U Pastoralnom centru Vikarijata u Osijeku, održana tribina ” Hrvatsko srce”

Hrvatska Povijest Nove obavijesti Riječ branitelja Vijesti

U organizaciji Hrvatske družbe povjesničara „Dr. Rudolf Horvat“, koja je nedavno obilježila 15 godina djelovanja, održala je jučer 20. travnja, u osječkom Vikarijatu tribinu pod nazivom „Hrvatsko srce“ – U spomen na hrvatske velikane.

Tribina je organizirana u dva dijela. Prvi dio odnosi se na komunističku represiju i prikrivena grobišta, dok je u drugom dijelu predviđeno izlaganje s temom bitke Domovinskog rata.

Uvodnu riječ imala je Blanka Matković. Dr. Blanka Matković koja je doktorirala na Odsjeku za političke znanosti i međunarodne studije na University of Warwick, Velika Britanija. Doktorsku disertaciju pod naslovom  From combatants to civilians: Exploring and re-thinking a ‘normal life’ in post-conflict Croatia (1995 –  2017) koju je radila pod mentorstvom Dr Briony Jones i Dr Erzsébet Strausz (a u početnoj fazi doktorata i pod mentorstvom Dr Mirande Alison i Dr Gabrielle Lynch) obranila je dana 22. ožujka 2021. pred komisijom u kojoj su bili Dr Julia Welland, stručnjakinja za ratne i sigurnosne studije, te Dr Roger Mac Ginty sa Durham University koji je stručnjak u području istraživanja političkog nasilja, rata, izgradnje mira, međunarodnih intervencija i mirovnih procesa. 

Na poziv organizatora iz jednog znanstvenog instituta u Estoniji, u veljači ove godine, krenula je uvodno u tribinu moderatorica tribine Blanka Matković, te je ispricala nazočnima kalo je prisustvovala međunarodnoj konferenciji o komunističkom teroru na kojoj je predstavljala Hrvatsku.

Bila je to prva prilika da međunarodnu javnost i znanstvenike iz 17 zemalja upoznamo sa izazovima istraživanja komunističkih zločina počinjenih nad našim narodom, a na temelju izloženog, zaključak je bio da je Hrvatska u strahovitom zaostatku u odnosu na druge europske bivše komunističke države te se stoga može usporediti s Putinovom Rusijom. Doznali smo i to da je sve ono što istinoljubivi povjesničari u Hrvatskoj proživljavaju, uključujući progone, medijski linč, nemogućnost zaposlenja ili napredovanja, nazivanja najpogrdnijim imenima, uključujući „nacisti“, „klerofašisti“ i „negatori Holokausta“ nije hrvatska specifičnost jer sve su to proživljavali i drugi znanstvenici diljem nekadašnje komunističke Europe u trenucima kada su se usudili progovoriti o komunističkim zločinima u svojim domovinama. Neistina je ono što nam se pokušava nametnuti kroz mainstream medije da smo mi nekakva hrvatska sramota. Istina je to da su jedina sramota oni koji nam podmeću. Osim ovih poruka nama, Hrvatima, osnovna misao spomenute konferencije bila je da komunizam još uvijek predstavlja najveću opasnost europskom miru i stabilnosti jer agresija na Ukrajinu jest komunistička. Usput, konferenciji su nazočili i istraživači iz Ukrajine i Rusije, završni zaključci konferencije su bili jednoglasni kao i posljednji pozdrav svih sudionika „Nadamo se da se vidimo dogodine u doista demokratskoj Europi slobodnoj od komunističkog terora“.
Unatoč dugogodišnjoj djelatnosti naše udruge, šest objavljenih knjiga te brojnim znanstvenima radovima i novinskim tekstovima koje su objavili članovi naše udruge, naša je udruga još uvijek relativno nepoznata hrvatskoj javnosti
.

Rezultati našeg rada se često pripisuju drugim istraživačima i udrugama, mediji uz naša imena često navode potpune izmišljotine, a mogućnosti da objavimo demantije su gotovo ravne nuli. U onim rijetkim prilikama kada se naša udruga ipak spominje, često je to uz netočan naziv udruge. Posebno zbunjuje imenica „družba“ u našem nazivu iako je upravo ta riječ vezana uz same okolnosti osnivanja ove udruge. Naime, iako smo suosnivači udruge kolega Stipo Pilić i ja, razgovori o osnivanju udruge su vođeni u središtu jedne druge družbe. Bilo je to u Palmotićevoj ulici u Zagrebu u prostorijama Družbe Isusove prilikom naših razgovora s isusovcem, pokojnim paterom Vladimirom Horvatom. Pater Vlado bio je istaknuti hrvatski jezikoslovac te nekadašnji ravnatelj Hrvatske katoličke misije u Parizu u vrijeme kada je u tom gradu ubijen znameniti hrvatski emigrant i domoljub Ante Bruno Bušić, čiji je sprovod pater Vlado vodio. Pater Vlado je pozdravio moj prijedlog da udrugu nazovemo po istaknutom hrvatskom povjesničaru i jednom od idejnih začetnika Hrvatske seljačke stranke Rudolfu Horvatu čiji je rad pater Vlado dobro poznavao. No, mučio nas je cjeloviti naziv udruge jer nam je želja bila izbjeći riječi poput „udruga“ ili „društvo“. Stoga je pater Vlado predložio: „Neka se zove družba, kao Družba Isusova“. I tako je rođena naša udruga čiji karakter nije vjerski poput onog Družbe Isusove, ali ono što nas povezuje jest ljubav prema istini i znanosti. Naime, upravo su isusovci osim društvenom angažmanu bili posvećeni naobrazbi i znanosti pa su tako zaslužni i za utemeljenje institucije koja će kasnije postati zagrebačko sveučilište. Isusovci su bili znameniti hrvatski znanstvenik Ruđer Bošković, zatim Bartul Kašić, autor prve hrvatske gramatike, te pater Petar Perica, pjesnik i autor pjesme „Zdravo djevo, kraljice Hrvata“ kojega je zajedno sa skupinom Dubrovčana komunisti ubili na otoku Daksa kraj Dubrovnika krajem listopada 1944. godine. Stoga možemo biti ponosni da u nazivu svoje udruge nosimo tu jednu riječ koja nas povezuje s duhom katoličkog reda koji je dao izuzetan doprinos intelektualnom, kulturnom i duhovnom razvoju hrvatskog naroda. Ta jedna riječ podsjeća nas ne samo na okolnosti rođenja naše udruge nego i na neuništivi duh hrvatskog naroda koji je unatoč svim nedaćama kroz stoljeća uspio sačuvati svoju kulturu, jezik i identitet. Upravo je taj duh razlog zbog kojega smo 15. rođendan naše udruge odlučili proslaviti ne prezentirajući naš rad i knjige nego ovom manifestacijom u prisustvu brojnih poštovanih prijatelja i gostiju, kako izlagača na različite teme iz hrvatske povijesti 19. i 20. stoljeća, tako i drugih udruga koje su sudjelovale u suorganizaciji ovih sedam tribina. Naime, ove godine hrvatski narod obilježava važne obljetnice od nacionalnog značaja i to 200 godina rođenja Otca domovine dr. Ante Starčevića te 150 godina rođenja hrvatskog povjesničara dr. Rudolfa Horvata i proslavljenog hrvatskog književnika Antuna Gustava Matoša. No, iako je ova serija tribina inspirirana spomenutim obljetnicama, ona je posvećena svim hrvatskim velikanima. A kad kažemo “velikani”, pritom doista mislimo na sve one čije je srce kucalo za našu Hrvatsku, od “velikih” Oca Domovine dr. Ante Starčevića, dr. Rudolfa Horvata, A.G. Matoša i mnogih drugih do “običnih, malih”, a ipak velikih ljudi poput na primjer Blage Zadre i Žarka Manjkasa Crvenkape, dakle svih onih kojima je Hrvatska, kako je to govorio pokojni dopredsjednik Hrvatske stranke prava Ante Paradžik, bila prva i posljednja ljubav. Uostalom, kada bismo podnaslov ove serije tribina nastavili proširivati imenima znamenitih hrvatskih domoljuba i njihovih rođendana, bilo bi tu upravo i ime Ante Paradžika kojemu se ove godine navršava 80 godina rođenja.

U nastavku je moderatorica zamolila sve nazočne da se ustanu i ostanu stajati nakon intoniranja hrvatske himne te minutom šutnje odamo počast svim našim znanim i neznanim velikanima, junacima i mučenicima.

U nastavku izlaganja, pušten je kratki 5-minutni prilog o Anti Starčeviću kojega je pripremio hrvatski redatelj Vanja Vinković.

Sljedeći govornik je bio Marko Krznarić, iz Antunovca, dragovoljac Domovinskog rata. Zbog bolesti, odlazi u mirovinu a pri oporavku počinje istraživanja po arhivama i drugim ustanovama. Početna istraživanja su bila stradanja članova obitelji, a kasnije prelaze u istraživanja događaja u Republici Hrvatskoj i šire. Predsjednik je osječkog ogranka hrvatskog domobrana.
Marko Krznarić govorio je o vojnom groblju u Osijeku, poput Novog groblja koje je nakon 1945. godine prerovano i svu zemlju prebačena na lokaciju stare ciglane. “Odvoz viška zemlje odvozi se kiperima te se istovara 2000 metara od gradilišta ( Stara ciglana- danas preko puta Pevex- a). U tome Antun Ignac( brat od generala Ignaca) bio je u komitetu i jedan od osoba koji je donio tu” Odluku” preseljenju groblja. Na upit Marka o tome događaju, Antun je rekao da se ne sjeća toga, da je on bio tamo samo radi dizanja ruke. Do danas se još nije izvršio uvid o tome.


Nakon Marka, sa govornice je izlagao Pero Šola. Pero je rođen 1962. godine u Prisoju, Tomislav Grad ( BiH). 1963. godine doseljuje u Đakovo gdje je završio osnovnu i srednju školu. Fotografijom se počeo baviti 1986.i izlagao je na nekoliko samostalnih izložbi. Pero je izlagao o zločinima i žrtvama. Na području Osječko-baranjske županije ima oko 300.000 stanovnika. Mi smo popisali oko 13.000 imena . Grad Osijek, u to vrijeme imao je 45.000 stanovnika, a imao je 2.000 žrtava. Kada to sve zbrojimo, imamo popis žrtava koji od strane partizana prešućen. Po popisu koji smo mi napravili, služeći se dokumentima iz arhiva, na području Osječko-baranjske županije ubijeno je 5%, što se može tumačiti kao Genocid.

Ivo Tubanović, rođen je u Vukovićima (BiH) 1948. godine. Osnovnu školu završio je u Dobretićima, kasnije se školovao u Sloveniji. 1967. godine naseljava se u Đakovačke Selce. Zatim je bio na radu u Njemačkoj. Hrvatski je politički zatvorenik. Sve kazne zatvora je služio u Staroj Gradiški do 1990. godine, kada je amnestiran. Nakon izlaska iz zatvora radio je u PIK Đakovo. Trenutno obnaša predsjednika Hrvatskog društva političkih zatvorenika Osječko-baranjske županije. Su prerađivač je knjiga “Prešućene žrtve Đakova i Đakovštine u drugom svjetskom ratu i poraću” Ivo je govorio o političkim zatvorenicima i publikaciju koju izrađuju. Govorio je brojevima žrtava na području Đakova i Đakovštine, i u Bosni i Hercegovini , Sanskog Mosta.

U drugom djelu tribine, izlagalo se bitkama u Domovinskom ratu. Drago Štokić govorio je putem video linka. Njegovo predavanje bilo je usmjereno na ratna djelovanja oko Požege. Srpska pobuna oko Požege i djelovanja pete kolone. 1991. godine pripadnici pobunjenih Srba izvršili su diverzantsku akciju miniranjem dva supa dalekovoda gdje ostalo bez struje veliki dio naselja. Te je nastavio o miniranjem pruge od istog dijela pobunih

Tanja Belobrajdić, književnica i hrvatska braniteljica iz Vukovara. “Uvijek sam spremna govoriti o temi o kojoj mislim da imam nešto reći, a to su hrvatski branitelji, poginuli i nestali u obrani Vukovara”. Tanja je u izlaganju govorila o vlastitom iskustvu. Bila je u obrani Vukovara od prvog dana p sve do njegovog pada, kada je zajedno s 38. svojih suboraca, pripadnika Vojne policije i HOS-a , probojom kroz minska polja i neprijateljske linije napustila Vukovar.

Umirovljeni satnik HV-a Mirko Adžaga. Jedan od sudionika obrane Nuštra i autor knjige “Vatrene ulice “, te je autor dokumentarnog filma “Obrana Nuštra” .

Mirko je živi svijedok bitke za Nuštar, uz svoja dva brata od kojih je jedan poginuo, a on sam ranjen na Južnom bojištu gdje je ima funkciju zapovjednika bojne. Bitka za Nuštar je ispisana u listopadu 2021. , u magazinu Vojna povijest. Mirko je potaknut pisanjem istine o biitkama za Nuštar, kroz sva one medije gdje su pisane neistine . Značaj i položaj Nuštra; Nuštar je smješten na žili kucavici između dva grada, Vukovara i Vinkovaca. Da su Vukovar i Bogdanovci pali ranije, sve snage bi bile usmjerene na Nustar i Vinkovce. Kada su neprijatelji krenuli na Marince, napali su sa više tenkova nego što je bilo branitelja u Marincima. Vrlo je važno znati da u Marincima nije poginuo niti jedan hrvatski branitelj, što puno toga govori. Mirko nadalje spominje kako često nailazi na podatak kako je postojalo dva odvojena napada na Nuštar, a postojala su tri odvojena napada.

Obranu i sam tijek napada na Bogdanovce, izlagao je Damir Radnić.

Rođen je 1958.godine . Umirovljen je pukovnik HV-a. Kao dragovoljac HOS-a odlazi u rat u ljeto 1991. Na raznim terenima provodi preko 1200 dana, a ranjavan je pet puta.

Promotor filmova “Štafeta smrti”, “Ivan vitez Brdar” i izložbe “Vukowar 1991.” Povremeno objavljuje tekstove na portalu “DOM”.

Damir je govorio o početku napada na Bogdanovce, tijeku bitke i proboju, koja je dobila naziv “Štafeta smrti”.

Odgovori