Kolibe, 16. travnja 2025. – Dan kada se sjećanje pretvara u zavjet, a tišina u molitvu.
U organizaciji Udruge dragovoljaca i veterana 101. brigade HVO-a Slavonski Brod, te uz svesrdnu potporu mještana Gornjih i Donjih Koliba, danas je održana dostojanstvena komemoracija posvećena žrtvama jednog od najstrašnijih ratnih zločina iz 1992. godine.
Na današnji dan, prije 33 godine, srpske snage – JNA, paravojne formacije iz Srbije i vojska Republike Srpske – izvršile su brutalni tenkovsko-pješački napad na mirna sela Gornje i Donje Kolibe u općini Bosanski Brod. U samo nekoliko sati ugašeni su životi 23 nevina civila – deset Hrvata i trinaest Bošnjaka. Najmlađe i najstarije – bez razlike. U vlastitim kućama, na dvorištima, uz prag doma. Najstarija žrtva imala je 92 godine.
Tijela ubijenih nisu samo simbol stradanja – ona su opomena. Rane koje zajednica nosi još nisu zacijelile, a činjenica da za ovaj zločin još nitko nije odgovarao dodatno boli. No, upravo zato, svake godine, s još većim dostojanstvom i jedinstvom, mještani Koliba zajedno sa suborcima i prijateljima, održavaju živom uspomenu na one koji su platili najvišu cijenu – svoj život.
Svečanost sjećanja započela je polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća kod spomen-križa na mjesnom groblju u Donjim Kolibama, podignutog 2010. godine u čast 37 poginulih Hrvata iz Koliba tijekom Domovinskog rata. Tišina koja je obavila okupljene nije bila prazna – u njoj su odzvanjale riječi neizgovorenih molitvi, sjećanja na susjede, rodbinu, prijatelje… one koji su nestali, ali koje selo nikada neće zaboraviti.
“Svima koji su izdvojili svoje vrijeme da s ljubavlju i poštovanjem odamo počast poginulim braniteljima i civilima – hvala. Poginulima vječna slava”, poručili su organizatori, u ime svih prisutnih.
Nakon komemoracije, u crkvi sv. Mihovila u Donjim Kolibama služena je sveta misa za sve poginule. U istom duhu zajedništva, u Gornjim Kolibama, kod spomen-turbeta u sklopu džamijskog kompleksa, vjernici islamske vjeroispovijesti također su se prisjetili svojih najmilijih.
Ovaj dan nije samo sjećanje – on je poruka. Poruka da istina i pravda moraju imati svoje mjesto. Da imena nevinih ne smiju biti izbrisana. Da zločin ne smije biti zaboravljen.
Popis poginulih i nestalih branitelja HVO koji su poginuli od 03. ožujka do 07. listopada 1992. godine
Poginuli pripadnici 101. brigade HVO-a s područja Donjih Koliba
Borojević (Stanko) Viktor, Brestovac ( Nedo) Branislav, Ćurić (Jozo) Nikola, Dujak ( Ivan) Anto, Glavić (Petar) Marko, Glavić Niko, Grebenarević (Sabit) Samir, Hodžić ( Mehmed) Jasmin, Jelić ( Nikola) Luka, Jelić (Marko) Šimo, Jurić (Juro) Jerko, Kaurinović ( Pavo) Ivica, Kljajić ( Stipo) Šimo, Ključević (Nikola) Marko, Konjetić ( Jozo) Mato, Krešić ( Marinko) Mirko, Lacković ( Đuro) Zlatko, Marić ( Marko ) Ivan, Mašić ( Džemal) Faik, Matanović ( Ilija) Ivo, Montibeler ( Petar) Jozef, Mujkić ( Ševećet) Mirsad, Pilipović ( Jure) Damir, Pilipović ( Ivo) Luka, Smajić ( Pašo) Ramiz, Soldo ( Mirko) Emerik, Šaldić (Hasan) Šerif, Vukoje ( Stipo( Luka,
Poginuli pripadnici 101. brigade HVO-a s područja Gornjih Koliba
Cvitković (Jozo) Pejo, Čamdžić (Jozo) Pejo, Čamdžić (Džemal) Nedžad, Havić ( Halim) Enes, Kalenderović ( Ibrahim) Rasim, Karić ( Satko) Rizad, Mašić ( Hamid) Edin, Mašić ( Bego) Ibrahim, Mašić ( Bego) Junuz, Mašić ( Muharem) Mirsad, Mašić ( Omer) Osman, Mašić ( Sejdo) Seid, Morić ( Hilmo) Sandro, Mujčin ( Ago) Ismail, Mujčin ( Hamid) Mehmed, Pilipović ( Ivan) Pejo, Skopljak ( Junuz) Osman, Šarić ( Bariša) Mirko, Žepčan ( Nurija) Fuad.
Poginuli pripadnici 102. brigade HVO-a s područja Gornjih Koliba
Đogaš (Andrija) Anto,
Gornje i Donje Kolibe danas su bile jedno srce, jedna molitva, jedno svjedočanstvo – da žrtva nije bila uzaludna, a sjećanje ne smije izblijedjeti.
