Danas 13. siječnja 2024. godine u mjestu Gvozdansko, obilježena je 446. obljetnica tromjesečne opsada i junačke obrane utvrde Gvozdansko koju su branili desetak vojnika i 200.-tinjak poljodjelaca, rudara, žena i djece. Također, u sklopu 446 obljetnice održano je i tradicionalno hodočašće hrvatskih branitelje, ove godine 14. po redu.
Svečanost je započela sv. Misom koja se održala u crkvi Sv. Filipa i Jakova a predvodilo je dubrovački biskup monsinjor Roko Glasnović u koncelebraciji sa biskupom sisačke biskupije dr. sc. Vladom Košićem, uz mnoštvo svećenika, redovnika i redovnica te branitelja i hodočasnika iz cijele Republike Hrvatske.
Nakon svete Mise, održao se tradicionalni mimohod koji se formirao ispred platoa i ispod crkve sv. Filipa i Jakova koji se kretao glavnom cestom do spomenika žrtvama u centru sela.
Svečanosti odavanjem počasti polaganjem vijenca i paljenjem lampiona svim Hrvatskim žrtvama, sudjelovali su izaslanik Ministra obrane, brigadir Domagoj Adanić, izaslanik predsjednika Sabora RH, zamjenik župan sisačko-moslavačke županije Mihael Jurić, izaslanik predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića i ministara hrvatskih branitelja Tome Medveda, državni tajnik u ministarstvu hrvatskih branitelja Darko Nekić, zamjenik načelnika Općine Dvor Franjo Juranović, izaslanici PU sisačko-moslavačke, zamjenik načelnika PU sisačko-moslavačke Marijan Kardaš, general u miru Ljubo Ćesić Rojs, hrvatski ratni veterani i dragovoljci bivši pripadnici redarstvenih snaga i Policije MUP-a RH, Gardijskih brigada, pukovnija i pričuvnih brigada, Hrvatski vojni invalidi, Povijesne počasne postrojbe, žrtvoslovna društva, djelatni hrvatski vojnici, kao i preživjeli vojnici domobranstva Hrvatske domovinske vojske, vjernici i ostali sudionici ovoga hodočašća.
Pred kraj komemoracije održalo se paljenje krijesa slobode ispred obrambene kule u Gvozdanskom u čast hrvatskim Žrtvama za slobodu Hrvatske, a Ispucavanje topničkog hica od strane Kuburaškog društva „Ban Josip Jelačić iz Grada Zaprešića, označilo je službeni završetak.
Povijest opsade utvrde u Gvozdanskom.
Nakon što se Hrvatsko kraljevstvo našlo na velikom udaru napada od strane Osmanlija u prvoj polovici 16. st. iz pravca Bosne, jasno je bilo da će udariti i na utvrdu Zrin i Gvozdansko. Utvrdu u Gvozdanskom čuvalo je svega desetak vojnika pa su se u obranu utvrde skupili svi seljaci iz okolice, poljodjelaci, rudari, žene i djeca iz okolice, njih dvjestotinjak i stali u obranu. Napad je započeo u jesen 1477. godine, a obrana utvrde izdržala je puna tri mjeseca uzastopnih napada dobro naoružanih i brojčano nadjačanih osmanlija. Dana 9. siječanj 1578 godine, Ferhad-paša uputio je posljednji poziv na predaju ali su, iako bez hrane, smrznuti i bez ljudstva, odbili pašin zahtjev.
Izgladnjeli i smrznuti branitelji utvrde u noći 12/13. siječnja 1578 godine, smrznuli su se od izrazito jake zime, a sutradan 13. siječnja započinje osmanlijski juriš na utvrdu. Osmanlije su bili zbunjeni kada nije bilo reakcije na njihov napad.
Prema zapisima o padu utvrde osmanlijski je zapovjednik nakon proboja u njezino dvorište dopustio da branitelje sahrane prema katoličkom obredu koji je na njegov poziv vodio katolički svećenik.
Bitka za utvrdu Gvozdansko jedan je od najsvjetlijih i najjunačnijih trenutaka hrvatske povijesti jer je riječ o bitci kakvih je bilo tek nekoliko, u kojima su se branitelji sa stanovništvom izginuvši do zadnjega, ne prihvaćajući predaju, žrtvovali za katoličku vjeru i kraj kojemu su pripadali.
