Bizovac, 7. studenoga 2024. – Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća u Bizovcu kod Osijeka obilježena je 33. obljetnica avionskog raketiranja toga mjesta, kada je u napadima zrakoplova Jugoslavenske vojske 1991. poginulo sedam osoba – tri hrvatska policajca, pripadnik Zbora narodne garde i tri civila, a 20-tak je ranjeno.
U spomen na poginule branitelje i civile vijence su, uz ostale, položila izaslanstva županijskih i općinskih vlasti, osječko-baranjske Policijske uprave i udruga iz Domovinskog rata.
Dana 7.11.1991.godine u 13:12 sati iz pravca Đakova prema Bizovcu, doletjela je grupa od 5 vojnih zrakoplova Jugoslavenske armije . U jednom trenutku 3 zrakoplova izvela su zračni napad na tadašnji hotel “Termija” kojom prilikom su izbacili dvije avio bombe “krmače” od 500 kg, dvije od 250 kg i ispalili 6 komada raketa.
Tom prilikom od detonacija u predvorju hotela poginuo je Marinić Josip ( rođen 15.06.1960.godine u Luču ) pripadnik ZNG Baranjsko-međimurskog bataljuna dok su teške tjelesne ozljede zadobili ; Kaić Zlatko(1967), Kraštek Antun (1960), Kojundić Matija ( 1967), Pavle Marija i Vitorio de Paolo( star 24 godine , državljanin Italije, vozač mirovne misije Europske zajednice, smješten u hotelu Termia).
Preostala 2 zrakoplova izvela su zračni napad na željezničku postaju Bizovac te tom prilikom su raketirali željezničku postaju kao i kuće u neposrednoj blizini . Od raketiranja teške tjelesne ozljede zadobila je Đerki Marija (1957).
Posljedica zračnog napada je i materijalna šteta na hotelu “Termija”, obiteljskim kućama u kolodvorskoj ulici (kbr. 24, 26, 28 i 30) kao i na osobnim vozilom, službenim vozilima tadašnje mirovne misije Europske zajednice, službenom vozilu Međunarodnog odbora Crvenog križa iz Ženeve i službenog vozila Hrvatske policije.
Nadalje, u 15:15 sati dok je trajao očevid iz pravca Našica prema Bizovcu doletjela su ponova 2 zrakoplova koja su izvela zračni napad I tom prilikom raketirali sa 12 raketa centar Bizovca i prometni punkt tadašnje “ Policijske stanice Valpovo”
Od raketiranja poginuli su policijski službenici Policijske stanice Valpovo:
Jurenac Josip (rođen 11.03.1964. godine u Paušincu),
Vidaković Slavko (rođen 24.03.1960. godine u Osijeku) i
Kovačević Darko (rođen 30.03.1961. godine u Podravskim Podgajcima) .
Od civilnog stanovništva poginuli su :
Kranjčević Tomislav ( rođen 21.09.1961. godine u Bizovcu) ,
Vuković Reza ( rođena 18.06.1919. godine u Bizovcu ) i
Maloljetni Cvetković Dragan ( rođen 12.04.1980 u Osijeku ).
Teške tjelesne ozljede zadobili su :
Saljilji Baškim ( 1970) – policijski službenik
Štulac Zlatko ( 1965) – policijski službenik (izvan službe)
Sudar Agica (1927)
Pavić Ana ( 1943)
Andraković Josip ( 1938)
Mateašić Slavko ( 1942)
Glavaš Verica ( 1948)
Magušić Milica ( 1948)
Ladišić Ivan (1963)
Ivanović Damir ( 1964)
Stanić Anđelo ( 1965)
Galić Željka ( 1968)
Lacković Dražen ( 1969)
Lacković Spomenka (1971)
Kovačić Zoran i Plazonić Franjo .
Posljedica zračnog napada je i ogromna materijalna šteta na obiteljskim kućama, društvenim objektima, benzinskoj postaji i kioscima.
Nakon izvršenog zračnog napada zrakoplovi su se udaljili u pravcu Baranje.
Također su isti dan, nešto ranije, zrakoplovi jugoslavenske armije raketirali prugu, željezničku stanicu i kuće u blizini željezničke stanice u Breznici. Ljudskih žrtava nije bilo.
Za ovo zlodjelo nikada nitko nije osuđen, iako je policija protiv odgovornih za ovaj ratni zločin odavno podnijela kaznenu prijavu, a 2006. godine podignuta je optužnica protiv generala Veljka Kadijevića, čelnika Sekretarijata za narodnu obranu bivše SFRJ te komandanta ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane JNA Zvonimira Jurjevića.
Veljko Kadijević je umro 2014., a za Jurjevićem je tjeralica i dalje na snazi, ali nije dostupan hrvatskim vlastima.
Izvor: Hina, portal Veterani/Arhiv
