Diljem cijele Hrvatske zapaljene su svijeće u znak vječne zahvalnosti za žrtvu Vukovara i Škabrinje, koji su dali svoje mlade živote za slobodnu, neovisnu i demokratsku Hrvatsku. Danas, 17. studenog, u krugu Nacionalne memorijalne bolnice „Dr. Juraj Njavro“ Vukovar, koja je simbol grada i ustrajnosti Vukovara, okupio se veliki broj ljudi iz cijele Hrvatske, koji su došli odati dužnu počast i zahvalnost.
Uz brojne okupljene, obitelji poginulih i nestalih hrvatskih brnaitelja i civila, svečanosti je sudjelovao i državni vrh. Svijeću podno Spomen-obilježja u krugu bolnice, zapalili su; potredsjednici Vlade, ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved i ministar obrane Ivan Anušić, saborski zastupnici, Marijana Balić, Ante Deur, Stipo Mlinarić, gradonačelnik Sinja Miro Bulj, gradonačelnik Vukovara Ivan Penava, Marin Miletić i mnogi drugi, uz župane, gradonačelnike i načelnike, udruge iz Domovinkog rata , veterane iz Domovinskog rata. te građanke i građani s područja Vukovara , Vinkovaca , Osijeka , Našica, Zagreba, Rijeke, Zadra pa sve do Dubrovnika, a tako i iz inozemstva.
Molitvu je predvodio fra Marijan Ligenza, župni vikar župe sv. Filipa i Jakova, uz nastup klape „Sveti Juraj” – Hrvatske ratne mornarice te čitanja Franjevačke mladeži.
Prisjetimo se i posljednjeg izvještaja s vukovarskog radija od Siniše Glavaševića;
„Nema razloga za čekanje sa evakuacijom jer su u Vukovaru ostali samo civili u skloništima. Za kroniku dana javlja se Siniša Glavašević. Maratonski pregovori koji su počeli od jučer, imali svoje uspone i padove, na radost 15.000 preživjelih odraslih osoba i 2.000 djece polako ulaze u svoju završnicu. Europska mirovna misija nije ušla u grad, iako se to očekivalo. Ali, sudeći po posljednjim telefonskim razgovorima sa gospodom Budišom, postoje realne mogućnosti da evakuacija počne još sutra. No, ne treba zaboraviti i na ranije pokušaje realizacije nekih dogovora koji su nužno bili kompliciraniji. Svi stoga sa strepnjom očekuju daljnji razvoj događaja i nadaju se da će uskoro vidjeti konvoj.
Slika Vukovara u 22. satu 87. dana ostat će svjedocima ovog vremena zauvijek u sjećanju. Avetinjski prizori nižu se do beskraja. Miris paljevine. Pod nogama se osjete ostatci trupovlja, građevinskog materijala, stakla, ruševine i jeziva tišina. Istovremeno liječnici u vukovarskoj bolnici bore se sa mnogim nedaćama. Od velikog broja ranjenika, od kojih je 300 težih i 400 nešto pokretnijih, mnogih civila koji su ovdje našli utočište do strašnih rana kakva je snašla 5,5-mjesečnu bebu, koju je danas u poslijepodnevnim satima operirao doktor Tomislav Vlahović. Od ostataka granate u tom djetetu je veoma stradalo bedro i natkoljenica. Slično se dogodilo i 4,5-godišnjoj djevojčici kojoj je granata smrskala rane. Još nedavno smo javljali o stradanju jedne buduće majke i njenog nerođenog djeteta.
Breme takvih slučajeva civilizacija nije u stanju podnijeti. Plinska gangrena, svi se ovdje nadaju, neće više nikada carovati medicinom. A ovoga trenutka, evo, dobijam podatke o završenim pregovorima. Konvoj kreće sutra u 10.00 sati, imat će kapacitet 500 pacijenata. Ići će relacijom Vukovarska bolnica – Priljevo – Lužac – Bogdanovci – Marinci – Zidine – Nuštar. U civilnim skloništima naselja Borovo sutra će također biti uspostavljen kontakt gdje ima negdje oko 200 ranjenika i također će biti priključeni evakuaciji stanovništva u sljedećim danima. Nadajmo se da je mukama po Vukovaru kraj.“
U tri mjeseca opsade Vukovara, ukupno 12 zaposlenika bolnice je poginulo, 20 ih je ubijeno na Ovčari, a za 4 se i dalje traga. Prema podatcima iz monografije o Vukovaru koja je objavljena 2008. godine, ovo su podatci o stradalom, ubijenom i nestalom medicinskom osoblju:
12 identificiranih poginulih zaposlenika tijekom opsade: Vlasta Aleksander, Karlo Crk, Dušica Jeremić, Ljubica Kojić, Goran Krznarić, Nevenka Matić, Zdenka Miličević, Ljubica Obradović, Ivan Raguž, Marica Stanek, Blanka Stefanjuk i Rudolf Terek.[6]. Dvadeset (20) zaposlenika ubijenih na Ovčari: Jozo Adžaga, Ilija Asađanin, Ivan Banrauch, Tomislav Bosanac, Ivan Buovac, Dragan Gavrić, Zlatko Jarabek, Đuro Knežić, Zlatko Krajnović, Tomislav Mihović, Tomislav Papp, Tomo Pravdić, Stjepan Šarik, Đuro Šrenk, Zvonko Varenica, Goran Vidoš, Mato Vlaho, Miroslav Vlaho, Josip Zeljko i Mihajlo Zera.[6]. Uz ubijene i poginule još treba nadodati i 4 zatočena zaposlenika tijekom okupacije grada čija je sudbina nepoznata: Ivan Baranjek, Marko Mandić, Ivan Božak i Zvonko Vulić.
Do 18. studenog 1991. vukovarska bolnica tretirala je preko 4.000 ranjenika. Kirurški je bilo tretirano između 2.500 i 2.900 ljudi, a tijekom opsade rođeno je čak 16 djece.
Dana 19. studenog JNA ulazi u prostorije vukovarske bolnice. U tom trenu, bolnica zbrinjava oko 420 ranjenika i bolesnih osoba. Provodi se „selekcija ranjenika“, te ih se autobusima otprema u prostorije Veleprometa i vojarni. Nekima se zauvijek gubi trag. Danas, za 66 osobe se i dalje ne zna gdje su završili. Na Ovčari je ekshumirano 200 tijela, od kojih su identificirana 193. Od tih 193, potvrđeno je kako je 97 bilo pacijentima vukovarske bolnice.
