Prije 32 godinu, bosanski Srbi formirali su koncentracijski logor Trnopolje kod Prijedora. Ovaj logor postao je simbol stradanja i nepravde, gdje su smještani bošnjački i hrvatski zarobljenici. Više od 22.000 logoraša prošlo je kroz njegova vrata, svjedočeći o užasima koje su preživjeli.
Nažalost, Trnopolje nije bio samo mjesto zatočeništva. Bio je i poprište torture, zlostavljanja i smrti. Na snimkama koje je IN-televizija objavila u studenom iste godine, vidjelo se logoraša iza žice, kontinuirano fizički, psihički i seksualno zlostavljanih. Stotine života okončano je strijeljanjima interventnog voda policije Prijedora i sličnih.
Logor Trnopolje osnovala je tzv. krizni štab općine Prijedor 26. svibnja 1992. Naoružani stražari čuvali su logor, a upravitelj logora bio je Slobodan Kuruzović. Međunarodni novinari koji su posjetili logor nisu mogli slobodno govoriti o uvjetima jer su ih pratili stražari. Čak i paketi Crvenog križa namijenjeni logorašima završili su u rukama srpskih vojnika.
U okviru logora formiran je čak i dječji logor. Mnogi prijedorski mališani, uključujući i bebe, prošli su kroz njega. Haški sud utvrdio je da je Trnopolje bio mjesto silovanja žena i djevojaka. 21. kolovoza 1992. godine, oko 200 logoraša izvedeno je iz logora i likvidirano na Korićanskim stijenama na Vlašiću.
Presuda Haškog suda Milomiru Stakiću navodi da je kroz logor Trnopolje prošlo 23.000 ljudi, čime ga čini najmasovnijim logorom za civile nakon Drugog svjetskog rata.
Ova mračna stranica bosanskog rata ostaje trajno svjedočanstvo o patnji i nepravdi koju su mnogi pretrpjeli.
