti bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s ostalim stanovništvom. Po ulasku u mjesto pripadnici agresorske vojske su išli od kuće do kuće i ubijali preostale žitelje koje su bacali u zajedničku grobnicu u blizini župne kuće. Većinom su to bili stariji ljudi koji nisu željeli ili nisu mogli napustiti svoje domove. Masakr je počinjen nad 51 nevinom žrtvom među kojima je najstariji ubijeni Mate Matovina u 96. godini života.
Svoj bijes i uništavanje agresor je nastavio na hrvatskoj imovini, tako da su toga dana u Saborskom zapaljeni i uništeni svi javni objekti, srušeno je preko 350 obiteljskih gospodarstava. Sve kuće su opljačkane, a mjesne crkve (crkva svetog Ivana Nepomuka i crkva BDM od Svete Krunice) i groblje su u potpunosti razoreni.
Ubili su sve koje su zatekli, ukrali su sve što su mogli ukrasti i mislili su da su Saborsko izbrisali s lica zemlje.
Preživjeli mještani tri su se dana provlačili kroz šume sve do Bihaća odakle su autobusima prevezeni u Hrvatsku. Palo je Saborsko, ali srce mještana, premda duboko ranjeno, nije se predalo. Golgota stanovništva Saborskog trajala je pune četiri godine do oslobođenja u vojno – redarstveno akciji Oluja 1995. godine.
Izvor: Općina Saborsko, PU karlovačka
