Osijek, 11. prosinca 2024. – U vijećnici Osječko-baranjske županije, kolumnist i novinar Tihomir Dujmović održao je promociju svoje najnovije knjige “Hrvatske povijesne istine 1. i 2. dio”. U ovoj knjizi, Dujmović ne donosi samo prvi cjeloviti popis strijeljanih osoba u Zagrebu 1945. godine, već i prikazuje patologiju koja je vodila ratne pobjednike te godine.
Promocija je započela intonacijom himne Republike Hrvatske , a nakon nje minutim šutnje odala se počast svim poginulim u stvaranju i obrani Hrvatske.
Na promociji knjige, zamjenik župana Osječko-baranjske županije Josip Miletić u svom obraćanju govorio je o važnosti očuvanja povijesne istine. U prepunoj vijećnici, istaknuo je značaj rada na očuvanju i poučavanju hrvatske povijesti kako bi se izbjeglo ponavljanje grešaka iz prošlosti.
“Siguran sam da ćemo danas puno toga naučiti od autora Tihomira Dujmovića. Naša hrvatska povijest ne smije biti zaboravljena; to je nešto na čemu stalno trebamo raditi i učiti. Važno je da ne dopustimo da se činjenice mijenjaju ili krivo interpretiraju u medijima,” naglasio je zamjenik župana.
On je dalje istaknuo kako je neophodno da se povijesne istine prepoznaju i pravilno prenose kako bi buduće generacije mogle učiti iz njih i graditi bolje društvo. “Rad na očuvanju povijesti nije samo akademska zadaća, već moralna obveza prema svima koji su stvarali našu povijest,” zaključio je.
Knjiga, rezultat dvogodišnjeg istraživanja i suradnje s eminentnim hrvatskim povjesničarima, otkriva dijelove hrvatske povijesti koji nisu dovoljno istraženi ili verificirani da bi postali dio udžbeničke građe. Dujmović naglašava kako problem današnje Hrvatske leži u nepostojanju verificiranih povijesnih udžbenika, što rezultira time da mlade generacije ne uče pravu povijest.
“Odabrao sam 1945. godinu kao nultu točku jer od tada potječe čitav niz tragedija,” istaknuo je Dujmović. Tijekom promocije, autor je podijelio šokantne podatke o zločinima nad novinarima, navodeći da je 38 od ukupno 357 novinara ubijeno, dok je preko 500 novinara od 1945. do 1990. godine bilo ubijeno,
” Od 357 novinara njih 38 je ubijeno, 108 ih je dobilo doživotni zatvor, 135 ih je pobjeglo van, 52 novinara je promijenilo profesiju, dok ih je 24 dobilo pravo pisati, od kojih su dvojica bili kamermani.” Za usporedbu, Dujmović je dao primjer; “U Njemačkoj, Italiji i Japanu, koji su, da se kolokvijalno izrazim izmislili fašizam, nije ubijeno novinara koliko ih je ubijeno, protjerano ili završilo na crnim listama u Hrvatskoj .”
Dujmović je također istaknuo istraživanja koja su pokazala kako je Slovenija najveća grobnica Hrvata, s preko 200 tisuća Hrvata ubijenih 1945. godine, što su službeni podaci Slovenske akademije znanosti. “Razmjeri zločina 1945. godine adekvatni su dvjema atomskim bombama bačenim na Hirošimu i Nagasaki,” naglasio je Dujmović.
Od prve atomske bombe poginule je 100 tisuća, dok je od druge poginulo 95 tisuća ljudi. Razmjeri zločina uništenja i hrvatskih žrtava 45. godine, adekvatni su dvjema atomskim bombama bačenim na Hirošimu i Nagasaki.
Na predstavljanju knjige “Zagreb 45”, Dujmović je prikazao mračnu statistiku događaja iz lipnja 1945. godine kada je samo u tom mjesecu strijeljano 1552 Zagrepčana. Autor je podsjetio kako su u Zagrebu u jednom danu ubijeni deseci svećenika, radnika i drugih civila bez ikakve poveznice s ratnim sukobom.
Po statistikama koje su objedovane u toj knjizi, u lipnju 1945 godine , samo u lipnju, dakle, mjesec dana poslije preuzimanja grada, streljano je 1552 Zagrepčana. Na temelju “depeša” kojeg su iz Zagreba slane u Beograd, govore da je nakon ulaska JNA u Zagreb ubijeno 11 tisuća ljudi, a 26 tisuća ih je uhićeno. Te 1945. godine grad Zagreb je brojio oko 300 tisuća stanovnika. Samo u jednom danu ubijeno je 26 svećenika, pa u drugom danu pet svećenika dvije časne sestre. sedam stolara, osam domara, bez ikakve poveznice, i svakako bez ratnog sukoba.
Kao što je poznato, u Zagrebu, na prijedlog Ivice Račana, od 1988 jedna ulica nosi ime Vlade Ranogajeca, koji je 1945. godine bio vojni sudac jugoslavenske vojske a koji je potpisao 748 smrtnih presuda. Te presude su išle kao na traci, “ime i prezime, godina rođenja još dvije tri rečenice .. i sljedeći … i tako 748 osoba.” Na smrt su osuđene i supruge, djevojke ili kćeri muškaraca angažiranih u NDH samo zato jer su dio obitelji. Najmlađa osuđenica na smrt imala je samo 16 godina, a najstariji streljani navršio je 85 godina. Preko 25 streljanih jedva je doživjelo 20 godina života. Uz Ranogajeca, smrtne presude, čak njih 255 potpisao je i kapetan Marcel Padjen.
Tada je bilo dovoljno da uperite u nekog prst i kažete da je kod njega popravljao cipele, i dobio bi metak u glavu.
Svima će biti puno jasnije kao uzmemo u obzir podatak da je pred sami kraj rata 250 000 četnika prešlo u partizane.
Knjiga “Hrvatske povijesne istine” ima za cilj osvijetliti mračne dijelove hrvatske povijesti i potaknuti buduće generacije na suočavanje s prošlošću. Dujmović apelira na važnost priznanja povijesnih istina kako bi Hrvatska mogla krenuti naprijed.
Tihomir Dujmović rođen je u Ogulinu 1963. godine, gdje je završio osnovnu i srednju školu, dok je u Zagrebu diplomirao na Pravnom fakultetu. Novinarstvom se počeo baviti za vrijeme studiranja, a prvi tekst u Poletu objavio je 1987. godine. Tih godina objavljivao je u Studentskom listu te radio u informativnom programu Omladinskog radija do 1990. godine.
Od 1995. do 2000. godine bio je dopisnik hrvatske redakcije Deutsche Wellea. Kolumne je počeo objavljivati 1998. godine u Slobodnoj Dalmaciji, potom dvije godine u Glasu Slavonije, nakon toga je dvije godine bio glavni urednik lista za iseljenike “Matica”, a nakon toga je tri godine bio glavni urednik Plavog radija te kasnije punih sedam godina koncesionar Radio Trsata u Rijeci.
Od 2006. do 2008. godine bio je kolumnist Večernjeg lista, no kolumna je ukinuta da bi bila vraćena 2010. godine. Osim toga, dvanaest godina Dujmović je bio autor televizijskog talk-showa Opasne veze, a danas radi Intervju tjedna na Z1, piše za tjednik 7dnevno te je autor nekoliko knjiga.
